Moram da odslušam ovo, sinoć je nedostajalo. A da usput podsetim i vas na tu pesmu.
Sinoć?
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Moram da odslušam ovo, sinoć je nedostajalo. A da usput podsetim i vas na tu pesmu.
Sinoć?
Ovu pesmu vam puštam i slušam sa vama u dobroj veri da ćemo uskoro dobiti još jednog saradnika na Suštini pasijansa, čoveka koji definitivno ume dobro da piše – a mnogo zna o temama koje će biti polazne za njegov angažman ovde – i koji će preuzeti uredništvo nad muzikom za popodne. To je nešto čemu muzička zavesa može da se bira samo iz košare sa najboljim materijalom rock literature. Recimo, štogod od Led Zeppelina. ![]()
Danas se prisećamo jednog velikog radijskog hita ranih sedamdesetih. Bile su to one godine kad se popularnost sticala, a ne kupovala; kad je kvalitet bio rezultat velikog rada, a ne eho skupih kampanja; kad je vazduh bio čist, a seks prljav. Bile su to one godine u kojima su neki moji prijatelji postali (i do dana današnjeg ostali) beznadežno zaglavljeni posred svoje duše, u nečijem društvu ili sami. Najčešće sami.
Danas slušamo nešto na šta me je podsetio Marinko… Najbolji bend kanteberijske scene u akciji: Caravan. Poslušajte pažljivo.
“Ali, rekao si da puštaš najbolji bend kanteberijske scene! Očekivali smo Soft Machine!”
Da, rekao sam. Dragi moji, svi vi koji mislite da je Soft Machine najvažniji bend kanteberijske scene, meni je jako žao što ne mogu da se složim sa vama… Ali, čekaj malo… Ne, nije mi žao.
Danas slušamo veliku poslasticu.
Ovde je potrebna reč.
Dođe tako neko radno vreme vanredno povećanog stresa, pa mi treba nešto za smirenje. Tablete ne rabim – kakva vremena dolaze pre će biti da (mi) za glavu treba šlem – neg’ se lečim muzikom.
Za nemački tandem Blank&Jones sam prvi put čuo pre neki mesec, kad sam u potrazi za laganom muzikom natrčao na silne kompilacije izvesnog brazilskog DJ-a koji se odaziva na ime Paulo Arruda. Neke stvari je fino upakovao, neke nije, al’ dobro; sve je to stvar ukusa.
Ovde vam nudim produženu verziju pesme Chilled Cream čiji sam original(?) “ulovio” u šestoj kompilaciji pomenutog DJ-a. Možda se u njoj, ili nekoj drugoj, nađe nešto i za vas da vam zameni šlemtabletu.
Danas slušamo prekrasnu Alison Krauss, jednu od tri kraljice američke muzike, jednu od onih koje su bile jake, hrabre i vešte da pomere granicu crossover žanra koji danas nazivamo mutnim imenom americana i da nas usput podsete odakle je ta muzika došla.
Alison je ovde u pratnji svog standardnog benda Union Station; reč je o naslovnoj numeri sa zasad poslednjeg albuma Paper Airplane (2011).
Ovog popodneva premotavamo najpoznatiju numeru jedne od najboljih prangijaških grupa romantičnog vremena. Canned Heat su svirali na festivalu u Montereju 1967, kad se istorija rock’nrolla prvi put počela pisati velikim slovima. Boogie koji su svirali je podigao 500.000 ljudi na noge na festivalu Woodstock. Proverite zašto.
Daleko bilo da sahranjujemo nekog danas, nego Greg Lake danas puni 64 godine života, pa je red da obeležimo njegov rad u muzici možda najznačajnijom pločom na kojoj je radio.
Eto, čisto da se setimo da je King Crimson prva ozbiljna grupa u kojoj je Greg Lake radio. A ima toga još, oho-hooo…
A danas slušamo nešto što želim da posvetim svim gluvim namćorima koji misle da je muzika prestala 1980. godine. Dave Grohl je, izvesno, jedna od najtalentovanijih pojava u rock muzici u poslednjih tridesetak godina. A Foo Fighters je… Foo Fighters je jedna od omiljenih grupa Jimmyja Pagea, pa vi gledajte šta ćete.