Nikada se nisi vratila

Garažnih bendova je oduvek bilo i biće. Sa svakom novom generacijom muzičara pojave se oni koji žestoko praše i kritikuju. Ta vrsta muzike je prešla dugačak put – od neobuzdane svirke obogaćene psihodelijom iz šezdesetih, preko sirove pobune punkera tokom sedamdesetih, pa sve do danas ispeglanijih verzija koje ponekad koketiraju sa komercijalom. Iza poslovične agresivnosti i soničnih udara, pojavili su se ozbiljni autori koji savršeno dobro znaju da arikulišu svoja razmišljanja i da me propisno iznenade.

Poslednji u nizu su Reigning Sound.

Nastavite sa čitanjem… “Nikada se nisi vratila”

Živim li uistinu život sanjara

Želite znati, Heleno lijepa
da l’ pred vama stvarno skitnica stoji
il’ i mene, kao i vas, progone ljudi psećih glava
i psi s licima vlastitih gospodara

Vrtim se sinoć nešto po fejZbuku, kad u uglu napomena o rođendanu jednog prijatelja. Sreli smo se svega dvaput u životu, on beše na sceni, ja u publici. Uticao je na mene kao muzičara, kao adolescenta, kao nekog ko nije dozvolio da iz njega iscede baš sve kad je sivilo postalo dominantna kategorija. On, pak, za mene ne zna, što je sasvim u redu, jer to takozvano prijateljstvo je zapravo spontani direktni kontakt koje poznate ličnosti poput njega lako odobravaju na onoj društvenoj mreži.

No, tako ispade da sam saznao da je Drago Mlinarec juče napunio 75 godina.

Dobro ti zdravlje, starino!

Nastavite sa čitanjem… “Živim li uistinu život sanjara”

Old Number 7

Alkohol i ja nikada nismo bili u (pre)velikoj ljubavi. Rano sam otkrio neprijatne nuspojave koje izaziva, pa sam se celoga života držao one narodne mudrosti da treba piti malo i dobro – nisam bio ni pripit u trenucima kada su mi se deca rađala, na zgražavanje bliže & dalje familije i prisutnih prijatelja. Ni nagovaranje žena da možemo još po jednu turu nije uspelo da me pokoleba, iako sam rizikovao da me obeleže da nisam “pravi muškarac” – nikada nisam popio pola flaše žestice, gajbu piva ili 3 litra vina.

No, ponekad nisam uspevao da pronađem “ručnu” na vreme.

Nastavite sa čitanjem… “Old Number 7”

A trojke su — šta?

Odgovor na ovo pitanje veoma zavisi od konteksta.

Recimo, ako ste upravo gledali flim “Balkanski špijun“, onda dobro znate da su to osnovne jedinice diverzantskih grupa, kao što vas je Đura podučio tokom onog brifinga. Ali ako ste se zatekli u sunčanoj i raznim hemijskim preparatima ofarbanoj Kaliforniji potkraj šezdesetih godina prošlog veka, odgovor bi bio različit.

Veoma, veoma različit.

Nastavite sa čitanjem… “A trojke su — šta?”

Plavi anđeo 2

Devedesete ćemo pamtiti po žestokom prangijanju sa druge strane Atlantika. Kao što je onomad Grba dobro primetio u svom tekstu, mlade grupe su se prosto utrkivale koja će da bude žešća i da li će uspeti da uhvate makar malo distorzične magije koju je patentirao Neil Young sa Crazy Horsima dvadesetak godina ranije. No, kako to obično biva, po nekim budžacima su se skrivali klinci koji su inspiraciju tražili u sasvim drugoj muzici.

Potrebno ih je samo otkriti.

