Jeste! Bio je ovaj i ovaj! Dosta vam je to!
Eto, tako!
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Imate li švajcarski džepni nožić? Znate, ono sokoćalo sa bar šest do osam elemenata? E, pa gledajte kako se surfuje na toj ideji.
Sad, možete vi imati plemenitu ideju o tome kako će ključevi biti zamenjeni senzorima za otisak prsta ili skenerima rožnjače, ali to se neće desiti baš tako brzo. Ako teglite sa sobom veliki svežanj ključeva, ova andrmolja bi mogla da vam pomogne.
На оближњој дописној листи осване овакав дијалог:
| пошто је ове године јубилеј Спектрума
Da jebote, manje od dva meseca do tridesetogodišnjice nabavke prvog nam kućnog računara 🙂
А газда од блога (фр. l’blogue), притиснут приликама, нема куд него ме задужи, без камате, да опишем случај.
За куповину кућне рачунаљке (у потоњем децином речнику се то звало писаћка, не оно што сте мислили него деминутив од писаће машине) сам се загрејао годину унапред, кад је у Старту изашао чланак о зе иксу 81. Онда сам нешто причао са једним старијим колегом, и он ме одговорио од тога, рече изашао је нови, много бољи, Спектрум, има чак 48 кила меморије и ради у боји!

Набавка је потрајала неколико месеци. Као млад професор, са скоро две године стажа, тада сам могао да скуцкам тих 280 марака (што изађе не много више од званичних 125 фунти), али није био проблем у парама него у дотуру. Након неколико одлагања и грижења ноктију, Спектрум је коначно стигао, ваљда на данашњи дан (еј, меморијо, издаде!) те 1983. Наводно га је пазарио неки нашијенац у неком крају Лондона где само Ирци смеју да зађу, а прошверцовала га нека турбо фолк певаљка (удата у Бугарској па се као враћа кући и увози сву силу појачала и звучника и, хм, “друге опреме” сакривене у звучнику). СФРЈ је волела да разрезује сумануте царине на сву могућу техничку робу, али је још више волела да јој се гастарбајтери враћају. Резервна варијанта би ишла, да ово није упалило, преко жене неког источноевропског амбасадора, како ми рече колега који је посредовао.
Nastavite sa čitanjem… “Писаћка са тридесет свећица”
(ili, kako bi neki rekli, leteće biciklo iliti leteća bicikla)
Izgleda da se vreme bicikla vraća (osim što još nismo videli biciklističke staze od Vuka do Terazija u Beogradu), ali nekima ni to nije dosta. Pazi sad:
Da li biste voleli da se nađete u vazduhu, a na biciklu? E.T. fazon?
Znao sam da je moderni manir takav da se brodovi porinu postrance, ali nisam znao dokle ide rizik. Izgleda da ga ima oho-ho. Pazi sad:
Što ti je tehnika…
Egzibicionizam postoji u raznim oblicima. Jedan od suptilnih oblika je onaj kad svoje praktično znanje koristiš da na licu mesta blamiraš druge ljude. Na primer, ovako.
Zapravo, ispao sam na kraj srca. Simpatično je.
Voziš se tako, ideš svojim putem i gledaš svoja posla, kad uto prođe avion. Putem.
Ako je za utehu, skinuli su krila da na pošoraju saobraćajne znakove i semafore. A baš bi bilo zanimljivo videti avion da sam rula džadom…
Eh… Bila je godina 1989. Egipćani našli novu staru mumiju usred Keopsove piramide. Bon Jovi se toliko popeo svima na patku da su počeli da shvataju Madonnu ozbiljno. Rusija se povukla iz Avganistana, Ante Marković postao premijer, u Poljskoj Solidarnost pobedila na izborima, a na Tjenanmenu čovek sa najlon kesama u rukama zaustavio kolonu tenkova, Pao je berlinski zid, a Čaušesku završio kako je jedino i mogao. Toyota je izbacila Lexus na tržište, firma Yugo America je bankrotirala, PC tehnologija je već postala dostupna smrtnicima, grejali smo se na jeftin ruski gas, a u ponudi se pojavio novi mobilni telefon.
Pa, ako niste videli ono što su svi već videli, Suština pasijansa je poslednje mesto koje će razrešiti taj problem.
Ako ste zbunjeni naslovom, ne zameram vam. Objasniću. No, reč je o najviše ponavljanoj vesti prethodne nedelje, a čak sam i ja u svom karantinu od previše posla uspeo da je primim. To znači samo da ste opet gledali TV dnevnik, je li tako?…
Uglavnom, Đenka ubeđuje Mirka Topalovića i Kristinu da se malo skinu zarad umetnosti (“…a nije sramota biti go!”) i onda ih, najzad uverava u ispravnost tako što im pušta inserte iz češkog filma Extase u kome prelepa Hedy Lamarr ne samo da se kupa gola i trči okolo bez gaća, nego i glumi orgazam u krupnom planu. E, tako smo saznali za tu glumicu i za veličinu njenog imanja, e samo zato što se skinula pred kamerama, može biti. Stavili smo je u nišu holivudskih lepotica i – to je bilo to.
A priča je mnogo šira. I tako dolazimo na drugi deo naslova.
Nastavite sa čitanjem… “Kupačice moja! Napravićemo Wi-Fi za torpedo!”