Voyager 1, 34 godine kasnije

Marinko me je podsetio, a Luka dobacuje iz prikrajka da je reč o žutoj putanji… Onaj drugi, veli, ima putanju ucrtanu plavom bojom u njegovom prikazu Sunčevog sistema.

Voyager 1, jedan od najspektakularnijih projekata istraživanja Sunčevog sistema, danas navršava 34 godine od početka svoje misije. I radi mališa još uvek, radi k’o bela lala. Stigao je u zapećak: kako javlja, Sunčevog vetra nema više tamo gde je sad, na oko 118 astronomskih jedinica od sunca (nešto ispod 1,8 × 10^10 km).

Trideset četiri godine kasnije, na ivici Sunčevog sistema, uređaji još uvek funkcionišu...

Ako vas ova tema iole zanima, već znate dosta o njoj ili pratite zbivanja na zvaničnoj veb stranici. Ako vas ne zanima, do ovde niste ni stigli, što znači da ne moram da vas mrcvarim faktografijom koju ne želite da znate. Tek, dva Vojadžera su obavila svoje misije posetivši spoljne planete Sunčevog sistema i sada kreću Golden_Recordna dalek put ka zvezdama, sve sa pozdravima Zemlje na zlaćanoj ploči i šifrovanim informacijama koje bi grupica akademika uspela da reši za jedva desetak godina. Nerd smile Šalu na stranu: kako se drugačije obratiti vanzemaljcima koji možda natrapaju na jednu od dve sonde?…

Ja čuvam jednu romantičnu zamisao o Vojadžerima: za tek nekoliko stotina stotina godina, ovladaćemo brzinama dovoljnim za ugodna svemirska putovanja, a tada će lov na Vojadžere postati najzanimljiviji sport. Možda trknemo okolo po svemiru, nađemo ih, unapredimo one poruke, pa opet ispalimo sonde iz malo jače praćke… Da do prvih zvezda idu malo brže od sadašnjih 17 kilometara u sekundi, jer ovako će im trebati 40.000 godina do najbliže zvezde.

Ako ih niko i ne nađe, eh, pa nema veze. Neka su makar poslužili kao mentalna kulisa za TV seriju i knjigu “KosmosKarla Sagana, što beše i ostade nešto od najboljeg što sam ikada gledao na televiziji, onoj koje nema više i koja je veličala znanje, a ne petparačku zabavu. Da vas podsetim: Saganova ekipa je imala jednu od ključnih uloga u pripremi i izvedbi ove misije.

Za mene, misija Voyager je vrhunski simbol želje za dosezanjem daljeg, novog znanja. Bez obzira na vulgarna merila koja se smatraju jedinim prihvatljivim pokazateljima stanja današnjeg društva, ja i dalje verujem da će želja za novim pobediti letargiju, a da će žudnja za znanjem prevladati krdo koje samo želi da gleda televiziju, drapa fejZbuk i obavlja niz nužnih fizioloških radnji (sasvim sigurno, kada se ne bi morali da rade, mnogi ljudi, ako ne i većina, usadili bi svoje patetične živote baš u takvu matricu).

Simbolična je i optimistična činjenica da se obe sonde još uvek odazivaju, iako je verovatnoća da otkažu poslušnost posle toliko vremena bila prilično velika. Vojadžeri se i dalje javljaju kući jednom nedeljno (i to sa snagom antene koja nije veća od 300 W) i šalju zanimljive i korisne informacije radio talasima kojima treba 16 sati da stignu do nas. Ako to nije veličanstveno, onda zbilja ne znam šta jeste…

Pozivnice za Gugao plus (AKA Google+)

Ako je kome potrebna pozivnica za Google+, neka se ne ustručava da je zatraži. Pošaljite mi lični zahtev na adresu e-pošte koju već znate ili na [drgrba AT drgrba TAČKA info].

