Jes’ reklama, ali jedna od boljih koje sam video poslednjih godina.
Najzad nešto jednostavno i zasnovano na dobroj ideji i prostom triku koji ne košta sto hiljada dolara po snimljenoj sekundi.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Jes’ reklama, ali jedna od boljih koje sam video poslednjih godina.
Najzad nešto jednostavno i zasnovano na dobroj ideji i prostom triku koji ne košta sto hiljada dolara po snimljenoj sekundi.
Navodno, kanadska policija traži lika koji je vozio 299 km/h autoputem nadomak Vankuvera i okačio svoju vožnju na youtube. Mislim da će moći da mu pljunu pod prozor. Figurativno, to jest – neće ga naći nikad.
Prebacite u HD verziju, bacite sliku preko celog ekrana i pratite broj na plazma displeju levo od obrtometra…
Setio sam se pokojnog Dragiše iz Kikinde… Stigao je s posla u tri i petnaest, ručao i seo na motor sa još jednim drugom. I stigli su na vreme na koncert grupe Gillan u Zagrebu koji je bio zakazan za osam uveče. Istom brzinom kući u Kikindu, na spavanje, pa ujutru na posao. Ah, da: oko 470 km u jednom smeru…
Beše neko romantično vreme… Ovo je toliko benasto da sam oduševljen. ![]()
I sad kad pomislimo kako je sve moglo da izgleda pre šezdeset godina, otkrijemo kako za sve ove godine ništa novo nismo naučili, osim što smo možda utrenirali palčeve na mobilnim telefonima. Nije baš neko dostignuće…
Na današnji dan pre 156 godina, rođen je jedan od najvećih genija industrijskog doba, Nikola Tesla. O njemu je rečeno sve što je moglo da se kaže i zato neću da pišem ništa. Muka mi je od toga da pravimo fetiš od genija koji je pripadao svetu.
Umesto reči: pred vama je principijelna šema trofaznog motora, njegovog najvažnijeg dela.

Uzgredna beleška: čudno. Nije se javila nijedna ludača (nekako uvek ispada da su to žene) koja kategorički tvrdi da je Tesla prvi otkrio Higsov bozon.
Bio je žestok momak kada svet još nije znao za Čarlsa Bronsona i Klinta Istvuda. Dovraga, pa čak je prebio Frenka Sinatru po zadatku, na samom početku karijere…
Juče je na neko bolje mesto otišao Ernest Borgnine, nakon doživljenih punih 95 godina života. Ikona klasičnog Holivuda, igrao je u preko 200 filmova među kojima neki predstavljaju legat američke i svetske kinematografije. Bilo ga je i u sitkomima i raznim TV andrmoljama, za šta poznavaoci njegove biografije kažu da je karijera ne manje vredna od one na filmu.
Pokušavao sam da se setim svih uloga ovog sjajnog glumca kojih sam mogao i išlo mi je teško. Ne, ne sećam ga se iz filma “Posejdonova avantura” iako sam film dvaput gledao u bioskopu kad je bio aktuelan. Zato se sećam uloge generala u filmu “Dvanaestorica žigosanih“, a podsećanje na film “Bekstvo iz Njujorka” je bilo dovoljno da se setim uloge benastog taksiste.
Znam da ovaj voditelj drvi na japanskom, ali biće zanimljivo da ga čujete kad se stvari izmaknu kontroli. Znam i to da je video kilavog kvaliteta, ali biće vredno da ga pogledate, e zbog stvari koje su se otele kontroli.
Znam i to da se ovo dešava jednom u sto godina, ali mogu samo da pomislim kako su neki srećnici prošli na kladionici… A da li je konj preživeo sledeću noć, to nisam uspeo da saznam.
Osamnaestogodišnjak iz Hrvatske je sklopio ovaj zanimljivi kolaž snimaka iz Međunarodne svemirske stanice. Pogledajte.
Za puni ugođaj, preporučujem HD verziju preko celog ekrana.
Snimak koji sledi nije za nišče duhom: ovo se desilo prošle nedelje na Evropskom prvenstvu u atletici u Helsinkiju.
Ostaje mi da se pitam dokle to vodi. Znam da je Duci Simonović bio u pravu, ali zašto niko neće da naglas upita koliko smisla ima ubijati se zbog nekakvog rezultata u sportu?
Matt Harding je i dalje u misiji plesanja sa celim svetom. Prošlog oktobra je stigao i u Beograd, a to je dospelo u ovogodišnji klip. Nažalost, snimak sa Kalemegdana nije u ovoj montaži: Beograd je predstavljen kao školica baleta. Aj’ pa dobro.
Gledam ovaj video po treći put zaredom i najzad mi dolazi pameti šta taj blesavi Amer radi.
Mi O tom nivou ne umemo da razmišljamo, a kamoli NA tom nivou.
Teško je pisati skoncentrisano i suvislo o nečemu što je izazvalo talase uzbuđenja, i to u okviru koji ne može da se opiše drugačije nego kao šokantno iskustvo. Ali pokušaću.
U subotu uveče, Jasna, Ana i ja smo pohodili predstavu Alegria čuvenog ansambla Cirque du Soleil… Uh, htedoh reći “kanadskog ansambla”, pa sam se prisetio da to više nema nikakvog smisla, jer ekipa je multinacionalna, a organizacija globalna.
Kada bi ta predstava morala da se opiše jednom rečju, nema bolje od naslovne. Reč “alegria” je španskog porekla i znači “radost”. A imam i jednu reč dovoljnu da opišem utisak: savršenstvo.
Nastavite sa čitanjem… “Alegria: Cirque du Soleil u Beogradu”