Ne znam koliko imate stomak za bizarne stvari. Pokušajte sa ovim.
Možda bude toga jošte.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Ne znam koliko imate stomak za bizarne stvari. Pokušajte sa ovim.
Možda bude toga jošte.
Upoznajte dva dokona idiota kojima se ne može osporiti vanserijska upornost: pevali su karaoke verziju pesme “All Night Long” Lionela Ritchieja od časa zalaska sunca do časa izlaska… Punih 158 puta.
Tri, četr:
Ali to nije sve!
Jesam li vam lepo rekao da ne treba da gledate televiziju i čitate novine? Zašto me ne slušate? Govorim za vaše dobro, ali vi izgleda ne želite da vam iko drži pridiku o političkoj svesti. Pa dobro, ako je tako, ostanite u političkoj nesvesti.
Nekako se sve slučilo na gomilu. I video sam ono što nisam hteo da vidim i pročitao sam ono što bih radije da nikad nije ni napisano. Dakako, taman pomislim da ne može gore, a onda vidim kako može gore. I sad sam se kontaminirao mislima koje nisu povezane drugačije nego mojom perverznom maštom i sve se nadam da ću se probuditi iz košmara… A onda vidim da se dešava ponovo i ponovo i da nam neumitno sledi dan mrmota. Šta će biti sa našom decom, mogu da naslutim. Šta će biti sa našim unucima – to ne mogu.
Neće biti bolje, ali idite i potpišite tu jebenu peticiju. Talasanje mora da bude uzajamno da bismo bar deo stanovništva držali van stanja anestezije.
U međuvremenu, nema mi druge: udri brigu na veselje. Dok nihilisti nisu preuzeli i taj domen.
Dobro jutro. Upoznajte čoveka koji je uspeo da uposli kokakolu (bljak), mentos (za ovo već svi znaju), izolir traku (nejasno…) i kondom (sad već slutite). Elem, upoznajte budalu meseca.
[EDIT maj 2013: originalni klip ponekad bude povučen, ali ima ih još oxoxo, overite ovde.]
Koliko neko mora da bude dokon da bi napravio ovakvu kombinaciju i izveo ovakav eksperiment?…
Редар? Одсутни? Нема, добро, само да упишем час… где смо оно стали? Је ли било нешто за домаћи? Наравно да није, стигло би ми имејлом… дакле, данас ћемо мало да се играмо именицама које могу да буду
придеви и обратно. Као што се “читаоци варе” (readers digest) не преводи никако, или “музички” (musical) у ствари значи оперету, тако и
flint gas lighter
наравно, има да буде “плински упаљач са кременом”, јер је једина друга врста таквог упаљача она без кремена, где варницу правимо н
а струју, сад да ли пиезоелектричним кристалом или батеријом, није много битно. Међутим, као што сваки лош преводилац зна, кад се у енглеском наређају две, три, четири или више именица, све осим последње бивају придеви. Проблем је у редоследу, шта је ту чему придев. Да имају неке заграде, па да знамо, да је “electric (pencil sharpener)” електрични оштрач за оловке, а “(electric pencil) sharpener” оштрач за електричне оловке. Ал’ немају, него уче из искуства, па тако морамо и ми. Па, да стекнемо нешто тог искуства…
Zašto gledate dnevnik? Pokušavate da izazovete gorušicu? Željni ste nervoze? Nedostaje vam TV rečnik devedesetih? Odobravate masovne krađe? Još uvek verujete da se politika bavi onim o čemu političari pričaju? Verujete i u Deda Mraza? Blago vama…
Dakle, bavite li se onim “Bim i Bum” političkim previranjima? Nemate pametnija posla nego da pratite hoće li lopov A zajebati filozofa B, da li će strateg C omazati tanjir kretenu D i da li će drkoš E uhvatiti na delu opaučenog F? Verujete da oni to tako baš misle? Zaboga, pa to je tako uhodan proces da ga oni obavljaju rutinski. Samo je pitanje ko je koju slovo na cedulji izvukao iz šešira u ovoj epizodi.
Predstava koju oni pred nama igraju nevažna je za sve nas. To se, međutim, teško može prevladati zato što većina i dalje ne ume da živi svoje jadne živote pa pokušava da živi tuđe. Svaki minut koji im posvetite znači još jedan minut gliba u blato, a znači i priznanje da ste i sami nevažni. Ne dozvolite to sebi. Ako vam je baš toliko stalo da gledate guzice, nemojte gledati dnevnik, nego porniće.
Objavio sam rat životu u danu mrmota. Kako stvari stoje, koraci u toj borbi su prilično dugi i vode ko zna kud. Što bi ono rekli: svako “zašto” ima svoje “jebi ga”…
Da vas priupitam nešto: kada ste se poslednji put suočili sa nekim svojim velikim strahom? Samo mi ne recite da nemate strahova, jer ću u tom slučaju pomisliti ili da lažete ili da ste ludi… Ako sve bude kako treba, danas je taj dan u mom slučaju. Ne znam hoće li se desiti ili neće, jer zavisi od mnogo spoljnih faktora; drž’te mi fige da prilika uspe. A da li ću ja uspeti? Pa sad, na to pitanje ću imati odgovor malo kasnije.

Nije hrabar ko nema straha, nego je hrabar ko ume da drži strah pod kontrolom.
Da vas pitam nešto: znate li kako se indukuje velik broj tzv. potrebnih državnih službenika? Tako što uštedite iz budžeta odustajanjem od uvođenja efikasnog informacionog sistema. I vuk sit i ovce spremne da plaćaju taksu…
Nedavno sam bio svedok birokratske zavrzlame prvog reda. Istina, stvar je toliko trivijalna i benigna da je od pokretanja do izvršenja proteklo vreme koje može da se udene između dva obroka, pa nedostaje ona veličanstvena kalendarska težina koja je toliko potrebna da bi se teza o nepravdi učinila dovoljno strašnom. Ali, nema veze – i ovo ima poentu. Verovatno.

Baš da ne imenujem prijatelja iz drugog grada koji je centralna žrtva ovog dešavanja. Imao je potrebu da uzme zapisnik o uviđaju od saobraćajne policije u Kikindi; ticalo se nekog levog prekršaja počinjenog dva meseca ranije. Nemajući dovoljno znanja o tome gde se šta nalazi u mojoj varoši, zamolio me je za pomoć, što mi nije teško palo. No, teško mi ja palo da budem svedokom onog što se dešavalo tog dana kad se moj prijatelj latio teškog i neizvesnog uspona na birokratsku planinu.
Nastavite sa čitanjem… “Birokratska odiseja (istinit događaj)”
Reklamni spot godine.
Reč je o reklami dilera za cvikere za korekciju vida, kontaktna sočiva i slične andrmolje.
…onda tu nema pomoći. Pazi sad:
Viđao sam snimke raznih šklopocija za aftamacko sviranje, ali ovako iritirajuću kombinaciju još nisam video. Čiča je lud k’o struja i to ovaj snimak čini posebno zabavnim. ![]()