Fallor ergo sum

Kako se odnosite prema greškama koje ste napravili i kojih ste najzad postali svesni? Gurate li to saznanje pod tepih ili to koristite kao priliku da napredujete kao misleće biće? Pogledajte jedno sjajno predavanje sa TED konferencije o tome.

Nepogrešivi političar, rodila ga majka (butj!)Ajde-de: poslednja rečenica implicira da je svaki čovek misleće biće, a to je pogrešno. Po mom bolnom saznanju, čak i oni koji umeju da razmišljaju ponekad namerno isključuju osigurače, jer su kukavice i ne žele da prepoznaju stvarnost.

Ali to je samo jedan vid poricanja. Mnogo su gori oni koji ne preduzimaju ništa jer tako minimizuju verovatnoću greške. Drugim rečima, nastaje sindrom “Zoran Lilitj”, za koga smo donedavno (tačnije, do onih idiotluka koje je ispričao o svom prijatelju iz Libije) svi držali da je najperfektniji političar u istoriji moderne Srbije. Pa naravno da jeste: nije se mešao u svoj posao, pa nije ni mogao da pogreši. Ako nije grešio, nije ni čudo što oko sebe širi utisak osobe čiji broj cipela vodi mrtvu trku sa njegovim IQ brojem.

Nastavite sa čitanjem… “Fallor ergo sum”

Kuda ide školstvo?

Fer upozorenje; u ovom tekstu nema pornografije. Međutim, ovaj tekst nije preporučljiv maloletnim osobama iz drugih razloga: mogli bi klinci da shvate da smo mi krivi za situaciju u obrazovanju.

Prošli ste kroz školu pre iks godina, a najjače osećanje koje odande nosite je to da ste nekoliko stotina puta zbog neke glupe nastavne teme pomislili “a šta će mi to”. Uz sasvim malo zdravog rezonovanja, ispostaviće se da te bili u pravu. Ne zbog toga što opšta kultura nije bitna, nego zbog činjenice da ste na kraju završene osnovne škole pogubili oko 70% informacija koje su plasirane u vašu glavu. Da se pogubite u ostacima zapamćenog, pobrinuće se drugi.

Sa tim procentima, mislim da je tako baš i doslovno. Ne zbog nastave, nego zato što sam se pripremao za neko takmičenje, znao sam glavne gradove svih država u svetu u proleće te 1980. godine (bilo ih je 168). Na nemu kartu Jugoslavije sam kao od šale umeo da unesem oko 400 toponima… A tek ovo: godinu dana pre toga sam bio u stanju da ispišem ceo periodni sistem elemenata, tada ih je bilo 105, a barem polovini sam znao napamet i atomsku masu. E, pa kako sam sve to nagruvao, tako sam i zaboravio; danas – kao da nikad nisam ni znao. Ponekad bljesne neka asocijacija, uglavnom “zamalo tačna”, i to je sve. Šta mi je to trebalo, pitam se danas.

Nastavite sa čitanjem… “Kuda ide školstvo?”

Može li umetnost da promeni svet?

Političari su zakazali i zato mali ljudi čine veličanstvene stvari u pokušaju da svet učine boljim mestom. Ovaj ludi Francuz je dao svoj doprinos u takvom nastojanju. Pogledajte ovu prezentaciju sa ovogodišnje TED konferencije, vredna je svake utrošene sekunde. Odavno nisam doživeo jaču intelektualnu provokaciju od ove.

JR je tzv. ulični umetnik koji je donedavno bio potpuno anoniman. On je ekscentrik koji koristi umetnički iskaz kao najdirektniju provokaciju na mestima na koja većina nas ne bi smela ni da kroči.

Nakon što je odabran da primi nagradu za 2011.godinu na TED konferenciji, JR je uputio novu provokaciju – i to celom svetu. Nema potrebe da objašnjavam previše: pogledajte ovu inspirativnu prezentaciju i saznajte o čemu je reč.

Više informacija možete saznati i na portalu globalnog projekta Inside Out. Više iz perspektive konferencije TED saznajte ovde.

(Via)