I to za one militantno orijentisane. Gledaj pažljivo.
I pazi, ovaj mrtav ‘ladan priča o polici, a nema veze što ovde postoji arsenal oružja dovoljan za vođenje kakvog lokalnog oružanog sukoba. Bemti, pa ko normalan drži ovoliko oružja u kući?…
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
I to za one militantno orijentisane. Gledaj pažljivo.
I pazi, ovaj mrtav ‘ladan priča o polici, a nema veze što ovde postoji arsenal oružja dovoljan za vođenje kakvog lokalnog oružanog sukoba. Bemti, pa ko normalan drži ovoliko oružja u kući?…
Čovek je razvio novi sport: pretvara se da telefonira pored nekog ko telefonira…
Ovo definitivno moram jednom da probam.
A sad malo simpatične vožnjice biciklom.
Ovo budi sećanja…
Danas u pola devet uveče, u centru Sava se održava premijera filma “Valter”. Ako sam dobro razumeo suštinu, reč je o dve paralelne priče. Jedna o Vladimiru Periću Valteru, čoveku o kome svet zna manje nego što je uobičajeno za heroje. Druga priča je o Bati Živojinoviću, čoveku kojeg je cela jedna dalekoistočna nacija pretvorila u mit zbog uloge u filmu “Valter brani Sarajevo”, koji je u toj zemlji najpopularnije kinematografsko štivo već četrdeset godina.
Ne pitajte me kako znam… Bata je u razgovoru tokom snimanja odvalio epsku izjavu:
– Ne poznajem nijednog heroja. Prema tome, ne poznajem ni sam sebe.
Kakva legenda! ![]()
Marco Tempest je naš stari znanac: već smo se družili sa njim na stranicama Suštine pasijansa. On je mađioničar za 21. vek, a njegove sajber-čarolije se graniče sa magijom u pravom, maštovitom smislu reči. Ovog puta, Marco parafrazira Google Glass na svoj način.
Kad je neko lud, onda tu nema pomoći… Čovek je genije i tu se više ništa ne može… ![]()
Dokon pop jariće krsti, a dokoni hardveraši prave ujdurme po liftovima.
Mogao bih da se identifikujem sa tim: nisam ljubitelj gledanja sa visine. Osim sa strane i iz balona. ![]()
Jeste li bili u prilici da dangubite drndajući kontrolnu konzolu u avionu ili autu? Đavo će ga znati zašto, ali ako sam suvozač u autu u kome je prekidač električnog motora za spuštanje stakla smešten na vratima, ne mogu da odolim, uvek bar malo drndam prozor. ![]()
Jes’ reklama, ali dobra.
Dan mrtvih, pa noć veštica ili obrnuto? Nikad nisam pohvatao kad se potonji “praznik” tačno održava i da li ima veze sa katoličkim praznikom. Ako neko zna, molim neka me prosvetli.
U međuvremenu, da vidimo šta to radi jedan što je vešt sa rekvizitima.
A, pa vidiš: nekome je i glava rekvizit. Ako, baš lepo: ima se, može se.
Nego, da li ja to dobro čujem? Da li jedan od klinaca koji beže kaže “U, bokte”?
Put do pakla posut je dobrim namerama. I upakovan u tišinu.
Komunalna policija Beograda je počela da proteruje ulične svirače iz Knez Mihailove ulice u Beogradu – zbog prosjačenja. Po čijem nalogu to čini, možemo samo da pretpostavimo.
Zaboga miloga! Dokle to ide! Nećete imati zaposlenje, nećete imati za hranu, nećete moći da školujete svoju decu, nećete se ništa pitati o vlasti bez obzira na to ko je dobio izbore, a sad – nećete više ni muziku na ulici slušati!
Na stranu idiotski izgovor, na stranu ponašanje komunalnih policajaca koje sve više liči na ono u Minhenu 1929. godine, nego mi nije jasno kako gradske strukture Beograda smeju sebi da dozvole toliki blam. Jebote, ako su ulični svirači problem Beograda, onda sam ja nešto veoma propustio dolazeći u taj grad poslednjih četrdesetak godina.
U međuvremenu, pogledajte ovog prosjaka kako narušava sliku grada. Pogledajte i zamislite se.
Dakle, ludača je odlučila da pređe preko konopca razvučena između dva kamiona… U pokretu… Ka dva tunela…
Jes’ reklama, al’ je odlična.