A može i ovako: samo kliknite ovde i sve će se nekako već rešiti samo od sebe 😀

Jeste, mislim da je vreme za veliku seobu sa onog go**eta od fejsbuka na drugo mesto. Ama, bilo šta će biti bolje od neurasteničnog ponašanja razvojnog tima i glupih odluka u tzv. unapređivanju interfejsa na fejsbuku. Osim toga, udaviše lajkavci i oni koji u životu nisu napisali ništa suvislo. Na stranu prekrajanje istorije, po čemu su neki fejsbuk-manijaci veoma skloni. Richard Wells' Photography - Geese with Edinburgh Backdrop (fotografija je preuzeta odavde; nikog nisam pitao za dozvolu)

Prijavite se na Minus preko mog linka

Problemi na relaciji Minus.com – NOD32 su otklonjeni. Posle prepiski e-poštom u svim mogućim smerovima, utvrđeno je da je Eset postavio Minus.com na crnu listu, iz ko zna Idealno skladište za razmenu fotografija - NEMA smaračine.kog razloga. To je rešeno još rano sinoć i sad sve fercera kako valja.

Minus mi je po volji i ne bi mi bilo drago da ga se lišavam sad, kad je Suština pasijansa duboko zaglibila u primenu tog skladišta. Praktično sve slike, osim vinjetica veličine 200-300 piksela, pohranjujem tamo i linkujem odande (to je lak proces dok kreiram priloge u programu Live Writer, koji mi je takođe po volji, iako mu nedostaje nekoliko sitnica).

Minus koristi fenomenalno jednostavan interfejs. Ako vam ništa nije jasno, samo prevucite sliku na prozor pregledača. Kad ugledate olovčicu, kliknite na nju i pišite. Ispod slika vidite razne pakete HTML kodova, znaćete šta koji znači ako vam to treba. Odredite šta je privatno, a šta javno. Kliknite na bilo šta da biste saznali čemu služi. I to je manje-više sve. Ima tamo i nekih alatki, desktop programa za PC, Mac i Ubuntu, kao i dodataka za veb pregledače: ako vam treba, snaći ćete se lako.

Dobro došli na moj profil!...

Minus je nedavno preuredio limite. Veličina datoteke (bilo kog formata) je sada uvećana na 2 GB, što je daleko preko svakog normalnog limita za cloud computing. No, postavljen je limit ukupnog gabarita svih foldera i on sad iznosi 10 GB. Za početak, to je fer, ali je moguće dostići. Zbog toga, kreatori Minusa su smislili standardni affiliate program: preporučite Minus prijateljima sa svog naloga i za svaki novi nalog koji bude otvoren na taqj način, dobićete nagradu u vidu povećanja kvote za 1 GB. Bio sam malčice vredan, pa sam već pozvao neke prijatelje i sada već imam 14 GB…

Hajde da napravimo eksperiment: ako vam nije teško, napravite novi nalog na Minusu tako što ćete otići na sajt koristeći ovaj link: http://min.us/r4EATlR. Budete li postupili tako, meni će se dodati gigabajt prostora. Cilj je da dostignem bar 30 GB za nedelju dana… Baš da vidimo…

Da budemo načisto: nije da mi sada treba mnogo prostora; ne treba mi. Nego me baš zanima hoćete li se odazvati. A pride, baš bih hteo da vas navedem da koristite Minus, jer ne mogu da zamislim ništa bolje ako razmenjujete datoteke sa drugima. Neka to bude kraj prevelikim prikačmentima uz e-poruke… Umest otoga, lepo turite datoteku na Minus, pošaljete link primaocu – i to je to.

Kad prođe neko vreme, dodaću stalni affiliate link u meni i u desnu šlajfnu stranice.

Novi algoritam za JPEG kompresiju

Baš me briga za algoritam, nego ovo zaista izgleda fascinantno. Bude li ugrađeno u fotoaparate, izazvaće revoluciju u potrošačkoj elektronici.

(E, ovo je pravo mesto za intro tekst od juče…)

Pišući juče na temu problema sa previše piksela u fotoaparatima, dokačio sam se na čas i kaskadnog problema sa JPEG kompresijom, koja je takva da proizvodi gubitke na slici. Nalik principu psihoakustike, gde je MP3 dovoljan u zvučnom prostoru prosečnog slušaoca, JPEG slike funkcionišu na sličnom obrascu dovoljne preciznosti koja se kompenzuje manjim gabaritom datoteke ili poništavanjem gubitka prilikom smanjivanja dimenzija slike.

