Rođendanski utovar 2012

Suština pasijansa je, po definiciji, prohodala posle jednog dana života, tako da nema smisla porediti sa bepcima jednogodišnjacima. Deder da vidimo šta se može utovariti na prečac.

I šta da kažem, nešto sam neaktivan u Savezu boraca poslednjih godina, pa sam izgubio žicu za držanje govora… A onaj domen obećavajućeg imena firstbirthdaypartyideas.org pokazao se nedostatnim za krađe ideja za prvi rođendan bloga.

Kakva su to vremena došla!

Eto, vidiš kako sve može da se nađe kad si uporan.Može biti sinhronicitet, može biti i štogod drugo (zavera, na primer), ali ja sam zaista odavno bio naumio da promenim separator za utovar-priloge. I odem na gorepomenuti sajt i nađem baš ono što mi je trebalo: oznaku “ovde preseci makazama”.

Eto, vidiš kako sve može da se nađe kad si uporan.

Nastavite sa čitanjem… “Rođendanski utovar 2012”

Google u slavu Huana Grisa

Na današnji dan pre 125 godina rođen je jedan od najznačajnijih slikara kubizma i Google je u to ime lansirao prikladni doodle. Kažu da je Pikaso postao to što jeste na krilima svog prijatelja.

Huan Gris (1887 - 1927)

Portret Pabla Pikasa (1912)Jose Victoriano Gonzales, kako je pravo ime slikara poznatog po imenu Huan Gris, rođen je 23. marta 1887. godine. Bio je rodom Španac: umetničku školu je završio u Madridu 1904, nakon čega se seli u Pariz u kome je živeo do svoje prerane smrti 1927.

Na početku boravka u Parizu, Gris zarađuje kao ilustrator za novine i časopise. Međutim, posle nekog vremena se spetljava sa Pikasom i to je urodilo stilom tzv. analitičkog kubizma. A nešto kasnije, sreće Anrija Matisa i od njega uči malo finije tehnike rada.

Nastavite sa čitanjem… “Google u slavu Huana Grisa”

Horoskop Diotalevi-SP za sledećih godinu dana čitanja Suštine pasijansa

Prošli put je sve napisao Glugenije Svemogući. Ovog puta mu nećemo dati da se razmaše. Računaćemo sve sami, pa taman crk’o digitron u tom pokušaju.

Ovo izdanje horoskopa po metodi Diotalevi-SP je iznimno kratko. Sprečio sam onog ludaka Glugenija da ispisuje sve one čudne rečenice. Još će mi policiju navaliti na vrat (šifra: “plava riba, kljukana dinastija, svastikin but”. Alo, kobac…). Ovaj proračun je u poslednje vreme lagan i miran, pa se nećemo mnogo mučiti da pročitamo sve redom.

U ovom izdanju horoskopa: u koje doba dana je najbolje čitati Suštinu pasijansa; koje teme je najbolje da čitate.

Nastavite sa čitanjem… “Horoskop Diotalevi-SP za sledećih godinu dana čitanja Suštine pasijansa”

Šef, ja i Glugenije Svemogući

Danas je puna godina kako je Šef urbi et orbi objavio da ima zdrav razum, te se ne plaši da ga upotrebi. I tako… Amarcord…

Profesor Babović je živeo miran univerzitetski život, u stanu sa veoma pravougaonom kuhinjom, pravim biserom arhitektonske ideje o socrealističkom stanu za značajno pametne. Na (iz sadašnje perspektive bezumno plaćenoj) mašini za računanje i sve ostalo baškario se TeX, epohalni način za standardizovanje pisanja i dizajniranja naučnih radova.

A ja sam, mladi gimnazijalac, primetio na mašini za računanje i sve ostalo svog druga Save, drugi jedan način za… pa recimo kucanje u časovima dokolice. Vilica koja je zveknula o pod te 1993 godine označila je početak jednog tegobnog prijateljstva koje traje i danas.

Nastavite sa čitanjem… “Šef, ja i Glugenije Svemogući”

Prolog jednog 23. marta: Kad pre, jebote!

Sporo prolaze dani dok godine lete,
samoća pomalo steže. Vrati me pjesmom.
Drago Mlinarec

Došao sam u godine kad primećujem da vreme curi brže nego što bi trebalo. To je ono što moji roditelji nisu mogli meni da objasne, a ja sad ne mogu da objasnim svom detetu. Ali dobro, neka bude i prebrzo. Samo da ne bude prazno. Praznine i gluposti se plašim više nego bilo čega drugog.

Bilo je kao juče. A godina. Cela godina. Tri, četr:

Nema više onog kombinatskog duha: da se jedna ekipa posveti preslaganju stolova u menzi, da druga poveša prašnjave ukrase od krep-papira po plafonu, treća da donese pivo i sokove; četvrta da se napije pola sata po početku proslave i da zamalo sve upropasti.

Nastavite sa čitanjem… “Prolog jednog 23. marta: Kad pre, jebote!”

