Galerija duga

Duga je jedna od najlepših pojava u prirodi. Fotografisati dugu je iskušenje. Dvaput do sada sam pokušao, oba puta omanuo. Možda mi sledeći put uspe. Lov na dugu već imam u planu za ovo leto.

Biblijska legenda kaže da je prva duga nastala posle potopa, kao zavet Boga čoveku da nikad više neće ponoviti tako drastično rešenje sopstvenih propusta. Kako god, možda je i onda moglo bez potopa, ali bez duge bi bilo tužnije. Fascinacija dugom je vodila do raznih priča i legendi, poput one o ćupu punom zlata na kraju duge. A Over the Rainbow, pesma iz filma Wizard of Oz, navodno je najviše ikada korišćena filmska tema.

Galerije fotografija na blogu ExdizajnU međuvremenu, skrećem pažnju na zanimljivu galeriju fotografija na temu duge na blogu Exdizajn.

Uopšte, reč je o blogu na kome biste mogli provesti veoma mnogo vremena ukoliko vas zanimaju fotografija, dizajn, razne tehnologije na Vebu… Svakako preporučujem da posetite to mesto.

(Via)

Umetnost mimikrije

Fine art of Liu BolinLiu Bolin je umetnik koji nastoji da se uklopi u neki prostor poput kameleona, u čemu je toliko uspešan da je ponekad nemoguće prepoznati ga na prvi pogled.

Serija projekata kineskog umetnika pod zajedničkim nazivom “Skrivanje u gradu” započela je nakon što je njegova kuća srušena u okviru priprema za Olimpijske igre 2008. Od tada, on ugrađuje sebe u svaku moguću pozadinu, šta god to bilo, čineći sebe nevidljivim. Da bi postigao željeni efekat, Liu Bolin ponekad provodi i po deset sati u radu dok ne postigne željeni efekat koji na kraju dokumentuje fotografijom. Veština koju ulaže u taj rad je tolika da ponekad ni prolaznici koji prođu tik pored njega ne mogu da ga primete, osim ako se pomeri.

Nastavite sa čitanjem… “Umetnost mimikrije”

Izmerite svoj link

Molim za malu pomoć: istražujem nešto za svoj groš, pa mi treba što više uzoraka brzine Interneta kojom raspolažete.

Ako vam rade neka preuzimanjai slanja, sačekajte da završe ili ih prekinite. Ovaj test će vam oduzeti pet minuta ili manje, ali je za pouzdan rezultat potrebno da link bude potpuno slobodan.

Idite na sajt Speedtest.net i kad se učita flash interfejs, kliknite na komandu BEGIN TEST. Kada se sva tri testa završe (ping, download, upload), kliknite na SHARE THIS RESULT, Moja trenutna brzinaa zatim na COPY. Prenesite iskopiranu URL adresu rezultata u polje komentara ovde ili mi pošaljite e-poruku na adresu [drgrba AT drgrba TAČKA info]. Dobijenu informaciju ću zadržati kao anonimnu i poverljivu; dobijene podatke ću koristiti isključivo u sažetom obliku (prosečne vrednosti).

Hvala vam unapred.

Prelistavam novi National Geographic

Ovo sam jednom već radio: bio je prvi rođendan mog omiljenog časopisa, jedinog domaćeg na koji sam redovno pretplaćen. Tada sam rekao da nikad više to neću raditi. Ipak moram: drugi prepričavaju dnevnu štampu, a ja biram da podržavam one koji inspirišu čovečanstvo da se brine o planeti. Svako po svom ukusu i savesti.

National Geographic Srbija, april 2011.Ama, kad sam već pomenuo savest, da pomenem i svoja duga iskustva sa poštarima… Progoni me čvrst utisak da moj poštar ima nekakav problem sa pošiljkama u zlatnom najlonu. Sistematski oštećuje sve primerke svih časopisa koji mi dolaze na kućnu adresu. National Geographic uspešno presavije popreko (na stranu što uopšte ne mora da ga presavija), a onda ga zabije u procep kapije i pritom ga pocepa i prelomi ris. Zbog toga sam prestao da se pretplaćujem na dva časopisa koji stignu celi od Londona do Kikinde, a onda ih kreten ošteti pred mojom kapijom. Pa sad ti objasni volusini da si platio ne baš simboličnih 300 € za dva puta dvanaest izdanja i da očekuješ da ne budu cepani od strane onih koji su zaduženi da ih isporuče u valjanom stanju.