Sve su to prilično složene priče i idu u prostor dosadnih rasprava: u praksi najčešće prepuštamo pouzdanim programima za obradu slika da odluče umesto nas koji će algoritam biti primenjen nad slikom – i za koje svrhe. Recimo, ako koristite Photoshop, sasvim sigurno znate za opciju čuvanja Save for Web (sačuvaj za veb), koja postiže optimum između veličine slike i očuvanog kvaliteta tokom kompresije. No, i tada je lako preterati, jer se u praksi pokazalo da nije svejedno koji od algoritama JPEG kompresije treba birati u odnosu na polazni sadržaj i željeni rezultat.

Slične tehnologije se ugrađuju i u uređaje: u digitalne fotoaparate, u telefone i razne druge sprave koje rade sa fotografijama. Problem sa tim uređajima je u tome što, u cilju uštede struje iz baterija, algoritmi bivaju optimizovani (čitaj: okljašteni) na meru koja dovodi krajnji rezultat u pitanje…

Fascinantni novi algoritam za JPEG kompresiju

Pre nekoliko dana, na netu je osvanula usluga JPEGmini: reč je o online usluzi koja garantuje višestruku kompresiju vaših fotografija bez iole vidljivog gubitka. A pritom, mogući dobici su čak i do 1:6!

Nastavite sa čitanjem… “Novi algoritam za JPEG kompresiju”

Opet problem na relaciji Minus.com – NOD32

Kratka informacija za korisnike antivirusnog programa ESET NOD32.

Iz meni nepoznatih razloga, ovaj sistem za sprečavanje žgadije suspenduje slike i fotografije koje povezujem na Suštinu pasijansa sa skladišta Minus.com.

U dve reči: izgubih kontrolu.Ovo se već dešavalo, trajalo je neko vreme, pa prestalo da se dešava. Tako će biti i ovog puta, sve se nadam…

Pomalo je previše da tražim od vas da napravite izuzetak za poddomen i.min.us u svom antivirusnom programu, a takođe je i prekasno da preduzimam bilo šta retroaktivno, jer sadržaja na blogu ima previše da bih ga sad rekonstruisao (posao bi trajao danima).

Nemam pametno rešenje za izlazak iz ove klinč situacije, a računam da nije ni 100% bezbedno da na prečac tražim neko drugo mesto za skladištenje slika. A s obzirom na ambicije koje imam povodom Suštine pasijansa, takvo mesto mi treba, pa treba.

Ovo je čas da oslušnem svaki dobar predlog, ako ga neko ima.

Dok dlanom o dlan, gotov avion

Ajde-de, nije baš tako brzo, ali čudesni su putevi zapisivanja protoka vremena.

Ovaj time-lapse video zapis prikazuje postupak montaže jednog putničkog aviona srednje veličine. Za manje od tri minuta, steći ćete načelnu sliku o tome koliko posla ima dok se hrpa materijala ne pretvori u tehnički sistem visoke pouzdanosti.

Ovde se ne govori mnogo o pojedinostima, ali me je podsetilo… Gledao sam dokumentarac o montaži one mrcine: Airbus A380 se sklapa u Tuluzu od delova proizvedenih širom Evrope. U priči o konstrukciji krila, rečeno je da tolerancija kostura krila (koje je, inače, dugo oko 36 metara – raspon krila tog aviona je 79,75 m) manja od pola milimetra! Za potrebe izvođenja tak opreciznih radova, napravili su glodalicu sa hodom od 50 m, slično veliku brusilicu i namensku peć za temperovanje. Gde je granica tehnologije letenja, pitam se: najveći avioni u istoriji su prilično slične veličine (pogledajte ovu šemu). Verujem da su granice dostignute, bar kad je reč o tehnici potiska na naftu, što je zasad jedini raspoloživ izbor za komercijalne letove.

Da li ste postali žrtva previše (mega)piksela?

Tržište je neumoljivo zatrpano potrošačkom elektronikom “velike moći” koja ponekad prevazilazi logičan izbor, jer ukupan kvalitet pada. To verovatno nije nigde toliko očigledno nego kada je reč o digitalnim fotoaparatima niskog cenovnog ranga.

