Pominjao sam već viÅ¡e puta kako mi je trebalo mnogo godina da dosegnem – najpre saznanjem o postojanju, a potom i apsolvirajući materijale – manje-viÅ¡e svu muziku do koje mi je naroÄito stalo. Odrastao sam u ne baÅ¡ savrÅ¡enim uslovima za taj posao: nisam imao uzore koji bi mi skrenuli pažnju na prave vrednosti, pa sam se uhvatio samo najvećih imena za koja znaju svi i onih koje sam mogao da dosegnem na preporuku malobrojnih. Ono Å¡to se zaista moglo saznati puÅ¡talo se na Studiju B kod Slobe Konjovića i na Beogradu 202. Ali, avaj: uslove za sluÅ¡anje tada mrÅ¡avih FM talasa nisam imao, a na srednjim talasima nisam dosezao te radio-stanice. Dvaput godiÅ¡nje, kad bih otiÅ¡ao u posetu roÄ‘acima u Zemun, vratio bih se sa po dve-tri audio kasete sa muzikom koju bih ulovio sluÅ¡ajući radio i to bi mi bila jedina referenca.
Lakše promašiti nego uhvatiti.
Mnogobrojne rupe u poznavanju muzike sam zakrpio mnogo kasnije. Krpim ih i dalje, mada ih nije mnogo ostalo.