
Tag: jedna na dan
Jedna na dan (3-17): 17. jul 2013.
Pa nije nam trebalo ni godinu dana da izađemo na teren…
Sve u svemu, brat Gremo i ja se već godinu dana kanimo da posetimo Araču, jedno od kultnih mesta u Banatu, raj za fotografisanje u zlatni sat. Te nema vremena, te ne mogu da stignem, te maca je pikila, te kuca je gladna, te nije lepo vreme, te samo tetki u Lukićevu da odnesem lek…
E, pa zlatni sat se zadesio, a mi u zlatnom satu na Arači, jula 17. dne, leta gospodnjeg 2013, pa opal’. Šta smo tamo snimili, možda ćete i videti ovijeh dana, a sada delim sa vama jedan portret brata Greme u akciji.

Jedna na dan (3-16): 16. jul 2013.
Tri, pa jednu…
Kako je i zašto ispalo da slikam baš to, baš tako, baš sad, bilo bi previše za priču. Težak dan, opet, crni kuluk za bele novce, pa kad je već crno-belo, pomislih, daj da zabeležim elemente svog celodnevnog derneka: flašu za vodu i šolju za kafu. U flašu dolivam redovno, u šolju bih dolivao kad bih smeo.

Jedna na dan (3-15): 15. jul 2013.
Cajtnot? Muka sa idejom? Vrati se na mesto zločina i opali još jednom.
Da ne bih dangubio objašnjavajući: ja ponekad nisam gospodar svog vremena i to može da znači da sam prinuđen da se snalazim. Znajući da neće biti vremena za veliko bavljenje fotografijom, jutarnja scena me je opredelila da se vratim sinoćnjem stecištu. To je izgledalo ovako:

Jedna na dan (3-14): 14. jul 2013.
Boje, večernje boje…
Provirio sam kroz prozor, uočio narandžastu i plavu boju, došao do zaključka da je to perfektna pozadina za večernju fotografiju, turio fotoaparat na stalak, izašao na terasu, pa opal’ po cveću u žardinjerama.

Jedna na dan (3-13): 13. jul 2013.
Zona f/2.8 – mesto na kome počinja magija…
Poigravanje ograničenom dubinskom oštrinom je nešto čime ne prestajem da se fasciniram. Mogu slobodno da priznam da je mogućnost rada sa kratkom oštrinom jedan od važnih razloga što sam uopšte prešao na DSLR, a odbacio razmišljanje o kupovini nekog novijeg naprednog mališe posle Canona G6. Imam uslove za rad u toj zoni zahvaljujući Draguljčetu, objektivu Canon EF 50 mm f/1.4, koji samo što ne progovori. Ponekad, kad naletim na neku prikladnu teksturu, ne mogu da odolim:

Jedna na dan (3-12): 12. jul 2013.
Ono kad uhvatiš sebe da robiješ tehnici… Muka živa.
Vazduh je bio prezasićen vlagom, a meni se nije dalo da montiram polarizacioni filter na objektiv. Palo mi na pamet da je takvo vreme manje-više idealno za fotku eksterijera nad kojom bi se primenio visok kontrast. Bio mi je potreban neki opšti plan, polutotal, tako nešto… Znam! Pravac ulica!

Jedna na dan (3-11): 11. jul 2013.
U poslednji čas!
Iz razloga koji ne umem da rastumačim ni samom sebi, a kamoli vama, tokom dana sam razvio ideju da bi trebalo da napravim fotku u kojoj dominira nekakva tekstura. Nisam znao šta bi to bilo: možda neki zid ili oronula fasada, možda neka zvrčka u lomu betona na trotoaru ili kakvo razbijeno staklo… Ali ništa nije upadalo u kadar, čak ni tokom šetnje gradom u kasno popodne. Već sam digao ruke… A onda sam došao kući i ugledao u jednom prikrajku stalak za sušenje veša – pun krpa za sudove. Ha! To je to, pomislio sam. I bi to.

Jedna na dan (3-10): 10. jul 2013.
Ako gledaš naglavačke, liči na ulaz u pakao.
Nestabilno vreme, popodnevne kiše, cirkus na nebu… Zapravo, meni je po volji tako, samo da nije ona žega, jer vrućinu ne mogu da podnesem. A oblaci: ludilo.

Jedna na dan (3-9): 9. jul 2013.
Slatko prikupljanje scena tokom hoda ulicom.
Kada bih bio pametniji nego što sam sad, spojio bih lepo i korisno: svakog jutra, bez obzira na vremenske prilike, hodao bih ulicama oko sat vremena. Naravno, sa fotoaparatom u ruci. Tako bih zadovoljio preporuku svog doktora o kretanju i pride bih imao poligon za najslađu temu za fotografisanje – ad hoc uličnu fotografiju.
Ostavio sam auto kod majstora i tokom desetominutnog pešačenja kući uhvatio devet scena Draguljčetom (objektiv 50 mm koji sprečava lenje postupke u kadriranju i pritom radi k’o zmaj). Sa četiri scene sam veoma zadovoljan, što je daleko bolje od prosečnog rezultata. A ova mi je baš bila po volji za fotku dana.