Fotografija dana, 22. mart 2012

One incidentalne, neplanirane fotke ponekad ispadnu zanimljivije nego dugo planirani kadrovi…

Read my lips: nikada i nigde nemoj da budeš bez fotoaparata. Sad, tu ima muka: ako ti je osnovni aparat velik, a nemaš neku džepnu spravu, onda je to neudobno i kabasto. Moj G6 nije ni previše velik ni osobito težak, pa je s njim opet nezgodno jer je debeljuškastog profila. Postoje sjajni mali fotoaparati za džep košulje (moj lični favorit je Canon Ixus, mada su i ovi mali Sony aparati spremni čuda da prave). Njihov oblik je takav da ih je lako uvek nositi u džepu i njavrkaću za jednim takvim dok god ne budem u stanju da ga priuštim. Druga opcija bi bila da kupim telefon koji ima pristojan fotoaparat, ali čujem da za to treba dati velike pare (u mom svetu, sve preko 40-50 € za telefon je akt čiste gluposti – a pre dve i po godine sam bio jako glup). Nešto mi govori da ništa od toga neće biti baš tako uskoro, ali bar su snovi besplatni. Sleeping half-moon

Šetnja nije bila šetnja, nego vožnja, a dok sam čekao Jasnu da dođe, u pogled mi je upala scena u retrovizoru. Mogu li ja to sada i ovde da uhvatim, zapitah se i dadoh u mali eksperiment… I već je peta ekspozicija bila ona prava. Sledećih pet su bile varijacije i eksperimenti, ali znao sam kad se prava desila. Evo je, posle nevelike obrade:

Fotografija dana za 22. mart 2012.

Malo sam se igrao novom opcijom za selektivni pomak balansa belog u zonama i, očigledno, sa promenom zasićenja realnog sveta u korist onog u svetu ogledala. Mišn not set, so mišn not akomplišd. Surprised smile Ali da je bilo mak na konac, ne bih morao da se potrudim previše pre nego što bih dosegao onu baš pravu. Winking smile Jednom ću ovo pokušati sa ISO 1600… Who me?

Godišnjica prvog albuma Bitlsa

Na današnji dan pre tačno 49 godina, objavljen je album “Please, Please Me”, prvi album liverpulske četvorke. Bio je to početak jedne od najvećih priča rock’n’rolla.

the_beatles_logoO grupi The Beatles sve je već rečeno mnogo puta. Možda bi neko mogao da iscedi još poneki opskurni podatak, ali bi postojalo veliko pitanje verodostojnosti. Tek, nakon što je u periodu 1995-1996. izašla serija od tri dupla CD-a The Beatles Anthology, znam oda je i u muzičkom smislu upaljeno i poslednje svetlo na poslednji ugao tog magičnog opusa.

A kako je počelo?

Da baš ne idemo čak u 1959. godinu kad su petorica balavaca otišli u Hamburg da po američkim klubovima sviraju muziku po uzoru na ono što su radili Buddy Holly i The Crickets, Chuck Berry i Carl Perkins. I baš da ne pominjemo prateću grupu Tonnyja Sheridana u proleće 1962. godine: važan čas je onaj kada je za grupu čuo i potom je u leto 1962. potražio vlasnik lokalne prodavnice ploča iz Liverpula. Brian Epstein je verovao u mladiće koji su energično svirali, a već imali i četiri svoje pesmice, za svaki slučaj, ako se neka od kompanija zainteresuje za njih.

“Gitarističke grupe su prevaziđene, gospodine Epštajn”, reče predstavnik kompanije Decca, najveći luzer u istoriji diskografske industrije, kada je pokazao vrata novom menadžeru grupe. George Martin, nezavisni izvršni producent kompanije EMI nije bio toliko glup: priveo je Bitlse oznaci EMI Parlophone. Prvi singl “Love Me Do“, objavljen početkom oktobra 1962, dospeo je među top 20 (tačnije, na 17. mesto UK liste) i tim plasmanom prevazišao očekivanja. Hitno je urađen još jedan singl: “Please, Please Me” je izašao krajem novembra 1962 i desilo se ono što je tačno predvideo samo George Martin: potpuni uspeh. Pesma je dospela na drugo mesto britanske top-liste posle samo dve nedelje, a Melody Maker je stavio singl kao prvi na svojoj top-listi početkom februara. Tog trenutka, sva vrata grupi The Beatles su bila otvorena zauvek. Stand-by za veliki projekat je skinut: došlo je vreme za kompletiranje materijala za prvi album. Studijske sesije za preostalih deset numera su održane tokom dva dana u februaru 1963.

Nastavite sa čitanjem… “Godišnjica prvog albuma Bitlsa”

Fotografija dana, 21. mart 2012

Još malo… Još samo malo. Već se vidi onaj konac na cilju.

Ovog puta sam izašao u šetnju malo ranije, pa sam zvrljao po trgu tragajući za zanimljivim uglovima i temama. Nije ih bilo mnogo… Do časa kad sam se spustio na neku klupu u prikrajku trga. Tad se scena sama namestila. I odmah sam zamislio kako želim da vidim scenu na slici, a zamislio sam i jednu distorziju, ne baš siguran da li ću uspeti da je angažujem kako treba.

Uspelo je. Zamalo.

Fotografija dana za 21. mart 2012.

Drugačije je od zamisli, jer sam usput našao nešto bolje od proste sepije. Ali, zato nisam odustao od dodavanja zrna koje sam zamislio; a vinjeta je slabija od one koju sam u prvi mah hteo da postavim. Jedino me namučila ta prokleta zakošenost betonskog nosača kante za smeće: u disproporciji je sa okolinom i prilično smeta. Pa dobro, izgleda da ne možeš imati sve; mrvica je falila da zamisao uspe. Mišn zamalo akomplišd.

Sledeći put ću pokušati sa onom kantom koja je ovde u drugom planu.

Još tri, pa gotov krug.