Nastavite sa čitanjem… “Plavi anđeo 2”

Čobanica mlada

Kreativni impuls je neopisiva stvar. U muzici je takav impuls potreban da bi se rezultat dostigao za kratko vreme. Legenda kaže da je Mocart bio u neprekidnom kreativnom tripu i da je vrlo teško pretpostaviti koliko bi i kakve muzike napisao da nije živeo životom dekadentnog raspikuće. Lično sam poznavao čoveka koji je od kasne večeri do ranog popodneva napisao šest vrlo dobrih songova za jedan pozorišni igrokaz na osnovu polučasovnog zezanja dvojice gitarista (eh, ja sam bio jedan).

A jedna od poznatih legendi iz istorije rock’n’rolla govori kako je Neil Young bio u bunilu dok je ležao pod temperaturom od 39,5°C, bolestan od gripa u Topanga Canyonu, i u tom stanju je za manje od 48 sati napisao tri fantastične pesme koje idu u red njegovih najboljih prangijaških krljačina.

Reč je, dakle, o pesmama “Down by the River“, “Cinnamon Girl” i “Cowgirl in the Sand“.

Nastavite sa čitanjem… “Čobanica mlada”

Mučenica

Pre nekoliko godina, u nekoj od brojnih razmena muzičkih materijala, do mene je dospeo debitantski album grupe Wally. Kako imam običaj da se malo unapred raspitam o tome na šta ću da potrošim svoje dragoceno vreme, ostao sam pomalo zatečen saznanjem da o ovoj grupi gotovo da niko ništa ne zna.

Malo neuobičajeno u vremenu interneta, ali nije mi prvi put.

Nastavite sa čitanjem… “Mučenica”

Kereća posla, aktovi i evolucija narodnih poslovica: mali prilog za hroniku licemerja

A usput ćemo i da ispitamo granice vaše tolerancije na hipokriziju.

Bez obzira na razne parole koje pokušavaju da održe duh slobode negde u mislima, kad već sloboda ne postoji u stvarnosti, pravila ne postoje zato da bi se kršila. Pravila postoje zato da bi civilizacija mogla da funkcioniše. Iako mnogi poistovećuju pravila sa ograničenjima, ne zaboravimo to da se sloboda jedne osobe pruža tačno do slobode druge osobe i ni makac dalje: to je jedna od retkih razumljivih karakteristika koje opisuju civilizaciju ili barem ono što bi civilizacija dominantno trebalo da bude kao preduslov za nešto više.

Problem nastaje kada se skup pravila oblikuje tako da u njemu vladaju nelogičnosti, bilo da su potekle iz prostog nehata izazvanog ograničenjem uma ili sa namerom (očiglednom ili pak skrivenom) da se životni prostor iskrivi u nečiju korist. Ustrojstvo stvari tada postaje sumnjivo, jer se neka benigna glupost zabranjuje dok se neka realno štetna stvar održava, pa čak i stimuliše po veliku cenu: na šteti je većina. Negiranje činjenica koje dovode do takvih pojava predstavlja veoma čest oblik političkog licemerja.

Jedna od premisa na kojima je rock’n’roll nastao jeste bunt protiv rigidnosti i licemerja društva. A jedan od ljudi koji je svoj vek na sceni proveo sagorevajući u borbi protiv licemerja je Iggy Pop. Pa, da čujemo i, da prostite, vidimo šta on ima da kaže o tome.

Ovog puta, video prilog je “ispod crte”.

Nastavite sa čitanjem… “Kereća posla, aktovi i evolucija narodnih poslovica: mali prilog za hroniku licemerja”

Ako ti se ukaže prilika

Listajući muzičku štampu, slučajno sam primetio reklamu za novi album Petule Clark. Samo što se nisam prevrnuo sa stolice! Ova najava mi je bila potpuno neverovatna, jer dobro znam da je Petula u poodmakloj dobi i da su zlatni dani njene slave odavno prošli. Uostalom, verujem da ima više od 40 godina kako sam išta od njene muzike propustio kroz uši.

Naravno da me je cela priča zainteresovala.

Nastavite sa čitanjem… “Ako ti se ukaže prilika”