Ekranoplan: juče, danas, sutra°

Jeste li čuli za ekranoplan? Reč je o vozilu koje je nešto između aviona i overkrafta. Ideja iza koje stoji ta kreacija eksploatiše efekat formiranja vazdušnog jastuka između vozila/letelice i podloge koja mora da bude ravna. Pogledajte priču o tom izumu, a potom i nešto o perspektivama.

Šta će biti od ovog, da mi je znati! Pretpostavljam – ništa.

 

________
° Već mesecima pokušavam da udenem ovu glupu i izlizanu frazu u neki naslov i tek sad sam uspeo u tome.

Postmodernistička akrobatika

Za ekstremni sport parkur° ste svakako čuli, a možda i videli snimak poneke egzibicije.

Za Rube Goldberg mašinu ste svakako čuli, a bilo je i reči i primera na Suštini pasijansa.

E, a sad pokušajte da sastavite ta dva koncepta u jednu sliku.

Ide? Ne ide? OK, evo malo pomoći:

Predlažem da uključite verziju HD1080, a onda da pustite klip u režimu punog ekrana i da se zavalite dok gledate…

Nastavite sa čitanjem… “Postmodernistička akrobatika”

Najgori dah na svetu

Ne morate znati francuski da biste razumeli šta se ovde dešava.

E, pa najzad neke nove metode viralnog marketinga preuzimaju. Flashmob predstave nisu novost: verovatno ćete se setiti onog cirkusa “pritisni dugme i dodaj dramu” priređenog u maloj belgijskoj varoši – e, pa to je to, ovog puta u malo blažoj, ali jednako efektnoj  formi.

Klasična reklama je dosadila i bogu i đavolu. A pošto se reklame možemo odreći samo tako što ćemo odabrati neki od vidova autističnog ponašanja, preostaje makar da navijamo za dobre ideje.

(tnx poZZdravljač)

Umesto motivacionog predavanja…

Treba vam motivacija? Kad naučite da prepoznate sopstveni mir, naći ćete i motivaciju. U međuvremenu, umesto feng-shui-new-age-apa-drapa-op-drp predavanja, sa vama delim motivacioni dokumentarac o strasti za dostignućem.

Ne treba vam onaj new age evangelista da biste otkrili prave ludake. Za razliku od prodavca magle i sumaglice, ovaj ne prodaje ništa. Kupi zrno strasti od čoveka koji klepa sokoćalo od 1958. godine, a da čak nije u stanju da hoda.

Prepoznaj istinu koja je pred tobom i ne zaboravi da uzvratiš kad budeš mogao i imao čime.

Traktat o licemerju

Tamo gde se nalazi nevidljiva granica između saosećanja i razumevanja, nalazi se i jedan puteljak kojim idu ljudi koji se odriču dostojanstva zarad zarade, a možda i nekih daljih, još manje časnih ciljeva…

Dugo sam se pitao gde je kvaka sa onim likom koji je iskoristio svoj fizički hendikep i svoju očiglednu blagoglagoljivost i usmerio ih na naplatu mehanizma verbalne estrade. A onda sam tek jutros naišao na ovaj opravdano besni tekst. Pogodio me je iz više pravaca: najpre zato što je to napisala osoba koja je i te kako pozvana da kaže nešto o tom pitanju. A zatim zato što nisam odmah nastupio sa sopstvenim mišljenjem, a imam ga od samog početka. Kada bih znao zašto sam oklevao, objasnio bih to najpre sebi samome. Ne, nije nikakva gužva posredi; verovatno je reč o tome da sam u određenom trenutku zažmurio na jedno oko i sad sam zbog toga ljut na sebe.

Naivnost je sve lakše zloupotrebljavati što je lakše predstaviti se svetu kao mučenik. A još bolje – kao bivši mučenik. A još bolje i od toga – kao neko ko je u svom mučeništvu, tačnije posle njega, doživeo nekakvo nazovi-prosvetljenje, pa sad ima šta da kaže ostalima. Znate, verovatno, o kome pričam.

Nik Vujičić govori na Pravnom fakuletetu. Fotografiju sam ukrao bez ičije dozvole sa sajta koji je takođe već ukrao tu sliku od Tanjuga.

Da se razumemo: u redu je to što je taj lik našao model za zaradu. Nije u redu to što je taj model postao predložak za egzibicionizam koji se svetu predstavlja kao univerzalna pobeda nad nesrećom. Ne, ta slika je ipak višedimenzionalna. Taj Vujičić je našao svoj mir, što je dobra stvar za sve. Usput je našao i početni kapital za motivaciono govorništvo kao izvor čestite zarade, što je dobro za njega. Međutim, on je to podigao na nivo koji je najnoviji vid hipnotisanja gomile u najgorem maniru new age ideologije, što nije nešto što ću prihvatiti.

Isti sam kao i vi, rekao je Nik Vujičić na početku svog predavanja. Odlično. To mi daje pravo da napišem ovo što ću napisati.

Nastavite sa čitanjem… “Traktat o licemerju”