Utovar nedeljom, 19. januar

Nekada davno, omiljena parola pri početku nekog dešavanja je glasila “Vežite se, polećemo!”… Danas je sasvim umesno da pitamo da l itreba da se vežemo ili opašemo pojasevim za spasavanje, jer ovo nije poletanje, već gnjuranje u gustu smrdljivu masu…

Dobra deklaracija obično saopštava dobre saveteBeše ono trik pitanje: “Šta je gore – neznanje ili nezainteresovanost?” na koje uobičajeni odgovor za daštanje vazda spremnog građanina Srbije glasi “Ne znam i ne zanima me”. Tako će, otprilike, izgledati nastupajući republički izbori. Ništa nije slučajno, dakako: manevar uspostavljanja unitarne vlade će verovatno uspeti, a šta će potom biti jednako je odgovoru na ono pitanje s početka. Verujem, takođe, da ova opipavanja javnog mnenja kroz “zastrašujuće” izjave, poput one o uravnilovci siromaštva među starijima od 65 godina, zaista i služe da se ispita da li je pravi čas za Onu Konačnu Tranziciju, u kojoj će siromaštvo najzad postati institucija, a ne samo realnost.

Suština? Nema suštine (osim Suštine pasijansa, ali vi svakako niste ni pokušali da kažete naglas u čemu je ta suština, što je sasvim u redu), nego se Ovi Ovde preraspodeljuju sa Onima Tamo, ne dajući protom Onima Negde Drugde da stignu gde bi hteli ka Ovom Ali Eto. U međuvremenu, Onaj Iza se pokazao lajav, pa je Onog Nekad uhvatila nervoza da mu Onaj Mirišljavi ne zamesi nešto što bi Ovaj Sata i Taj Sutra pokušali da zaobiđu, a da se, siroti, ne sapletu.

E, tu nastaje tarapana kojom više ne moramo da se bavimo, jer tamo pripadaju samo oni kojima je poreklo na kocu i konopcu, odakle su sišli da se bave politikom.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 19. januar”

Đavolsko dete

Da pogledamo najviralniji video na Cevki ovih dana (najviralniji? glupe li reči! ali neka ostane!). Oko 20 miliona pregleda od prekjuče, kad je okačeno.

Nije baš kao crno dete na koje nas upozorava prof. Kišprdilov sa univerziteta u Novom Miloševu, ali tu je negde.

Pa dobro, ovo zbilja jeste na granici ukusa. Ali što ono reče Mika Antić: kad je reklama, nek je, braćo, reklama. Elem, ovo je, izgleda, reklama za nekakav horor film.

Utovar nedeljom, 12. januar

Božić, Nova godina, Božić, Nova godina… Treba to izdržati. Zarad slava koje dolaze. A naoružanje – odbrambeno, razno. Rasol? Soda bikarbona? Mineralna voda? Kiselo mleko?…

Ova saraga sigurno ne ide po slavama...A to prežderavanje čak nije ono najgore. Hoću da kažem: nekada je uzor lepote bilo dobro uhranjeno telo, renesansa nas je podsetila na grčki model. A danas su to one giljave manekenke koje niko normalan ne bi ni štapom dodirivao, a Holivud se ubi objašnjavajući kako je to lepo, ali se mi ništa ne razumemo u lepotu… Pa, znate kako: u tu lepotu, ako je to lepota, i nemam želju da se razumem.

Zapravo, htedoh reći šta je tu najgore. Neće valjati to što su temperature prolećne, pa nemamo gde da trošimo višak kalorija, džula, bemliga šta je već ovih dana aktuelno za brojanje viška prehrambenih jedinica u digestivnom traktu, a potom i u okolotrbušnim i podguznim naslagama. Ali nije meni do trošenja viškova, nego će voće da ispupi, pa će da udare mrazevi, pa će sve da izmrzne i od jesenjeg roda neće biti ništa. Pa ćemo ostati bez nove rakije, tugo jesenja, a loše vino će biti skupo k’o đavo.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 12. januar”

Spontano pitanje jednog mlađeg maloletnika (u ratnom vihoru iznenada lišenog starateljske nege) na temu vlasničkog odnosa jednog zanatlije nad svojim predmetom proizvodnje, uz prateći predlog o samostalnom konzumiranju ISTOG (takođe u obliku naizgled spontano postavljenog pitanja), a u cilju skretanja pažnje na sopstvenu neredovnost konzumiranja redovnih obroka, pa čak i njihov povremeno potpuni nedostatak

A sad, da se prisetimo scene iz filma koji odavno niste gledali… Ili jeste? Neki nisu, ima bar 30 godina; neki su ga gledali prošle nedelje u okviru, jebotemiš, održavanja predbožićne atmosfere u narodu. Pa, da pomognemo, valja se.

Imali bi psihoanalitičari šta da kažu o ovome, zar ne?

Nastavite sa čitanjem… “Spontano pitanje jednog mlađeg maloletnika (u ratnom vihoru iznenada lišenog starateljske nege) na temu vlasničkog odnosa jednog zanatlije nad svojim predmetom proizvodnje, uz prateći predlog o samostalnom konzumiranju ISTOG (takođe u obliku naizgled spontano postavljenog pitanja), a u cilju skretanja pažnje na sopstvenu neredovnost konzumiranja redovnih obroka, pa čak i njihov povremeno potpuni nedostatak”

Šta je tu smešno?

Ponekad dolazi do razlika u mišljenju između tašte i zeta o potrebnom načinu vaspitanja deteta. I onda, kako bi ono rekli, dogovor kuću gradi…

Posvećeno svim zetovima koji su vaspitanje svoje dece (makar delimično) prepustili svojim dragim taštama. Smile with tongue out

(…)

P.S. Ti što progovaraš, bolje ti je da ne progovoriš. Tačno znamo šta misliš, ‘tico. Nerd smile