Jedan kratki animirani film u nezavisnoj produkciji.
Zaista sjajno. Nikad ne biste pretpostavili kakav je kraj, je li tako?
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Jedan kratki animirani film u nezavisnoj produkciji.
Zaista sjajno. Nikad ne biste pretpostavili kakav je kraj, je li tako?
Lik je dao otkaz na poslu, pa je onda “malo” putovao po svetu. Usput je toliko fotografisao da je na kraju napravio time lapse video zapis od tih mesta. Boga mi, dobra ideja za projekat… Jednog dana. Njegov rezultat izgleda ovako:
Uzgred, lik je putovao štedljivo. Izračunao je da ga je put oko sveta koštao manje nego da je samo sedeo u San Francisku. Više detalja pogledajte ovde. A ne propustite ni bucket list koji je lik sebi napravio.
Gandalf se upoznaje sa Bilbom. Patuljci dolaze kod Bilba u kuću i objavljuju svoju nameru. Polazak na put.
Lica: Gandalf, Torin, Bilbo, Dvalin, Balin, Kili, Fili, Dori, Nori, Ori, Oin, Gloin, Bifor, Bofor, Bombur.
GANDALF: Pretpostavljam da treba opisati Hobite. Hobiti su… mali ljudi. Otprilike, manji od bradatih patuljaka. A nemaju brade… U vezi sa Hobitima skoro da i nema neke čarolije, sem one obične, koja im pomaže da tiho i brzo nestanu kad veliko glupo čeljade naleti stvarajući buku… Oblače se u jarke boje, najviše u zelenu i žutu. Imaju dobroćudna lica i smeju se prijatnim smehom… posebno posle ručka, koji uzimaju dva puta dnevno… kad god im se pruži prilika.

(Dolazi Torin Hrastoštit.)
GANDALF: Očekivao sam te, Torine Hrastoštite.
TORIN: Pređimo na stvar.
GANDALF: Stvar se povoljno odvija.
TORIN: Našao si…
GANDALF: Da!
TORIN: …četrnaestog za našu družinu?
GANDALF: Da! Jednog Hobita… ako znaš šta je Hobit.
TORIN: Ako je taj Hobit kao što su Hobiti nekad bili, onda je to jako neprijatno i dosadno stvorenje.
BILBO: Mi smo… veoma skroman i miran svet, i ne cenimo pustolovine. Opasne uznemiravajuće stvari! Između ostalog, zbog njih se uvek kasni na ručak.
GANDALF: Vidim da nemaš visoko mišljenje o Hobitima, ali gospodin Bagins je jedan sasvim izuzetan Hobit.
TORIN: Hm… Ne verujem da Hobit može biti izuzetan, ali kad smo se već tebi obratili, ti odluči. Ti si čarobnjak. A sa zmajem nema šale.
GANDALF: Samo vi budite spremni.
Nastavite sa čitanjem… “Hobit, prva scena: Neočekivani gosti”
Sećate li se legendarnog skeča? Upravo tako nešto se desilo. Da, Japanci, ko će drugi. Sledi komentar od kojeg ne mogu da se uzdržim.
Beše još odavno procena da će 2012. godina biti važna na tržištu digitalnih fotoaparata. Kao, prethodne dve godine su za većinu predstavljale “štopovanje” sa postojećim, na jednoj strani se crpilo postojeće, na drugoj se istraživalo punom parom, svi su bili tihi i bilo je očekivano da jednom samo grunu informacije sa svih strana.
Izvesna pometnja je nastala nakon prošlogodišnjih prirodnih katastrofa: zemljotres i cunami u Japanu (mada tek sad vidimo koliko je to snažna privreda) i poplave na Tajlandu su potkačile mnoge proizvođače foto-opreme. Najgore je prošao Nikon, čiji pogon više od polovine palete fotoaparata je praktično uništen u poplavi. Disciplinovani i odlučni kakvim ih Bog dade, oporavili su proizvodnju uz pomoć raznih gambita (proizvodnja je modularna i zbog toga fleksibilna), ali su pretrpeli gubitke zbog nemogućnosti da odgovore na tradicionalno visoku potražnju krajem godine. Zato smo očekivali da najave novih modela neće krenuti baš tako brzo.

