Jin pretura po petku

Friday left me fumbling with the blues
And it’s hard to win when you always lose
– Tom Waits

Za potrebe ove priče Jin Van Digor de Hessenklik fon Staubhawets jedva je dočekao petak. Ne zato što je to poslednji radni dan u nedelji. Svašta. Naime, Jin Van Digor de Hessenklik fon Staubhawets nikada nije pravio razliku između radnih i neradnih dana. Samo između dana prazničnih i onih koji to nisu. A ovaj petak je nekako prazničan, osećao je Jin Van Digor de Hessenklik fon Staubhawets i odšetao ka suboti.

Lutanje u doba neoplagijatizma

Kad se popije, bolje se zalije.

U doba ranog neoplagijatizma pošten čovek je mogao da ostavi otključanu kapiju i mirno legne da spava. Ne samo otključanu, nego i otvorenu, ako zaboravi da je zatvori ili se seti kasno, kad ga većma mrzi da izlazi iz kuće i zatvara je.

I kô što ‘nomad pametno reče Milovan Vitezović da je istorija majka mudrosti, ali da su odjednom došli neki manijaci i silovali nam učiteljicu, tako su došla neka vremena i sa njima neki manijaci zbog kojih moraš da zaključaš kapiju, ali i kuću i garažu u dvorištu iza te zaključane kapije. Pa i opet da se pitaš da li si dovoljno bezbedan.

Nastavite sa čitanjem… “Lutanje u doba neoplagijatizma”

Fotografija Dane

Gledajuć’ u proteklih godinu dana kako gazda Grba redovno kači svoju “fotografiju dana” na blogu, rešio sam da i ja malo doprinesem celoj akciji.

Što se tematike tiče, tu nisam imao mnogo dileme: rešio sam da se držim zadatog. Bilo mi je samo nejasno zašto Grba insistira da Danu stalno pominje u nominativu, umesto pravilno u genitivu, i zašto joj ime piše malim početnim slovom iako je svima jasno da je reč o ličnoj imenici. No, ne mogu ja čoveka učit’ pod stare dane pismenošću.

U svakom slučaju, evo ga moj prilog za fotografiju Dane…

Dana u akciji

…a koga interesuje, u nastavku je detaljna metodologija kojom se došlo do pomenutog priloga.

Nastavite sa čitanjem… “Fotografija Dane”

Sigurno mu se dopada

Ko se zvukom igra, u zvuku i uživa.

Blesavi jesu, a takav im je i sajtTakozvani tribute bendovi niču kao pečurke, i ovde i tamo, ma šta te dve apstraktne odrednice značile. Nije sporno da Tom Waits zaslužuje poneki tribute band, a i ima ih dovoljno.
Ali ovakav verovatno ni Waits nije mogao da zamisli, a mogu da se kladim da mu se dopada. Muzičko-scenska trupa L’Orchestre d’Hommes, ekipa iz Kvebeka, interpretira Waitsove kompozicije na ne baš konvencionalan način. Pogledajte, istražite, uživajte.

Safari u doba neoplagijatizma

“Harli” i “kukarača” su kao zec i kornjača. Još samo da vidimo ko igra koju ulogu…

U doba ranog neoplagijatizma predsednik bi slabo obilazio sela, gradove, fabrike i narod uopšte. Čak ni u predizbornoj kampanji. Znao je Tedi Ruzvelt da bi predsedničke reči podrške i predizborne vizije svakom dobrodošle, ali ih je slabo praktikovao. No, čim je završio svoje predsednikovanje, uzjahao je “harlija” i dovezao se do mene.

To što sam u to vreme živeo na visokim spratovima ne znači da su do mene dolazile neke visokoumne ideje. No, Tedijeva ideja – da skoknemo do njegovih prijatelja na ruskoj svemirskoj stanici “Mir” – iako isprva malo šašava, delovala je svakako bolja od na primer ubijanja nedužnih životinja u Africi. Shifty

Nastavite sa čitanjem… “Safari u doba neoplagijatizma”

May You Never (pilot)

Ovo je tek proba, a od sutra ćemo zapravo.

E, pa dragi moji, vreme je i za malo noviteta. Ovaj dan je savršen za najavu.

