U ovoj borbi, koja će se ovog časa odigrati, život će znati da nađe način da pobedi…
– * –
Škrinja
Čovek tankog vrata uđe u škrinju, zatvori za sobom poklopac i poče da se guši.
– Eto – kaže, gušeći se, čovek tankog vrata – gušim se u škrinji zato što mi je tanak vrat. Poklopac od škrinje je zatvoren i ne propušta vazduh. Ja ću se gušiti, ali poklopac od škrinje, svejedno, neću otvoriti. Postepeno ću umirati. Videću borbu života i smrti. Doći će do neprirodne borbe, s jednakim šansama, zato što je prirodno da pobeđuje smrt, a život će se, osuđen na smrt, samo besplodno boriti s neprijateljem, do poslednjeg trenutka, ne gubeći uzaludnu nadu. U ovoj borbi, koja će se ovog časa odigrati, život će znati da nađe način da pobedi: radi toga, potrebno je da život primora moje ruke da otvore poklopac od škrinje. Pa da vidimo: ko će koga? Jedino što se, eto, užasno oseća na naftalin. Ako pobedi život, stvari ću u škrinji zasuti krdžom… Eto, počelo je: ne mogu više da dišem. Nastradaću, to je jasno! Nema mi više spasa. I ničeg uzvišenog nema u mojoj glavi. Gušim se!…

Au! Šta je sad ovo? Maločas se nešto dogodilo, ali ne mogu da razumem, zapravo šta. Nešto sam video ili sam nešto čuo!






