Danas je Dan planete Zemlje

Upravo videh informaciju na blogu Svet nauke, inače bi mi možda promaklo. Preporuka više za taj sjajni blog.

Iskreno, malo je toga što bih ja mogao da kažem, a da se ne ponavljam bez veze: skoknite na taj prilog o Danu planete Zemlje, a ne propustite ni prošlogodišnji članak. Moj komentar je izlišan.

Earth Day 2011

Takođe, skrećem pažnju na matični sajt inicijative Earth Day 2011 – to je mesto da naučite, saznate više ili se barem zabavite sjajnim sadržajem. Mada, nije ni vreme ni tema za zabavu: vreme je za brigu i akciju.

Nisu potrebne bogzna koliko složene akcije: ako svako učini po malo, biće to u zbiru mnogo. Idite ponekad pešice ili biciklom umesto kolima. Ponesite ceger na pijacu umesto najlon kese. Tokom leta sušite kosu na prirodno, a ne fenom. Investirajte u bolju izolaciju svog doma. Poklonite svoj kućni štampač nekoj školi, a vi pređite na štampanje u PDF. Naterajte svoju okolinu da klasifikuje i reciklira otpad.

A ako nikad niste zasadili drvo, obećajte sebi da ćete ove godine negde to učiniti.

Ako niste u prilici da učinite bilo šta slično barem sutra, a kamoli svakodnevno, makar se setite one parole koja je već stara, ali nikako da se otrca jer postaje sve aktuelnija iz dana  u dan:

Ovu planetu nismo nasledili od roditelja,
nego smo je pozajmili od svoje dece.

(Via)

Fotografija dana, 21. april 2011

Lepo vreme, red je da krenem napolje. Za početak – dvorište.

Namontirane su solarne žiške, one što danju napune baterijicu preko solarnog panela, a noću odaju nešto malo svetla, dovoljno tek da prepoznate koordinate. U našoj bašti služe tek kao ukras. Evo:

Fotografija dana za 21. april 2011.

Glavna ideja: lampa u krupnom planu, napadna perspektiva i plitka oštrina. Uz malo obrade, pogodio sam i atmosferu.

Ova zamisao mi je bila teška za izvedbu jer sam jedva pronašao dobar ugao. Radile su makaze (otkrio sam proporciju 2:1 kao najbolju), a bilo je i malo montaže na nekim mestima.

Ovih dana ću probati ovaj isti motiv, ali noću.

Neil Young – Le Noise

Prošlo je možda dva-tri meseca od poslednjeg slušanja. Kako god okreneš, ovo delo ulazi u stalni sastav najvrednije muzike koju držim blizu.

Neil Young - Le Noise (2010); produced by Daniel LanoisZnam da ima relativno mnogo onih koji ne vole Neila Younga. Šta ću im ja: najteže mi pada kad čujem da ga ne vole zbog unjkavog glasa. Dobro de, NY sigurno ne bi prošao prijemni za kakav belcanto, ali on obitava u žanrovima koji nisu imperativ lepe muzike. To tu muziku ne čini ništa manje vrednom. I značajnom.

Četrdeset pet godina karijere u kojoj ima ključnih sadržaja za tri debele karijere, a padova nema. Neil Young je jedini pripadnik rock’n’roll provenijencije koji još uvek pamti čemu rock’n’roll služi, pa je tako usput javno pozvao na opoziv američkog predsednika, usput ga nazivajući imenima koja je svakako zaslužio, ali niko drugi nije imao muda da ih izrekne. ako niste slušali Living with War (2006) kad se pojavio, propustili ste možda najveći događaj u rock muzici u 21. veku. Nastavite sa čitanjem… “Neil Young – Le Noise”

Da vam ne promakne: Johnny ponovo u sedlu

Džoni fotografisan u svom domu podno UtrehtaDobro de, ovo su kućni snimci, a šta god tvrdili na blogu Ravno do dna, zna se da Branimir Džoni Štulić drži jednu akustičnu Martin gitaru u svojoj sobi.