[EDIT — Iz potpuno nejasnog razloga, pogrešio sam, a da nisam primetio ni posle dve revizije: bio je objavljen intro pasus od jednog drugog članka, tek u crticama spremljenog za objavljivanje:

Baš me briga za algoritam, nego ovo zaista izgleda fascinantno. Bude li ugrađeno u fotoaparate, izazvaće revoluciju u potrošačkoj elektronici.

Izvinjenje čitaocima.]

Artefakti kompresije se primećuju čak i na sitnim slikama poput ove desno.

JPEG je nezahvalan format: iako najpopularniji od svih formata za slike, a pogotovo za fotografije, predstavlja mač sa dve oštrice zbog algoritama koji podrazumevaju gubitke. U određenim uslovima, ti gubici ne samo da postaju vidljivi kao ružni artefakti na fotkama, nego svaka dalja manipulacija slikom dovodi do kumulativnog efekta koji izaziva propast.

Nažalost, to je ono što vidim na mnogim fotoaparatima nove generacije. Čak i kad raspolažu (za svoj kontekst) odličnom optikom, fotoaparati ponekad kompresuju fotke pre skladištenja korišćenjem brzih algoritama. A brzo, kuso: u kombinaciji sa malenim senzorima sa previše piksela koji zbog gustine i povećanog ISO faktora trpe razne distorzije, ostaje mnogo “fleka” na slikama, pogotovo na tamnim površinama. Da bi se to kompenzovalo, u fotoaparat se onda ugrađuju neizbežni (takođe brzi, ergo vrljavi) algoritmi za kompenzaciju šuma, koji izazivaju efekat “voštane slike”. Kad se to sačuva kao JPEG, popravke više nema; fotka ostaje digitalno đubre. To posle može da se popravi samo tako što će biti drastično smanjeno, otprilike sa 12-14 Mpix na 3-4 Mpix, pa i manje. Ali, poenta je da do manje slike prihvatljivog kvaliteta dolazite putem koji niste morali da prelazite.

U prevodu na srpski: proizvođači fotoaparata od gotovog prave veresiju samo zato što je potera za megapikselima, iz nekog volšebnog i meni neobjašnjivog razloga, najefikasniji marketinški jadac u prodaji digitalnih fotoaparata. Kupili ste fotoaparat verujući reklami “čak 14 Mpix”, ne znajući da biste bolje prošli da ste kupili fotoaparat od 6 Mpix za iste potrebe.

Iz razgovora sa poznanicima koji su kupili digitalni fotoaparat, dolazim do zaključka da 90% kupaca te opreme ne može odmah da shvati zbog čega su se navukli na tanak led kupujući “silne megapiksele”. Doživeo sam simpatičnu i poučnu epizodu u kojoj me je jedan ne baš iskusan korisnik digitalnog fotoaparata uveravao da njegov džepni mališa radi “duplo bolje” nego moja šest godina stara konjina (a model star čak sedam godina), jer on ima “čak 14 Mpix”, a moj aparat “samo 7 Mpix”. A onda sam mu ispričao kako je Canon u jednom trenutku, baš u G seriji čiji fotoaparat imam, spustio rezoluciju senzora sa 14 na 10 Mpix u sledećem modelu, time drastično poboljšao kvalitet rezultujućih fotografija, a najzad tako i povratio poljuljanu popularnost te serije na tržištu… A poslednja tri modela G serije zadržavaju taj senzor.

Ovo je vredno malo duže priče.

Nastavite sa čitanjem… “Da li ste postali žrtva previše (mega)piksela?”

Umetnost letenja

Kakvi ludaci! Kakav izazov! I najverovatnije: kakav osećaj slobode!…

Što se mene tiče, plašim se i aviona, a kamoli ovako nečega. Dadoh sebi u kredit da jednog dana izdržim let balonom iznad Kapadokije. Tad ću da se nagutam svih strahova od visine zarad iskustva i neuporedive foto-sesije. A ovo? Mogu samo da naslutim kakvo je ovo drogiranje adrenalinom…

Pogledajte pažljivo kako ovi ljudi lete uz pomoć specijalnih odela-krila.

Ostajem bez teksta.

(Tnx Gorancho via FB)

Džepno višenamensko sokoćalo

Ovo se ne viđa svaki dan. Ma šta: ja ovo vidim prvi put.

