…Onda ti pivo curi i na uši… Ne, čekaj malo… Uh, ovde piju pivo na uvo…
U čemu je užitak, nisam uspeo da shvatim.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
…Onda ti pivo curi i na uši… Ne, čekaj malo… Uh, ovde piju pivo na uvo…
U čemu je užitak, nisam uspeo da shvatim.
Ipak, odlučujem da ne kažem na šta sam pomislio kad sam ovo video.
Zato, da pokušam iz drugog ugla.
Ko bi rekao da su žirafe toliko sklone preciznim sportovima?…
Znate kako: ja iskreno ne znam šta je to konzumirao scenarista ovog filma. No, šta god to bilo, ‘oću i ja malo.
Došlo vreme. Došlo, pa otišlo. Srećom, neko se setio da zabeleži…
Sa kultnim delom “Moskva – Petuški” Venedikta Jerofejeva smo se družili krajem proleća i početkom leta 2011. godine. Došlo je doba da zavirimo u nesrećnu sudbinu tog pesnika koji je za muzu izabrao nikog drugog do Bahusa. Shvatajući efemernost sveta oko sebe, Jerofejev se dao na put laganog samouništenja…
Pogledajte ovaj dokumentarac.
E, moraću da probam tu “komsomolkinu suzu“, pa nek’ ide život!
Počelo je spontano, tako reći nevino. Ali vremena je bilo previše, a raspoloženje je nekako valjalo sačuvati…
A onda je sve otišlo, kako bi se to stručnim jezikom reklo, u peršun.