You can lead a horse to water
You can’t make him drink
Naslov pesme koju smo pre četiri dana predstavili na ovim stranama podsetio me je na jednu drugu stvar koja pominje taj izraz u svojim stihovima.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
You can lead a horse to water
You can’t make him drink
Naslov pesme koju smo pre četiri dana predstavili na ovim stranama podsetio me je na jednu drugu stvar koja pominje taj izraz u svojim stihovima.
Nedeljom pre podne u mojoj kući je idilična atmosfera. Deca su se vratila iz noćnog provoda i miruju, iz kuhinje se šire opojni mirisi hrane koja se krčka, mogu da prelistam novine ili da čitam knjigu, u pozadini svira muzika… Važno je da me posao ne zove. 🙂
Tako je bilo i proteklog vikenda sve dok se nije pojavio sanjivi Junior.
– Nešto novo slušaš?
– Aha…
– Davaj!
A onda se, u toku dana, nastavilo u stereo tehnici. Svako je iz svoje sobe vrteo ovu pesmu.
Kada malo bolje razmislim, ova pesma se neće pominjati u antologijama niti slušati decenijama. Ali je sasvim dobra.
Постоје бендови у категорији једнократних чуда. Зоћа је недавно поменуо Зигера и Еванса, а дало би их се наватати да напунимо довољно шпилова да ређамо пасијанс на десет столова. Овог пута сам се сетио једне друге појаве – бендова који су направили по хит, мимо своје серије и стила, тако што су довукли понеку младу певаљку. Коју је после појео мрак.
Пре свега, покојни Неша Лептир као изузетак – човек који је то урадио двапут:
Pre nekoliko dana sam pisao o umetnicama koje mrdaju dupetom i oskudno su odevene. Danas sretnem drugara koji ima muzički studio i godinama se bavi produkcijom. Na sitno, ali uspešno, može od toga da se živi. Odmah mi se pohvali da je nabavio novi softver koji čini čuda, navali da mi pokaže njegove mogućnosti i završi se tako što smo se, kao deca, par sati zafrkavali sa reglerima. Tačnije, sa miškom & tastaturom, jer i današnji miks pult u studiju je virtuelan.
I, sve je to lepo, krasno & bajno: možeš da biraš emulaciju bilo kojeg instrumenta, program sam može i da ti ponudi aranžman u zavisnosti od žanra i još milion sitnih zajebancija.
Jedino ne može da ti napiše novu pesmu! 🙂
Sa Nemcima odavno imam neraščišćenih računa. Starijeg dedu, onog blagog čoveka koji mi je pričao prelepe stvari, ganjali su preko Albanije dok nije završio na ostrvu Vidu. Samim čudom je preživeo, obreo se u Parizu gde su ga zakrpili i vratio se kući, u Šumadiju. Neke od njegovih priča o tom vremenu još uvek pamtim.
Mlađi deda nije bio te sreće, koknuli su ga ‘41, ni krivog ni dužnog, maltene na sopstvenom pragu. Tako da sam za njegove priče ostao uskraćen za ceo život.
Kada sam već nasledio gene svojih predaka, nasledio sam i njihov arhetip, pa mi je, odmalena, nemački jezik zvučao gadno i odbojno. Zato se nikada nisam ni potrudio da ga makar malo naučim.
A i zašto bih. Nemci koje sam slušao uglavnom su pisali instrumentalnu muziku (krautrock), pa mi tekst i nije bio potreban.
Verstehen? 🙂
You’ll find a God in every golden cloister
And if you’re lucky then the God’s a she
Šta prvo pomislite kada vidite ovaj naslov? Bahanalije? Zapravo, ova pesma je posvećena jednom šahovskom turniru.
Na samom početku poslednje decenije prošlog veka, tačnije 1991. godine, postao sam ponosni vlasnik modema. U teoriji, ta spravica je omogućavala korisniku da preko telefonske linije komunicira sa drugim korisnikom, vlasnikom iste spravice. Praksa te brzo demantuje, pa je bilo vrlo teško naći tog drugog. S obzirom na to da je Goran bilo velika faca u lokalnom PTT-u, koristili smo njegovu liniju da se kačimo gde god smo mogli po svetu, mada nikakve konkretne vajde od toga nije bilo. Sem što je za nas to eksperimentisanje bilo besplatno. 🙂
Ubrzo se i kod nas pojavio konferencijski sistem koji je ličio na one po belom svetu. Odmah sam se uključio u tu priču, rad je bio spor i veliko mučenje, a misli su se razmenjivale kroz forume i interne mejlove.
Nije bilo Interneta, nije bilo Windowsa, FejZbuka, Cevke i drugih modnih ludosti. Ali je bilo pozitivne energije & entuzijazma na pretek!
Kada si mlad i zelen, slava ti lako udari u glavu. Još ako si podgrejan sa malo supstanci koje stimulativno deluju na tvoj mozak nije ni čudo što počneš da se zanimaš za njegove tajne. I sve ostale tajne. A onda, tako zelen, uletiš u ozbiljne teme, pa se posle čudiš kako ni najbolji doktori ne znaju kako da te sastave. 🙂
Bavljenje okultizmom u rok muzici nije ništa novo. A nije ni za decu, pa su se mnogi muzičari dobro pogubili u svemu tome. Jer nije sveko od njih prethodno pročitao barem sto knjiga. 🙂
No, kada si mlad, lako prelomiš: što na um, to na drum! Ako može sve odmah, instant, nema se vremena za čitanje… Sipaj samo, dok čaša ne prelije. A kada čaša prelije onda se, umesto na koncertima, viđamo u čituljama. 🙁
Sećate li se devedesetih godina prošlog veka? Ja, nešto slabo. Valjda je u prirodi čoveka da sećanje na loše & ružne stvari potisne u najzabitiji ćošak mozga, sve nadajući se da će na tom mestu ostati večito.
Malo morgen! Kao po pravilu, ne birajući ni vreme ni mesto, sećanja opale na neku bezazlenu asocijaciju i bace me u bedak. Inflacija, “nepravedne i ničim izazvane sankcije”, nestašice benzina… bolje dalje da ne nabrajam, stresam se već od najmanje pomisli na to vreme.
U toj opštoj frci & panici stigne meni nekoliko kaseta. Sav sam srećan – napokon nova muzika, posle par jalovih godina, da malo properem uši… ali ima tehničkih poteškoća.