Neki od vas rekoše da im je po volji onaj jutarnji video-klip. Navodno, nekima od vas je stvorilo naviku da dolazite na Suštinu pasijansa u jutarnjim satima. E, pa lepo, jahde onda da probamo još nešto na istu foru…

Kao što znate, ovo mesto poštuje dobru muziku svih vrsta. I zato ćemo od sad da vam svakog dana u četiri popodne izručimo po jedan pesmičuljak. Ponekad sa malo priče, a češće bez ikakvih podataka. Ponekad u kontekstu nekog drugog priloga, a češće bez ikakve veze. Možda bismo se i zatrčali u više numera, ali ne: osim provokacije i čežnje da čujete još, neće u ovom ciklusu biti ničeg osim jedne pesme koja će po mišljenju vašeg neskromnog, ali uvek poniznog domaćina Suštine pasijansa zavredeti da je do ponoći čujete barem još dva-tri puta.

Za početak, fenomenalna minijatura Johna Martyna u legendarnoj BBC TV emisiji The Old Grey Whistle Test. Uživajte.

Pravo u srce.

Kad porastem biću Fischer

Suviše dobro igram šah da bih o njemu pričao. Zato ovaj tekst predstavlja phishing širokog spektra.

Bolji od drugih: Fischer

Tek ponekada se pojave ljudi koji su bolji od drugih u poslu koji rade. Danas je to posebno teško razaznati: odnosi sa javnošću su dovedeni do savršenstva. I nije slučajno što sportske heroje posebno lepo i lako pamtimo, što možemo čitave timove da nabrojimo bilo kada (evo, recimo, verna ljuba iz cuga, zaustavljena u pranju sudova priča: Stojanović, Jugović, Marović, Šabanadžović, Belodedić, Najdoski, Prosinečki, Mihajlović, Pančev, Savićević, Binić). Nije slučajno jer se ti ljudi skinu u kratke gaće, pa vidimo uživo Čerčilovu ponudu krvi, znoja i suza (sada bezumno spori kadrovi pokazuju kako Mesija tuku po nogama dok se teniseri peškirićaju svakih deset sekundi). Boltov osmeh na stotom metru nam je nezanimljiv – baš kao i Mesijevih pet golova po utakmici – ali grč na Useinovom licu koji ima u poslednjih pedeset od mogućih dvesta metara upijamo bez daha. Pitanje je samo vremena kada će doping i zvanično pobediti, kada će prestati da sportiste bodu i teraju da piške, jer već jesmo oguglali na vesti o nesrećnim ljudima koji u dvadesetoj godini doživljavaju infarkte baveći se sportom.

Nastavite sa čitanjem… “Kad porastem biću Fischer”

Ronjenje na dah u doba neoplagijatizma

Kako su me naterali da pišem blog…

Još u doba ranog neoplagijatizma postojalo je takmičenje ronjenja “na dah”. Daleko od toga da je bilo svetski popularno ili popularno makar koliko i sada. No, ipak su postojala međunarodna takmičenja hobista i sličnih. Publike nije nedostajalo, nagrade su bile skromne, al’ ludacima hobistima dovoljne.

U trenucima koje ću opisati u narednim redovima pripremao sam se za ovo takmičenje. Nedelju-dve pre zvaničnog početka nezvaničnog svetskog prvenstva moji prijatelji i ljubitelji ovog sporta Rikardo Zonta i Ludvig Fadeev su sebi “nabijali formu”, a meni “nabijali komplekse”. Ludvig je upravo izronio sa meni nepojmljivih 235 metara dubine, a ja sam se samo uzdao da će mi nenajavljeno prisustvo Mišel Manahen i Čake Kan dati dovoljno adrenalina da odem dublje.

Nastavite sa čitanjem… “Ronjenje na dah u doba neoplagijatizma”

Top 10 na Suštini pasijansa za godinu dana

Hajde samo na brzinu da zavirimo u najviše čitane članke na Suštini pasijansa. Možda vas bude zanimalo da nešto od toga i sami ponovo pročitate.

10. Gospodar Prstenova: film Ralfa Bakšija – 263 puta od 15. novembra 2011 – Na godišnjicu premijere, setili smo se čudnog animiranog filma koji, na žalost svih nas, nije uspeo da preživi finansijske stupice koje su mu bile postavljene.

9. Isplata – 285 puta od 31. decembra 2011. u 23:59 Party smile – Vladanov članak je bio poslednji u 2011. godini. A taj članak je zaista isplata: posle konsaltinga koji nisam hteo da uradim za džabe, a od prijatelja ne mogu da uzimam novac, pala je odluka da mi bude isplaćeno kolekcijom od deset prvoklasnih fotografija iz Vladanovog kratkog, ali plodnog foto-opusa.

Lakegulls - fotografija Vladana Aleksića

Nastavite sa čitanjem… “Top 10 na Suštini pasijansa za godinu dana”