Slučajevi (15): Četiri ilustracije toga kako nova ideja može da prenerazi čoveka nespremnog za nju

(Kompozitor se, teško dišući, samo skljoka. Neočekivano ga iznose.)

– * –

Četiri ilustracije toga kako nova ideja može da prenerazi čoveka nespremnog za nju

A po mom mišljenju, ti si govno!

I

Pisac: Ja sam pisac.

Čitalac: A po mom mišljenju, ti si govno!

(Pisac nekoliko trenutaka stoji, potresen tom novom idejom i pada mrtav. Iznose ga.)

II

Slikar: Ja sam slikar.

Radnik: A po mom mišljenju, ti si govno!

(Slikar odmah pobledi kao platno. I kao trska se zanjiše, i iznenada premine. Iznose ga.) Nastavite sa čitanjem… “Slučajevi (15): Četiri ilustracije toga kako nova ideja može da prenerazi čoveka nespremnog za nju”

Slučajevi (14): Mladić koji je začudio čuvara

Čuvar pogleda mladića, zaškilji na jedno oko, pa na drugo, zatim počeša bradicu…

– * –

Mladić koji je začudio čuvara

– Vidi ti nju! – reče čuvar, gledajući u muvu. – A ako je namažem lepilom, sigurno će da crkne. Eto ti cele priče! Od običnog lepila!

– Hej ti, strašilo! – viknu čuvara mladić u žutim rukavicama.

Čuvar odmah shvati da se to obraćaju njemu, ali nastavi da gleda muvu.

– Čuješ li ti šta ti govorim? – povika opet mladić. – Skote!

Čuvar je prstom zgnječio muvu i, ne okrećući glavu prema mladiću, reče:

– A šta se ti, bestidniče, dereš? I ovako te čujem. Ne treba da se dereš!

Mladić rukavicama očisti svoje pantalone i delikatnim glasom upita:

– Recite mi, dedice, kako da odavde dođem na nebo?

Čuvar odmah shvati da se to obraćaju njemu, ali nastavi da gleda muvu.

Čuvar pogleda mladića, zaškilji na jedno oko, pa na drugo, zatim počeša bradicu, još jedanput pogleda mladića i reče:

– De, nema šta da se ovde zadržavate, prođite.

Nastavite sa čitanjem… “Slučajevi (14): Mladić koji je začudio čuvara”

R.I.P. Billy Strange

Juče je preminuo muzičar čije ime ne zna puno ljubitelja muzike. Svejedno, ostavio je traga kao autor i gitarista i zaslužio je da makar klimnemo glavom u njegovu slavu.

William E. “Billy” Strange je rođen 1930. godine. Muzikom se bavio multidisciplinarno: kao autor, aranžer i rearanžer, gitarista, pevač i producent. Ne može mu se osporiti da je imao čudne i avangardne ideje. Sledeća numera je njegovo autorsko delo: molim vas da imate na umu da je to napravljeno i snimljeno 1968. godine, kada su mogućnosti u studiju bile neuporedivo manje nego danas.

Mada, kada je The King pevao, nikakav dodatni kvalitet zvuka nije mogao da doprinese dobroj prodaji – da se samo nakašljao u mikrofon, to bi bio hit tih godina.

Nastavite sa čitanjem… “R.I.P. Billy Strange”

Slučajevi (13): Matematičar i Andrej Semjonovič

Dosadilo mi je da se sa tobom prepirem!

– * –

Matematičar i Andrej Semjonovič

Ma iako si matematičar, časna reč, ti si glup.

Matematičar (izvadivši iz glave kuglu):

Izvadio sam iz glave kuglu.
Izvadio sam iz glave kuglu.
Izvadio sam iz glave kuglu.
Izvadio sam iz glave kuglu.

Andrej Semjonovič:

Stavi je natrag.
Stavi je natrag.
Stavi je natrag.
Stavi je natrag.

Matematičar:

Ne, neću da je stavim!
Ne, neću da je stavim!
Ne, neću da je stavim!
Ne, neću da je stavim!

Andrej Semjonovič:

Pa i ne moraš da je staviš.
Pa i ne moraš da je staviš.
Pa i ne moraš da je staviš.

Nastavite sa čitanjem… “Slučajevi (13): Matematičar i Andrej Semjonovič”

Slučajevi (12): San

Petog dana se probudio toliko omršaveo, da je čizme podvezivao za noge uzicom, da mu ne bi spadale.

– * –

San

Kalugin je zaspao i usnio, tobože, sedi on u žbunju, a pored žbunja prolazi milicioner.

Kalugin se probudio, počešao usta i opet zaspao, i opet usnio, tobože, ide on pored žbunja, a u žbunju se pritajio i sedi milicioner.

Kalugin se probudio, stavio pod glavu novine, da ne uslinavi jastuk, i opet je zaspao, i opet usnio, tobože, sedi on u žbunju, a pored žbunja prolazi milicioner.

Kalugin se probudio, promenio novine, legao i opet zaspao. Zaspao je i opet usnio, tobože, ide on pored žbunja, a u žbunju sedi milicioner.

Tobože, ide on pored žbunja, a u žbunju se pritajio i sedi milicioner.

Nastavite sa čitanjem… “Slučajevi (12): San”

Slučajevi (11): Priča o tabadžijama

Ne očekujući tako brz napad, Aleksej Aleksejevič pade na pod, a Andrej Karlovič ga uzjaha…

– * –

Priča o tabadžijama

Aleksej Aleksejevič je pod sobom prignječio Andreja Karloviča i, razbivši mu njušku, pustio ga.

Andrej Karlovič, bled od besa, skoči na Alekseja Aleksejeviča i udari ga po zubima.