Kako da objasnim mamlazu da je National Geographic časopis koji se čuva celog života? Ne vredi da objašnjavam poštaru išta, a ne smem da mu učinim nažao jer bi on onda pozvao policiju, pa bih ja imao belaja jer bih zastupao nešto što ni prosečan policajac ne razume. Probao sam sa kontrolorima u pošti; više uspeha bih imao da sam se žalio drvetu oraha u svom dvorištu. Sledećeg meseca ću pokušati reverznom psihologijom: ostaviću poruku sa molbom na kapiji, pa kako bude. Izvestiću o ishodu.

Kao i obično, postoji jedan način da se smirim nakon što vidim šta je poštar uradio mom primerku časopisa: prelistaću ga. Od sad, nadalje i ubuduće, činiću to sa svakim brojem.

Nastavite sa čitanjem… “Prelistavam novi National Geographic”

Nedostajuća pitanja na popisu

Sprema se redovni popis. I gle čuda, opet ćemo morati da odgovaramo na idiotska pitanja. Ovog puta, ako popisivač opet bude popunjavao upitnik grafitnom olovkom, izbaciću ga iz kuće.

Hleba, igara i popisaNe znam zašto su pomerili popis stanovništva za oktobar. Dobro de, kolektivno pamćenje u Srbalja je kratko, niko se više i ne seća da je po prvim najavama trebalo da počne u aprilu. ali, to nije problem, nego nešto drugo. Državni aparat definitivno pati od prokrastinacije. Možda hoće da iskoriste prigodu, pa da politički cirkus koji nam se sprema za sledeću jesen koliko-toliko preinače u višeslojnu papazjaniju u kojoj niko ne ume da se snađe. Hleba, igara i redovnog popisa! Zabiberimo to što bolje, rekoše organizatori popisa, pa uspostaviše niz pitanja kojima će pokušati da naprave budale od nas. Saznajem da idu i dotle da prete nekim idiotski visokim kaznama u slučaju da građanin odbije da odgovori na upitnik.

Ali, čak ni to nije problem…

Nastavite sa čitanjem… “Nedostajuća pitanja na popisu”

Skulpture Rona Muecka

Ron Mueck je australijski vajar hiper-realista koji radi u Velikoj Britaniji. Njegova specijalnost su izrazito detaljne skulpture ljudskog tela, pri čemu  tu preciznost izaziva i grotesknim proporcijama…

Čudan je, senzibilan i izazovan svet koji ovaj umetnik gradi. Izazovi koje postavlja pred posmatrača su ponekad groteskni, ponekad jezivi, a uvek provokativni i zahtevaju angažman do naprezanja. Nema skrupula, a izgleda da nema ni tabua: na jednoj postavci, Mueck je postavio metar dugačku skulpturu koja predstavlja njegovog mrtvog oca – golog i postavljenog tako da praktično svi posetioci izložbe moraju da ga prekorače.

Ron Mueck - skulpture

Umetnici poput Rona Muecka nas podsećaju da umetnost nije među nama da bi bila lepa, jer težnju ka lepom objašnjava estetika, a besmisleno i površno zadovoljenje težnje ka lepom vodi u kič. Možda bismo se bolje osećali kada bi te skulpture bile manje zastrašujuće nego što su inače: trudnica visoka tri metra, tek rođeno i još krvlju umazano dete dugo pet metara, debeli goli džin koji možda ne bi imao mesta da se ispravi iz ugla u kom sedi… Dve bakice visoke 70 cm koje ćućore pri susretu na ulici ispadoše tek mali, benigni dodatak, takoreći stilska vežba… Dok ne obratite pažnju kakve poglede te skulpture upućuju.

Ron Mueck - skulpture

Više radova možete videti i informacija pročitati na mnogim veb stranicama. Guglajte ime ovog umetnika, a svakako ne zaobiđite sledeće stranice:

(tnx Željko)

RNDaljka nepotrebnih činjenica

Živo, živo!Baš sam nešto londrao po svom starom blogu u nameri da izvučem sadržaje koje ću preneti ovamo pre nego što zatvorim ono mesto, pa naiđoh na bazu Unkno.com (link je zatvoren i sad postoji novi… ne, ne postoji), u podnaslovu:

Unnecessary knowledge.
Useless facts.

