Utovar nedeljom, 5. jun

Uspostaviše Skupštinu. Skupviše Uspostaštinu.

Kada su neki od nas bili mali, skraćenica EPP je značila Ekonomsko Propagandni Program. Svako ko je ikada odgledao makar jedan blok EPP-a zna da je u pitanju bio Kako prevariti prosečnog korisnika sandala?najobičniji marketing. To bi valjda trebalo da znači kako je nekada marking shvatan kao propaganda ekonomije. Ovo dođe bizarno, jer nije jasno zašto bi se neko bavio propagandom nečega što je zazidano u srž ljudskog društva. Zato naša slavna propaganda ekonomije nije mogla biti ništa drugo do obična birokratska jezička zavrzlama, ponos i dika malog činovnika.

Nekada bilo tek par kanala, pa se od EPP-a i nije imalo – do u kupatilo – pobeći, to je bila i republički raznorodna pojava: dok je blistao u izvođenju Hrvata (Mamice su štrukli pekli/meni nisu nikaj rekli), a povremeno ubijao u pojam kod Srba (Cipiripi!!!), dotle su Crnogorci praktično do samog kraja postojanja zajedničke države zadržali minimalistički sistem crnih slova na belog podlozi koja govore o terminima za prodaju teladi u Andrijevici.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 5. jun”

Utovar nedeljom, 29. maj

Svetski rekord u brojanju glasova nismo oborili, Ginis se neće ispružiti ni za gajbu piva, mlakog, crnog, jer izeš ga, oni uvek cene brzinu. Rekorde u sporoći još ne beleže, šašavi stranci.

Dakle, već negde krajem prve nedelje juna će se znati čije će stražnjice grejati stolice u skupštini, a 24. april kao da je bio juče, a noć između 24. i 25. kao da je bila sinoć. U međuvremenu, ekipe fantoma opravljaju puteve (vidi dole),  dižu kule i gradove, mali fini patuljci koji sve to obave prekonoć da se mi ujutro divimo, i ako budemo zadovoljni, ostavimo im uveče čanak mleka.

Sve razumemo, ali čemu li služe ovi brojevi...

Jer tako se pravi pravna država, i vladavina zakona – zaštita privatne svojine počinje tek kad se stvore uslovi.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 29. maj”

Ma, džabe se bunite: ni danas

Jedna od onih krilatica za večito nedozrele ljude glasi:

Zapitaj se svake noći pred san: jesam li danas živeo?

(Ima tu i nastavak, ali suviše je ljigav za ovaj blog.)

E, pa živeli smo, usput i radili, ali baš je fora u tome što smo više živeli nego radili. Pa se osladilo: jebigica. Zato nema utovara ni danas.

E, pa živeli smo, usput i radili.

Nastavite sa čitanjem… “Ma, džabe se bunite: ni danas”

Kraj CeSID-a, kraj demokratije

U svojoj knjizi Kraj nauke (The End of Science) američki novinar Džon Horgan (John Horgan) skreće pažnju na pojavu takozvanih ironičnih naučnika. Po Horganu, to su naučnici koji nemaju nikakve dokaze za tvrdnje (i to po pravilu značajno bombastične) koje iznose. U ovom skupu naučnika su, na primer, fizičari koji se bave teorijom struna, udobnim konceptom koji bi trebalo da izrodi konačnu teoriju svega. Udobnost koncepta struna počinje i završava se time što zahteva svemir od makar deset dimenzija – mi se teško mirimo i sa ovom četvrtom koju nam je Ajnštajn nametnuo.

Jasno je iz uvoda – danas ću pričati o CeSID-u. Ali, pre toga, jedan klasik.

Nastavite sa čitanjem… “Kraj CeSID-a, kraj demokratije”

Utovar nedeljom, 24. april

Pa, kako vam pada ćutanje? Imate li digestivnih problema?

