Po svim većim svetskim gradovima videćete ulične umetnike koji izigravaju statue. Šta se dešava kada statua počne da izigrava uličnog umetnika?
Muzika za (sunčano?) popodne
A vala smorila ova kišurda…
Ispod ove lagane melodije krije se ozbiljna kritika tadašnje britanske vlade povodom povećanja poreza (negde otprilike u isto vreme kada su i The Beatles objavili svoju “Taxman“, na istu temu). Eh, gde li su sad naši rokeri da dignu glas protiv svega ovoga što nam se dešava?
Svetilište
U stilu devedesetih
Obožavaoci serije “Game Of Thrones” ovih dana su poprilično šokirani dešavanjima u prethodnoj epizodi. Da ih malo razveselimo, evo kako bi izgledala uvodna špica serije da je ona pravljena 1995. godine:
Sve je tu – osmesi glavnih likova dok se okreću prema kameri, VHS kvalitet snimka, odgovarajuća muzička tema… kada to vidim opet mi je drago što sam propustio celokupnu TV produkciju pomenute decenije.
Svetlo će ostati upaljeno
Da malo uozbiljimo stvari u muzičkom delu Suštine pasijansa…
Ova pesma je bila najveći komercijalni hit grupe koja nema hitove, nije komercijalna, ali ima veliki broj odličnih albuma kojima se stalno vraćam.
Po ko zna koji put ponavlja se priča tipična za Ameriku: njihova publika ne prepoznaje prave vrednosti ukorenjene u sopstvenom identitetu. Zato grupe poput The Walkabouts imaju veći uspeh u Evropi nego u svom komšiluku. Možda su razlog i teme kojima se grupa bavi, a koje su često metafizičke, kao u ovoj pesmi, pa samim tim i nerazumljive prosečnom konzumetu američkih, previše komercijalizovanih medija. Ne znam pouzdano, samo nagađam.
I bi svetlo…
KiWi
Ponekad su okolnosti jače od naših želja…
…stoga treba stvoriti sopstvene okolnosti, bez obzira na cenu.
Duh Evrope
Veliki Rod Stewart se celi život čvrsto držao načela da su plavuše zabavnije od ostalih žena, čak je jedan svoj album i nazvao tako. Prodao ga je u (samo) četrnaest miliona kopija. Ko, onda, može ovakav argument da ospori? 🙂
Doduše, ja više volim ruse kose, kao u popularnoj narodnoj pesmi, ali ni ove veštačke nisu za izbegavanje. 🙂
Sudar sa Kim Wilde je bio iznenađenje za mene. Debi album zvučao je moćno od početka do kraja, sa neuobičajeno dobrom svirkom i gomilom sitnih produkcijskih začkoljica koje iskusne uši mogu da prepoznaju. A kako imam naviku da pažljivo čitam šta piše na omotima albuma, ubrzo mi je sve bilo jasno zašto je rezultat tako dobro spakovan. I otkriću vam tajnu koju malo ko zna: sniman je u studiju grupe The Enid a njeni članovi su pripomogli oko svirke, aranžmana i produkcije.
Gore-dole
Benissimo
A sad malo zornjaka jutarnje fiskulture…
Duo MainTenanT je plesni par sa neuobičajenom koreografijom. Ne čudite se atletskim sposobnostima mlade dame – reč je o Ludivine Furnon, bivšoj članici olimpijske reprezentacije Francuske i Circue du Soleil (o kojem je već pisano na ovim stranama).