Ali, vraga: iznenađenja dolaze sa svih strana u poslednjih nekoliko dana. Četiri fotoaparata od tri proizvođača za samo nekoliko dana, od toga dva najavljena juče, izazvala su totalnu pometnju. Vala, i neka su.
Nastavite sa čitanjem… “Novi fotoaparati: kanister od 20 litara – ali ovolicki!”
Plagijat monumentalnih razmera, sve sa iskrivljenom fabulom i drugačijim krajem. I to iz moje tastature.
E, pa došlo je doba da otkrijem ovo. Ama, ne samo da otkrijem, nego i da podelim sa vama. Najpre jedna priča, bitna je. Štaviše, u njoj se krije kompletan motiv za to što se desilo tog proleća pre nešto manje od četrnaest godina.
– * –
U proleće 1998. godine, dolazi mi u kancelariju, u firmi u kojoj sam tada radio, jedna gospođa koju sam znao iz viđenja. Ljilja, nekakav aktivista po nekim lokalnim NVO sranjima. Moja koleginica iz kancelarije, njena dalja drugarica i veza u tom susretu, nije mi najavila da će ova doći da me potraži, a kamoli zašto.
– Čujem da držiš Tolkina u malom prstu. Je li istina da si pročitao „Gospodara prstenova“ triput?
– Nije istina. Pročitao sam pet puta.
– Aha. A roman „Hobit“ poznaješ?
– (zeeeeev!)
Mali eksperiment za vas: da vidimo u znaku koje pesme je proslavljeno vaše rođenje.
Idite na stranicu koja popisuje numere koje su bile na čelu Billboardove top liste za svaku nedelju (lista seže do 1920. godine). Odaberite datum svog rođenja ili neki karakteristični datum, pa je nađite na jutjubu. Okačite adresu ovde.
Aj’ da počnem ja, sa špilom od sedam karakterističnih datuma.
Kad sam se rodio:
Žestoko i psihodelično! ![]()
Kad sam krenuo u osnovnu školu:
Nastavite sa čitanjem… “Šta se slušalo kad ste rođeni… i dalje”
Jedan video-eksperiment je doveo do zanimljivog rezultata: kako predstaviti sto godina kroz tačke u vremenu i predstaviti ih za kratko vreme.
Ono jeste – svaki pogled pati od neke distorzije, a proameričko viđenje šta je u svetu važno je jadno po definiciji. Ali svejedno: skidam kapu autoru na pokušaju izvođenja eksperimenta, a kukavno poznavanje istorije mu opraštamo, jer to je Amerima daleko od ono malo preostale pameti.
Nisam ja: sve je to smislio časopis The Economist, pa pitajte njih.
A kako se petlja tamo i ovamo, moglo bi da se zalomi, pa da proces otpočne već u godini Usuda.
Ne primajte rezultat k srcu, ako je slab. Postoji razlika između neznanja i neobaveštenosti, a jednom kad to prihvatite, lako ćete savladati sve prepreke i nadoknaditi propušteno.
Uostalom, i ja pričam gluposti. Ovo preslišavanje nije nikakva prepreka i nemojte ga tako doživljavati. Umesto toga, pokušajte da se zabavite. Čak, pronađite izazov u tome da ćete uskoro ovladati Suštinom pasijansa. Ja verujem da hoćete.
Nego, ostavite ovo za posle. Pogledajte kroz prozor: ako je noć, to znači da kasnite na novogodišnju žurku. Ako je dan, opustite se, jer već je 2012. godina i nema vam spasa iz nje skoro godinu dana.
Ljudi moji, još malo, pa da ispratimo ovu gamad od godine i da duboko udahnemo: sledeća će biti još gora. Nema veze, navikli su svi koji se deklarišu kao optimisti sa iskustvom.
Sreća naša, pa ne možemo da vidimo budućnost; a prognozianje je samo disciplina koja služi češanju mozga. Svoje prognoze najčešće zaboravimo… Večeras se posvećujemo samim dešavanjima na blogu i, obaška, oko njega. Možda će ovo biti najteži od šest testova za vas.
Nastavite sa čitanjem… “Preslišavanje (5): Poštari, planete, nešto novo, a sudnji dan obaška”