Dakle, ovako:

Umetnost?Otišli ste na glasačko mesto, nite otišli na glasačko mesto, otići ćete, nećete otići, išli biste, ne biste išli, glasali ste za ovog, glasali ste za onog, predali ste prazan ili nevažeći listić, niste glasali, samo ste se češali ovde ili onde, mislili ste, niste mislili, nacrtali ste mušku pišu, nacrtali ste žensku pišu, nacrtali ste omiljenog junaka iz crtanih filmova, sve je drugačije, sve je isto, nešto je isto, nešto je drugačije, ćutali ste, pričali ste, tautologija, silogizam, neologizam, noša, jednačina, nejednačina, lema, teorema, originalno, izvedeno, kopija, plagijat, so, biber, aleva paprika, zanatlija, doktor, ovako, onako, bila sam mlada i neukusna, jebeš zemlju koja bosne nema, ja i moj miš igramo džez, sedamdeset i dva dana na mom srcu leži rana, ovi su ovako, oni su onako, a sad mi vrati mog psa, deder vrati onu dvojicu, tri putnika dva padobrana, nolo trololo, mlako pivo, hladna supa, ovde autoput, ovde rupa, pitao sam malog puža, balansiranje točkova, optika trapa, prva specijala, generalka, dubinsko pranje sedišta, stara gramofonska ploča, nova igla za gramofon, globus za četvrti razred osnovne škole, drugi zakon termodinamike, kvantno svojstvo cene svežeg povrća na pijaci, uvoz mosta preko pola sveta, veliki prasak, mali mozak, sportovi na vodi, grašak na vodi, selendra na vodi, kuda sve to vodi, može biti ali ne mora da znači, novi mobilni po staroj ceni, čeprkanje po satelitskim kanalima, sad ću na spavanje samo da pročitam ceo internet, jesi li platio račune, gde vam beše pamet, pukla bruka, bolje bruka nego ruka, leva ruka desni džep, njemu se ne isplati da izlazi iz groba, vozi miško, nemoj mehanički da radiš, a šta nije vam jasno e pa biće vam jasno i – da nipošto ne zaboravimo – ko drugome jamu kopa, taj ne zna kako se to danas radi.

Velika? Mala?

Eto, tako. Da namirimo vaša očekivanja. Jer vi, kao, stalno nešto ćutite i izigravate da ste blazirani, a zapravo ste budni i pronicljivo tražite hoćemo li reći nešto što odgovara vašim prikrivenom (ili možda baš i neprikrivenim) očekivanjima.

E, pa nećemo.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 24. april”

Izborna crtica o podelama u Srbalja

Danas su izbori. Nepotrebni, predvidljivi, samim tim i besmisleni, ali ipak jesu.

I baš dan pre današnjeg moj omiljeni izvor intelektualne zaraze, ranije poznat i pod imenom „Politika”, iskoristio je da nas podseti na duboke podele, pre svega prvo- i drugo- srbijanske provinijencije, a onda i sve ostale podvrste, od cigana i grobara do komunista i četnika. U to je ime Ana Otašević sklopila pet tekstova na zadatu temu. Pa uprkos trudu rezultat je ispao mršav. Tema je izgleda presušila. Ipak, trud nije bio uzaludan – dubokopoštovani dr Žarko Trebješanin je primetio kako je Dušan Kovačević „klasik naše književnosti i sjajan znalac srpskog mentaliteta“.

O, pa ne znam baš, rekla bi Pepi i drugarima madam Gazela. U to ime, da čujemo jedan klasik.

Nastavite sa čitanjem… “Izborna crtica o podelama u Srbalja”

Na pomolu dizajniranje akademika

The ethical principles I care about are largely Kantian, but in a version that most philosophers consider as a significant reinterpretation of Kant.  (Etički principi do kojih držim su uglavnom kantovski, ali u obliku koju većina filozofa smatra značajnim ponovnim tumačenjem Kanta), V. Rakić

Ima tome nekoliko godina kako su Deka Prase i Baka Prase slavili godišnjicu braka. Svakako, Mama Prase i Tata Prase su im kupili dogovarajući poklon „za odrasle“ (ne, nije to što mislite, sram vas bilo) – zgodnu malu stonu lampu. Pepa Prase se pokunjila kada videla poklon, a na mamino pitanje „Pepa, kako ti se sviđa poklon za Baku i Deku Prase?“ odgovorila je: „Pa lep je.“

E dobro, da malo čujemo još jednu priču o tome kako je ljubav ovo i ono, pa da vidimo šta ćemo dalje.