Probajte, uostalom. Verovatno ste čeznuli za nekim nepotrebnim informacijama: recimo, čulo ukusa leptira je na nogama; hamburger je skuplji od automobila ako poredite masu; Mišel Fajfer se plašila da glumi Klaris u filmu “Kad jaganjci utihnu”, pa su našli drugu glumicu… A šta tek reći na neke vitalne statistike: 1996. godine, u SAD je zabeleženo 43,687 incidenata u vezi sa toaletima; postoji jedan kalašnjikov na devet stanovnika sveta; najviše samoubistava se dešava ponedeljkom.

Ima toga tamo još.

[EDIT, januar 2013: Nema više. Sajt je zatvoren i nema više ekvivalenta. Šteta.]

Flashmob kao društveni angažman

Da li vam je poznat koncept Flashmob? Osim zabave i viralnog marketinga, ova vrsta aktivnosti može da se kanališe kao i društveno korisna aktivnost. Evo primera.

Prema Vikipediji, flash mob ili flashmob je termin skovan 2003. godine, a odnosi se na naizgled spontano okupljanje grupe ljudi na nekom javnom mestu, gde potpuno neočekivano izvedu neku unapred smišljenu tačku, a zatim svako nastavi svojim putem. Ovaj simpatični vid grupnog angažovanja je postao vrlo popularan zahvaljujući portalu youtube, gde su neki klipovi stekli kultni status. Prvi koji pamtim da sam video beše ovaj:

 

Suludo, šašavo, prekrasno! Ama, genijalno! Pratite reakciju vozača električnog vozića: “Frozen people everywhere!…” Šta je njegov šef tog časa pomislio, ostaje da zamišljamo Rolling on the floor laughing

Nastavite sa čitanjem… “Flashmob kao društveni angažman”

Jedna stranica za nedeljno popodne

Blog Smashing Magazine je meka za poštovaoce vrhunskog dizajna. Za mene je to mesto povremenog vizuelnog uživanja, a nije da nije – može ponešto i da se nauči.

Smashing MagazineGlavna ciljna grupa čitalaca ovog bloga su veb dizajneri, vebmasteri, grafički dizajneri i razni drugi posvećenici u primenjeni dizajn. Prilozi su brojni, studiozni i zanimljivi, pa ako imate afinitete ka takvim temama, pobrinite se da proverite taj sadržaj.

Stranica na koju sam natrčao uz jutarnju kafu je dupli slatkiš: članak pod naslovom “100 Obscure and Remarkable CD Covers” prikazuje, gle čuda, stotinu zaista izuzetno zanimljivih omota CD-ova.

Istina, ovo je za mene malo manja bombonica od one koju sam sebi odavno priuštio na papiru. U posedu sam izuzetne knjige pod naslovom “100 Best Album Covers” u kojoj su priče o omotima albuma ispričane na opširniji, vrlo zanimljiv način. Na stranu činjenica da je predgovor knjige napisao Peter Blake, glavni dizajner omota albuma “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band“, a autori knjige su Storm Thogerson i Aubrey Powell, ni manje ni više nego hodajući spomenici vinilne ere – autori čuvene kuće Hipgnosis koja se proslavila izradom većine omota albuma grupe Pink Floyd.

Uh… Ispade digresija duža od osnovnog sadržaja. Tako ti je to sa mnom: čitaj između redova ako ne uspe ništa drugo…

(Via)

60 sekundi u životu…

Projekat o kome nisam znao do večeras, kad je stigao novi prilog na blog koji odnedavno pratim.

Projekat “60 Seconds in the Life of…” je zamišljen kao prosti eksperiment: autor ponekad snima kratke klipove u trajanju od približno 60 sekundi i koji predstavljaju proste studije kretanja. U suštini, to su kadrovi sa nepokretnom kamerom u kojima postoji neko karakteristično kretanje. To je niz veš mašina u pogonu, lift, uključeni taksimetar, pogled na ulicu ili kroz prozor metroa… Jučerašnji klip je igra Sunčevih zrakova kroz prozor nadzemne trase gradskog metroa i predstavlja pravo malecko remek-delo najosnovnije moguće ideje o pokretnim slikama.

Ako baš hoćete: ove video-minijature su svojevrsna renesansa filma kao jezika. Poslednji objavljeni klip je 41. u nizu koji je započeo pre nešto više od pet godina. Na žalost, izgleda da nije sve potaman sa servisom za isporučivanje video materijala (to je Vimeo), pa se na matičnoj strani grupe priloga ne vide valjano svi klipovi. Svejedno: overite ono što je moguće.

Lična beleška: ovo me vraća skoro 35 godina u prošlost, u vreme kad sam bio osmomilimetarski filmadžija u osnovnoj školi. Jednom možda ispričam i tu priču…

(Via)