Kao reakciju na moj prilog sa švajcarskim nožem koji je bio fotka dana prekjuče, moj stari prijatelj i tzv. Komšija (namerno pisano velikom slovom), pride i imenjak nDragan (a u potpisima na Suštini pasijansa D.R. Fairday), prijavio je u komentaru sledeće:

Него, имам једну сличну алатку, видећеш је првом приликом, величине картице, а са футролом. Обичан комад љутог челика, ал’ изрезбарен тако да на себи има, да видимо: нож, одвијач, отварач за лименке, кључеве за шест величина матица, тестерицу, лењир (од свега 4цм), угломер (баждарен на пи осмине) и отварач за пиво, те још пар прореза непознате намене. Носим то у задњем џепу, и веровао или не, досад је итекако добро дошло више пута.

Šta sam mogao, nego da tražim fotku tog čuda. I ne budi lenj, Komšija mi je večeras udovoljio. Pa, izvol’te:

Ha! Nema krstak!

Nema krstak, ali nema veze! Just kidding Čudno čudo! Liči da ga vredi imati pri ruci u svaka doba! Nisam se raspitivao oko detalja nabavke i upotrebe. No, Komšija će već naći za shodno (ili neće) da dopuni ovaj prikaz daljim podacima i komentarima. Isto važi i za one koji imaju pitanja: postavite ih u komentaru, a nDragan će vam izvesno odgovoriti.

(tnx nDragan)

Dokaz izvučen iz filma

Nova dimenzija legendarnog Kjubrikovog filma: scena se koristi kao dokaz na sudu!

Steve Jobs se povlači. Opet. Možda je poslednji put.Najaktuelnija priča koja se tiče kompanije Apple Inc. je ona o povlačenju Stiva Džobsa sa kormila firme. Pa dobro, baš me briga za to. Čovek je ispunio svoju viziju, očigledno, uspeo je da prenese kult ličnosti u kult tehnike – a Mac evangelisti mi ponekad zaista izgledaju kao sledbenici kulta, samo im još fale “Kula stražara” i marketing od vrata do vrata – i to će biti tako kako će biti.

Želim dobro zdravlje čoveku. Nadam se da će uspeti da ga kupi svim onim i te kako zarađenim novcem. U Americi drugačije ne biva: ko može da plati, preživi.

Harizma Stiva Džobsa je jedno, a paranoja kompanije sasvim drugo. Mnogi su primetili neverovatno nervozno ponašanje kompanije Apple Inc. na sve teme koje iole bacaju mrlju na njihov principijelni stav da mora biti onako kako oni kažu, i to, po mogućstvu, tako da se načini slika kako je svet počeo baš tako što je Apple nešto smislio.

Prvi miš Douglasa Engelbarta; prototip iz 1963. godine.Džabe se Apple upinjao da objasni kako je Microsoft maznuo interfejs za Windows sa Mac OS platforme, kad danas i deca znaju da je miša prvi napravio Douglas Engelbart, a da je grafički interfejs prvi put stvoren u Xerox PARC laboratoriji (a Apple ga je, doduše, prvi primio kao koncept). A sve posle toga: već viđeno, braćo, u svim sferama industrije – i ne samo industrije. Svi liče kao jaje jajetu i najbolji nije nužno i najuspešniji (ako ne verujete, pokušajte da gledate i slušate MTV jedno popodne i biće vam jasno).

Ali, Apple je svesrdno preterao nakon što je tražio zabranu prodaje tableta Samsung Galaxy Tab. Navodno, Samsung je maznuo koncept koji je Apple prvi pružio kroz svoj iPad. Srećom, ova budalasta parnica je okončana spektakularnim kajlovanjem: predstavnik kompanije Samsung je na ročištu prikazao insert iz filma 2001: A Space Odyssey (1968) Stenlija Kjubrika u kome se lepo vidi da Boumen i Pul koriste tablete dok jedu; jedna gleda vesti, drugi čita novine.

Dr. David Bowman (Keir Dullea)
Dr. Frank Poole (Gary Lockwood)

To je, kažu dežurne tračare, bilo sasvim dovoljno da se tužba odbaci: Stiv Džobs je u to doba imao samo trinaest godina i teško da bi se moglo reći da je ideja o tabletu njegova.