Čestitke časopisu National Geographic Srbija na desetogodišnjici postojanja.

Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Čestitke časopisu National Geographic Srbija na desetogodišnjici postojanja.

Šetnja po omiljenim mestima na netu koja pohodim da bih naparavao oči i dušu doibrim fotografijama ne bi bio kompletan da ne pomenem mesto koje se implicitno smatra najvažnijim u foto-žurnalistici.

Veća fotografija je ovde.
Chris Rainier je legenda dokumentarne fotografije. Pomalo je glupo reći da su njegove fotografije poznate: pravilnije je reći da je njegov rad uticao na svest čovečanstva o kulturama koje nestaju – zapravo, o svetu koji nestaje pred našim očima.
Ne treba zatrpavati njegove reči svojim, jer ništa se dobro ne može na taj način stvoriti. Izvolite – uz prijateljski savet da pružite sliku visoke rezolucije preko celog ekrana.
Hajde da manje pričamo, a više posmatramo.
Razvuci sliku, ne bilo ti zapoveđeno, preko celog ekrana.
Kako je lepo manje pričati, a više posmatrati.
Ne obeležavam Dan mizoginih licemera: ja sam se te lakrdije rešio odavno. Više verujem da žene treba poštovati svaki dan, što je koncept koji ovi Hodočasnici u Cvećare Jednom Godišnje ne mogu da shvate. Kako god: čak ni jutarnji video neće biti na tu temu. Štaviše, perverzni naslov nas vodi pravo u… Uh, suncetižareno, nisam predvideo ovu konotaciju…
Proganja me misao otkako sam je pročitao, nakon što ju je napisao jedan od samuraja Skoja, da parafraziram: ne treba nam veronauka, treba nam vera u nauku. Posle Igorove posete CERN-u, što sam doživeo kao slanje predstavnika Suštine pasijansa tom mestu (ehej, pa moram malo da se kitim, valja se
), doživljavam akutni napad želje za popularizacijom nauke. Jer, znate, u nauci nema licemerja.
E, u to ime, spremili smo za vas subotnju dozu popularne nauke za vas, zdipljene direktno iz žutog kvadrata, ali neće se oni ljutiti na nas.
Dakle, kako biste poginuli kad biste se suočili sa, da prostite na gorepomenutoj sporednoj i neplaniranoj konotaciji, crnom rupom?
Mislili ste da je zezalica, a? E, pa mi smo ozbiljni čak i kad se zavitlavamo. Kakva vajda od provedenog vremena ako nije nešto ostalo u vama?
Koju opciju birate? Ja se držim holivudske: špagetizacija ili ništa!
Ne, ne, nije to što mislite: Čvarkov i ekipa su u sledećem ulazu. Istina, i ovaj arhivator boravi u podrumu. Ali tu prestaje svaka sličnost.
Da li biste voleli da radite posao poput ovog?
A sad malo magije.
Ovo se opire opisivanju. Zato neću ni pokušavati.
Citat dana dolazi od onog ko je toliko slušao Toma Waitsa da mu ni četrdeset bootlega ne bi teško palo neće teško pasti; od onog koji je doživeo da životni san pretvori u javu, sve u žutom okviru; od vrednog đaka koji svoje štreberske ocene objavljuje sa velikim stilom i osmehom koji osvetljava prostore; od pritajenog umetnika čiji talenat za multimedijalnost će kad-tad izaći na površinu; od momka u duši, inače prvog autora Suštine pasijansa koji je saznao u čemu je razlika između gole belkinje i gole crnkinje.
Grba ima taj napadački instikt°,
ne propušta nijedan volej, pa makar to bio autogol!
Igor Rill

Trebalo je primetiti i uhvatiti trenutak i uživati u njemu. Sve to je bilo moguće zahvaljujući perfektnom danu kakav je opevao Lou Reed i perfektnom društvu kakvo ne postoji u drugom kontekstu.