Ne očekujući tako brz napad, Aleksej Aleksejevič pade na pod, a Andrej Karlovič ga uzjaha, izvadi iz svojih usta veštačku vilicu i tako njome udesi Alekseja Aleksejeviča, da se Aleksej Aleksejevič podigao s poda sa potpuno unakaženim licem i pocepanom nozdrvom. Držeći se rukama za lice, Aleksej Aleksejevič pobeže.

A Andrej Karlovič obrisa svoju veštačku vilicu, stavi je u usta, škljocnu zubima i, uverivši se da je vilica došla na svoje mesto, pogleda unaokolo i, ne videvši Alekseja Aleksejeviča, pođe da ga traži.

15. mart 1936.

Uverivši se da je vilica došla na svoje mesto, pogleda unaokolo i, ne videvši Alekseja Aleksejeviča, pođe da ga traži.

– * –

(Danil Harms: IV ciklus – Slučajevi)

Slučajevi (10): Slučaj s Petrakovom

San je potkrepio Petrakova. Probudio se potpuno zdrav, ustao, prošetao po sobi i legao oprezno na krevet.

– * –

Slučaj s Petrakovom

Jedanput je, eto, Petrakov želeo da legne i spava, ali je legao pored kreveta. Tako je tresnuo o pod, da eto sada, leži na njemu i ne može da se podigne.

Petrakov je, eto, skupio poslednje snage i stao četvoronoške. Ali, snage su ga napustile, i on opet pade na stomak i sad leži.

Ležao je Petrakov na podu pet časova. Prvo je jednostavno tako ležao, a zatim je zaspao.

San je potkrepio Petrakova. Probudio se potpuno zdrav, ustao, prošetao po sobi i legao oprezno na krevet. “Pa – razmišlja – sada ću da odspavam”. Ali, da spava – baš više i ne želi. Prevrće se Petrakov s boka na bok i ne može nikako da zaspi.

I to je, zapravo, sve.

21. avgust 1936.

Ali, da spava – baš više i ne želi. Prevrće se Petrakov s boka na bok i ne može nikako da zaspi.

– * –

(Danil Harms: IV ciklus – Slučajevi)

Radost vožnje

Pogledajte pažljivo ovaj kratki film. Posle ću vam skrenuti pažnju na par reči.

Prvo, film je nastao kao demonstracija novog Nikonovog monstruma D800, ovde možete videti behind the scenes. Sprava je još uvek u promotivnoj fazi, a počela je i prodaja na neviđeno. Nije to sprava za nas smrtnike – Nikon D800 će koristiti sam oprofesionalci – ali skrećem pažnju da se video ovog kvaliteta može napraviti i sa jeftinijim fotoaparatima, ako znate kako. Doduše, nema vam spasa ako želite baš dobru optiku.

Drugo, istina je da je ovo napravila profesionalna ekipa, znalci od zanata i ljudi sposobni da ideju prevedu u sliku. Ali, razlika između profesionalca i amatera nije u kvalitetu nego u pristupu rashodima i prihodima. To znači da biste mogli i sami izvesti zanimljiv video ukoliko imate malo znanja, malo resursa i nešto strpljenja. Mislite o tome.

I najzad, obratite pažnju kakav cirkus se dešava. Ovo je produkcija koja košta, a puštena je u javnost za dž. To je novi oblik viralnog marketinga. Nema nam spasa. A opet, ako će ovakvi filmovi da potisnu obične reklame, ja se unapred radujem.

“Dina” – prvi pokušaj nije uspeo

Možda ste čitali magnum opus Franka Herberta. Ako ste čitali knjige, onda ste sigurno gledali Linčov film. A da li ste znali da je postojao pokušaj i pre toga?

Alejandro Jodorowsky - avangardni stvaralacDa li znate ko je Alejandro Jodorowsky? Nisam znao ni ja dok jedan drugar nije poslao link ka članku o jednom propalom projektu. Elem, ovaj Čileanac ukrajinsko-jevrejskog porekla je, koincidentno, juče proslavio svoj 83. rođendan, što je manje bitno za priču. Bitnije je to šta je lik radio u karijeri.

Ček’ malo: po pravilima španskog, ime “Alejandro Jodorowsky” se čita kao “Alehandro Hodorovski”, je l’ tako? Tako je, to smo utvrdili, idemo dalje. Ne, neidemo dalje: čujem u dokumentarcima (koje ćete videti kasnije) da su ga Ameri amerikanizovali i kažu “Džodorovski”. E, pa ja neću da ga zovem tako.

Dakle, Hodorovski je čovek plodne, ali čudne umetničke karijere: reditelj avangardnih filmova, scenarista i pisac, glumac, crtač stripova i slikar, spiritualni guru i šta sve još nije postigao. U umetničkim krugovima je poznat po nekim čudnim filmovima o kojima ne znam ništa, pa ću vas prepustiti Vikipediji i drugim izvorima da istražite dalje sami.

Skoncentrisaću se na konkretnu informaciju koja je i privukla moju pažnju na ovog čoveka: trenutno je u produkciji autobiografski dokumentarni film o životu i radu Hodorovskog. Važan deo te priče će, navodno, činiti i epizoda o neuspeloj produkciji filma “Dina”, po kapitalnom delu Franka Herberta. Evo isečka iz dokumentarca koji još nije objavljen.

Bila je 1974, doba procvata stvaralaštva ideja. Bile su to godine kad je, kao retko kad, došlo do uspešnih susreta između ideja i novca. Pravo na filmsku ekranizaciju “Dine” je bilo otkupljeno – i svašta je bilo moguće.

Nastavite sa čitanjem… ““Dina” – prvi pokušaj nije uspeo”