Neko ne može bez doze adrenalina, pa to ti je.
Nije baš toliko zanimljivo kao vožnja gradskim putničkim automobilima po bogazama planine Radan, ali ajde-de, uvažavamo im trud.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Neko ne može bez doze adrenalina, pa to ti je.
Nije baš toliko zanimljivo kao vožnja gradskim putničkim automobilima po bogazama planine Radan, ali ajde-de, uvažavamo im trud.
Iako smo svakog trena povezaniji na sve više i više načina, time postajemo još usamljeniji u stvarnom svetu.
Povežite se. Zaboravite i vi svoj telefon makar na jedan dan…
Čovek je sebi zacrtao postizanje velike brzine… Biciklom. To je izgledalo ovako.
Čini mi se da su ljubitelji biciklova veći fanatici od moto-bajkera.
Luka Bursać, 10 godina°
Bio jednom jedan car. Taj car je jako voleo sebe, a nikog drugog. Jednog dana je od slugu zatražio da mu naprave mašinu koja će da učini da on poleti.
Sluge su se svaki dan trudile, ali nisu uspevale. Jednog dana se jedno dete setilo kako mogu da naprave mašinu. U početku su mu se svi smejali, ali su kasnije počeli da shvataju. I uspeli su da naprave mašinu za letenje. Ali je nisu hteli dati caru zato što je car mislio samo na sebe. Napravili su mnogo takvih mašina i odleteli kod drugog cara koji nije mislio samo na sebe.
A stari car više nije bio car, nego običan čovek.
KRAJ

________
° Pažljivi čitalac koji se sa Suštinom pasijansa druži od početka svakako može da se seti Luke, koji je imao samo pet godina kad je svom kumu Grbi začepio usta u raspravi replikom “Ja hoću da vidim svet, a ti mi ne daš!”
Skoncenrišeš se da uradiš posao i pritom koristiš tehnologije koje su ti date kao tehnička potpora. Nemaš kad da misliš. I dok se ti baviš nečim, tvoja podsvest se bavi nečim sasvim drugim. I onda…
“I onda – šta? I – gotovo!”, što bi rekao drug Raja.
Racionalno. Emotivno. Racionalno, emotivno, eh… Kako svetu ugoditi? Kojom taktikom biste danas, kad biste morali, pokušali da osvojite trofej …uh, neko čeljade?
Sve se svodi na pitanje mere. A sklad… Desiće se. Ili neće. Ama, neće… ![]()
Moraju li se ispunjavati tuđa očekivanja? Da li je sudbina baš tako jaka? Postoji li izlaz?
U svakoj prilici su moguća velika dela. Ali nekim superherojima je suđeno da svoja herojstva učine samo jednom.
Svako ima svoju ideju o idealnom društvu. I tu nema ničeg lošeg.
Jedino ti galebovi…
Navališ u pokušaju da ostvariš monopol, pojavi se neko drugi, kreneš da trošiš snagu na borbu sa njim i na kraju svi izgubite.
Rešenja nema. Osim da se prikladno namestiš da budeš onaj treći koji omasti, hm, brkove.