Dakle, ima tamo jedna stranica od pre nedelju dana na kojoj je pohvatano šest pesama koje su ko zna kad i ko zna kako procurele iz Džonijevog dobrovoljnog progonstva.

Aj-ši, aj-ša, jebat’ ga, konja jaše subaša…

Nastavite sa čitanjem… “Da vam ne promakne: Johnny ponovo u sedlu”

Mikrofon je vaš

Na intervenciju mog komšije i starog poznanika, dopunjen je sadržaj matičnih stranica na Suštini pasijansa.

Ako u meniju otvorite stavku Prateći dokumenti, videćete novu stavku Mikrofon je vaš. To je stranica namenjena vašem glasu.

Detaljnije objašnjenje se nalazi na samoj stranici.

Ako se desi da ova stranica počne da prikuplja mnogo komentara (u šta, pošteno, sumnjam), lako ću reorganizovati princip, možda u stranice koje će svakog vikenda pozivati na Open Mic sesije, kao što to rade neki poznati blogovi.

Ali, najpre udesetostručite saobraćaj, pa da razgovaramo Shifty

Richard Thompson – Hard on Me

Dok se priprema sledeći tekst u ciklusu Mojih 125, prethodi malo zagrevanje najubojitijom numerom sa albuma o kome pričam ovog puta.

Kad čujem gitariste poput Richarda Thompsona, setim se one krilatice: kad je neko lud, tu nema pomoći.

Ova izvedba Hard on Me najluđeg gitariste na svetu je zabeležena pre samo četiri dana… Deset minuta potpunog cirkusa.

Istina, ova izvedba i dalje ne prevazilazi onu verziju odsviranu u Austinu, na kojoj Denny Thompson (koji je smao prezimenjak, ne i rođak) dva minuta uvijao kontrabas u čvor, odvezivao ga, vezivao mašnice, igrao kolariću-paniću i usput učinio da nam svima brada bude elegantno opuštena ispod otvorenih usta niz koja se, nimalo suptilno, sliva slina.

Treću priču o mojih 125 ćete čitati tokom uskršnjih praznika.

Fotografija dana, 20. april 2011

Ovog puta je bilo baš teško. Dobro sam se preznojao dok nisam dosegao ono što sam zamislio.

Baš i nemam mnogo fotografija na kojima se vidim i ja. Moj uobičajeni položaj je na strani tražila, nisam se nešto gurao da se puno slikam. Tu i tamo se zalomi poneki snimak sa putovanja i to je uglavnom to.

Autoportret je jedan od motiva koje sam zabeležio na spisku za projekat “jedna na dan”, a ovog puta sam hteo da izvedem fotku u ogledalu, sa igrom svetla. Imam gde to da uradim, pod uslovom da mi niko ne smeta: jedno veliko ogledalo u predsoblju, osim što služi mojim devojčicama za ono što devojčice već rade ispred ogledala Smile with tongue out

Danas je taj dan: nisam baš nešto bio voljan ni za šta drugo, a prilika da izvedem sesiju natenane je bila “sad ili ko zna kad”.

Nastavite sa čitanjem… “Fotografija dana, 20. april 2011”

Kad mozak odbije da vidi kako jeste

Volite li optičke varke? Kojekuda po netu možete naći solidne kolekcije primera. Na ovu kolekciju me je uputio drugar, pa delim link sa vama.

Optičke varke imaju različito objašnjenje. Ponekad je reč o nesavršenosti oka, poput iluzija u kojima je potrebno da se zagledate u neku tačku pre nego što se efekat ukaže. Meni su daleko privlačnije one varke koje su posledica pokušaja našeg mozga da ispravi ono što oko vidi. Evo nekih primera nađenih na stranici Yahoo! Games:

Dva perfektna i koncentrična kruga...

Nastavite sa čitanjem… “Kad mozak odbije da vidi kako jeste”