Strpite se koji sat, da dođem sebi od sinoćnjeg derneka.

Aiiiijjjj.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Strpite se koji sat, da dođem sebi od sinoćnjeg derneka.

Aiiiijjjj.
Najzad sam shvatio koncept: niko nije kriv.
Mala matura se pretvorila u ćorak: niko nije kriv.
Saobraćajni koridori nisu napravljeni, a pare za triput veći posao su potrošene: niko nije kriv.
Tijana je umrla jer je ipak bilo prekasno: niko nije kriv.
Nema para za kulturu: niko nije kriv.

Kriminalci dobijaju uslovne kazne dok čovek ide u zatvor jer je spasao mače: niko nije kriv.
Parama na Kipru se uđe u trag, a onda odjednom nikom ništa: niko nije kriv.
I dalje plaćamo gas kao da ga pakuju u kristalne boce od pola litre: niko nije kriv.
ЖARKO MN TE BOЛNMO!
Jebote… Od ovog može da se rikne!
U slučaju da već niste videli, to znači da ste ostali poslednji.
A u slučaju da niste čuli, Šumenko ostaje neodgovoran i zaposlen u Vladi Srbije. Ta disciplina se stručno naziva skatoligija.
(via njuz.net)
…što ga vodi ka budalastom ponašanju?
Ovo je, kažu, sport.
Možda nije u redu sa definicijama, a ostalo funkcioniše…
Vozite li brzo?
Znate šta vam je (ne) činiti.
Vredi da se prisetimo, jer ovo je večito.
Nikad neće naučiti. A i da nauče, šta im vredi, kad interpretaciju legalnosti i dalje pišu oni što imaju velike novce.
P.S. A jeste li gledali “Tajvansku kanastu“?
Kad se žgadija navuče u stambeni prostor, onda je muka otarasiti je se.
Genijalna rešenja su uvek jednostavna, zar ne?
Nastavite sa čitanjem… “Kako se rešiti gamadi iz dnevne sobe”
Ovde sve mora naopako. U slučaju da nije, učinićemo da jeste. A ako već jeste, pravićemo se pametnijim nego što jesmo. Dva primera iz akademske sfere: zbog mesta dešavanja, strašnije je nego inače.
U slučaju da ne pohodite kojekakve domaće portale vesti, možda ste i omašili vest koja je najpre zazvonila kao vetrić promene u društvu: profesorka Filološkog fakulteta u Beogradu Rajna Dragićević je održala nesvakidašnji govor apsolventima sa katedre srpskog jezika. Izvesno ponesena momentom, štogod je prenaglasila uticaj profesora srpskog jezika na celokupno društvo (kamo te lepe sreće), ali računam – u motivacionim govorima je dozvoljeno i to.
Ali ne i u Srbiji.
Posle prvog udara iznenađenja, počeli su da se javljaju ljudi koji su brže-bolje osudili taj govor, nazivajući ga primerom elitizma i snobizma, a bilo je čak i težih reči. Eto, profesorki je zamereno to što je od mladih akademaca s pravom očekivala da pročitaju ponešto između redova i da nađu svoje mesto u društvu koje već četvrt veka nastupa isključivo sa pozicije osude pameti. Eto, neko se dosetio da biti profesor srpskog jezika nije probitačno zanimanje u Vankuveru i Torontu, pa je našao da je sirota Rajna sve to pričala zato što je uvređena zbog nedostajuće šanse. Na stranu reakcije iz navijačkog miljea, gde se trenutak razmišljanja smatra slabošću, po kojima se sarkastično i prenaglašeno ponavljaju teze kako je “sramota biti kapitalista i imati stan”.
Jena od najdegutantnijih stvari koje sam u životu pročitao beše deo jednog davnog intervjua sa Stivijenm Vonderom, gde su uspeli da ga nateraju da opiše nekoliko boja (čovek je slep od rođenja). A nedavno sam natrčao na ovo. I sad ne znam kako da se postavim: ovo je ili još degutantnije ili je – genijalno.
Očigledno, čovek se dobro zabavlja, pogotovo kad crta autoportret i zevzeči se na svoj račun. No, možda niste znali: Tommy Edison je zvezda na jutjubu.