ÄŒešće nego Å¡to bih voleo, upadam u spinove preopterećenja na poslu. Za nekog ko voli da bude lenj, ali ne sme zato Å¡to voli da jede i treba mu malo struje za razne kućne aparate, to je priliÄno nezgodna situacija. A onda sviram freelancer blues: ne postižem da se bavim Äime bih voleo, vreme neumitno klizi kao pesak izmeÄ‘u prstiju i ja se na kraju naÄ‘em u benastoj situaciji da nikom niÅ¡ta nisam dužan, ali sam svega željan.
Kada izaÄ‘em iz gužve, obiÄno ostavim sve skrupule po strani, okanem se Äistunstva po kojem se muzika ne može sluÅ¡ati ako nije bar u 96 kHz i svira na zvuÄnicima povezanim posrebrenim drotovima, a dokumentarni program o tužnoj sudbini malih žabama istoÄne Amazonije se ne može gledati ako nije emitovan na televizoru dijagonale dva metra, barem u 4K rezoluciji.
Ma, ja idem i dalje: sluÅ¡am derivate nedodirljive muzike. ÄŒasna reÄ! Evo:
ÄŒistunci su slobodni da mi pljunu pod prozor.