Nastavite sa čitanjem… “Na pomolu dizajniranje akademika”

Utovar nedeljom, 17. april

Od svega po ništa.
Problem je u tome što vi odmah mislite da znate o čemu mislimo.
Još veći problem je u tome što ste u pravu.

Krivudav je...Da li znate šta je to Peterov princip?

To je stav da u svakoj organizaciji u kojoj napredovanje zavisi od rezultata i uspešnosti svako može dostići nivo svoje nesposobnosti. Prosto, napredovanje sledi kao nagrada za raniji rad na nižem nivou odgovornosti, što znači da se na viši nivo zapravo ne dolazi uz dokaz spremnosti za novi položaj. U jednom času, onaj ko napreduje dostiže nivo na kojem više nije kompetentan za to što radi, ali on na tom mestu ipak ostaje, nužno izazivajući negativne efekte po sistem.

U takvom ambijentu, stvar se spasava jedino samoregulacijom: postoje ljudi koji ne žele da napreduju na nivo koji je iznad njihovih realnih mogućnosti. Problem je, pak, u tome što se takve odluke donose na osnovu savesti, a poznato nam je da je nedostatak savesti najčešći od svih socijalnih nedostataka. Jer, nekompetentni na visokim funkcijama su i nesavesni.

Treba li dalje?

Naravno da treba. Ali ne možemo biti isključivi. Politikom se bave i oni koji su iskreni u svom nastojanju da doprinesu napretku zajednice. Na sreću svih nas, oni koji su već dostigli Peterov princip znaju da bi ih takvi ugrozili, pa čestiti ljudi ne dospevaju visoko, nego se njihov entuzijazam kanališe u nekim operativnim poslovima, za nagradu od tri groša ili Pada kiša.trideset srebrnjaka, zavisno od zasluga. Uz pretpostavku da nema korupcije, što je labava teza, ali hajde da danas budemo optimisti, ti “zaglavljani” u srednjem sloju zapravo nose ono malo napredovanja društva dok ostali paradiraju, plaču pred kamerama i kisnu bez kišobrana kad god se za kišom ukaže javna prilika.

Pravo pitanje glasi: šta da radimo sa svima ovima koji su previše mladi i još uvek željni svega dostigli svoj nivo nekompetentnosti, pa ne puštaju svoja mesta? U demokratskim društvima vlada pravilo otvorenosti, pa onaj niže ima pravo da prozove onog gore. Problem je, pak, u tome što se u demokratski manje razvijenim društvima to prigušuje. Ali cenzura više nije dovoljna, jer svet primeti cenzuru. Umesto toga, sve brže i sve šire se srednji sloj kompetentnih menja nekompetentnima, koji ne prozivaju one iznad sebe da im se ne bi uzvratilo. Zato na nižem nivou odlučivanja često preovladava princip negativne selekcije, a to kao posledicu čini da elementi sistema počinju da se raspadaju po šavovima. To, najzad, dovodi do toga da se stvara neverovatni krug laganja u medijima i sve veće razlike između priče političara i faktičkog stanja u društvu.

Zlo i naopakoU tom začaranom krugu otvara se hiljadu pitanja.

Mi smo, nažalost ili na sreću, još uvek kompetentni za poslove koje radimo i ne pada nam na pamet da taj kredit trošimo na politiku. Zato vam ne nudimo nijedan odgovor.

Zašto onda postavljamo tolika pitanja između redova i u njima, pitate?

Zato, dragi naši, što svako od nas mora naći sopstvene odgovore na sva pitanja koja ga žuljaju. Jao si ga onome ko drugi u njegovo ime pita, a još veće jao onome za koga neko drugi odgovore kroji.

Izbori se bliže. Mislite o tome.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 17. april”