Helena lijepa i ja u kiši

Moji stari drugari već znaju da je ovo jedan od mojih all-time favorita.

Album RoÄ‘enje Drage Mlinareca iz 1975. je jedan od meni najdražih albuma eks-jugoslovnske scene. O tom albumu ćemo potanko kad doÄ‘e vreme u okviru serijala o mojih 125. Hajde da veÄeras zajedno Äujemo kapitalnu numeru sa tog albuma.

Onaj prvi deo sam nekad rado svirao u nekom svom aranžmanu; Äak sam varirao onu liniju basa kroz neke akorde. Kažu ljudi da je to dobro zvuÄalo. A tek tekst…

Želite znati, Heleno lijepa,
da l’ pred vama stvarno skitnica stoji
il’ i mene, kao i vas, progone ljudi psećih glava
i psi s licima vlastitih gospodara…

Bilo je to nešto od najbolje rock poezije tog vremena.

Mnogo, mnogo kasnije, Josipa Lisac je otpevala zamalo-pa-konaÄnu verziju te pesme, sve sa recitovanim tekstom u srediÅ¡njem delu (autorka beÅ¡e neka Josipina ispisnica). Postoji audio zapis sa koncerta aranžiranog u Äast Drage Mlinareca, kad su mu 2005. uvalili nagradu “Porin” za životno delo; zapravo, imam negde i TV rip tog koncerta. Josipina izvedba “Helene” je zvuÄala tako dobro da sam joj odmah oprostio Å¡to ne zna osnovni tekst. PosluÅ¡ajte.

I opet sam se naježio.

Treća verzija vredna pomena ne postoji.

Fotografija dana, 29. april 2011

Ovu sam meraÄio dugo, a ne znam ni sam zaÅ¡to. Istu predstavu iz Å¡olje imam svake veÄeri. Ali, to je bilo teÅ¡ko fotografisati.

Jasna i ja imamo mali ritual svake veÄeri: svakom po Å¡olja biljnog Äaja sa malo meda. Pripema je moj posao. DoduÅ¡e, brzo to ide: dok voda u bokalu prokljuÄa, ja rasporedim kesice i med u Å¡olje.

Retko pijemo prave Äajeve: izgubili smo strpljenje za pripremu vrhunskih (i skupih) Äajeva kao Å¡to je darjeeling, teÅ¡ko je doÄepati se najkvalitetnijih aromatizovanih Äajeva kao Å¡to jeto earl grey (mada tu ima nekih pomaka; o tome drugi put), a pijenje raznih oblika orange pekoe Äajeva iz filter kesice je blasfemija. Negde jesenas smo otkrili aromatizovane biljne Äajeve jedne domaće trgovaÄke marke – triput su jeftiniji od one “Milford” prevare, a mnogo kvalitetniji. Ja obiÄno pomeÅ¡am u jednu teglu nekoliko vrsta (Äajevi sa ukusom brusnice, jabuke sa cimetom ili mltivitaminske meÅ¡avine), pa onda svakog zapadne ono Å¡to mi se zalomi po sluÄajnom izboru.

Osim uživanja u samom Äaju, mene odavno fascinira naÄin razlivanja boje dok se Äaj rastvara. Odavno sam se pitao da li bih uspeo da fotografiÅ¡em to – i veÄeras sam najzad pokuÅ¡ao. Evo rezultata:

Fotografija dana za 29. april 2011.

Nije bilo lako: ova fotka je uhvaćena negde u prvih 4-5 sekundi nakon Å¡to sam usuo vodu u Å¡olje. Ima jako malo vremena da se uhvati razlivanje: obratite pažnju koliko je razliÄita “scena” u levoj i desnoj Å¡olji; a samo nekoliko sekundi koliko je trebalo da grunem vodu u desnu Å¡olju, u levoj se boja skoro već ujednaÄila. Već na sledećoj ekspoziciji, možda pet sekundi posle ove, efekat je izgubljen.

PoÅ¡teno, rezultatom nisam zadovoljan, jer na njoj postoje najmanje tri eksplicitne greÅ¡ke (svetlo, oÅ¡trina i kompozicija). Ali baÅ¡ namerno objavljujem ovu fotku – izmeÄ‘u ostalog i zato Å¡to projekat “jedna na dan” predstavlja dnevnik, pa ću se podsetiti da pokuÅ¡am ponovo kad-tad. Kad budem pokuÅ¡ao ponovo, biće to jedna Å¡olja, bez onog blesavog tanjirića ispod, drugaÄije ću aranžirati svetlo (difuzno svetlo na slici je fluorescentna svetiljka koja non-stop radi u kuhinji), a imam ideju i kako da usporim proces razlivanja (baÅ¡ da vidim koliko se sećam teza o Braunovom kretanju iz osnovne Å¡kole).

Dakle, eksperiment ostaje otvoren.

Preko svake verovatnoće

Negde sam, davno, Äuo ili proÄitao: verovatnoća da vas grom udari jednom u životu je dovoljna da bi trebalo da se zabrinete. A Å¡ta onda da kaže ovaj jadnik?

Njega je grom lupio dvaput… u Äetrdeset sekundi.

 

A onda je otišao kući.

Sad sledi ono pravo pitanje: da li je ovaj Äovek baksuz ili srećković?

(Via)

Zapanjujuća fotka

Ne mogu da prenesem sliku jer me copyright spreÄava, ali mogu da vas uputim na nju.

Mislim da sam vam već pominjao sajt 1x.com. Taj foto portal pohodim redovno, a Äak sam naÅ¡ao i “prljavi” naÄin da skinem i arhiviram sve fotografije odande. Od ne znam ni ja koliko foto portala koje sam posetio do sada, ovaj nije prevaziÄ‘en po kvalitetu (ne raÄunam profile raznih profesionalaca i neke izuzetne, ali fahovski usko orijentisane portale).

Jutros sam zatekao fotku koju ne mogu da prepriÄam.

Posetite i ceo profil ludaka koji je autor te fotke. Lik je oÄigledno sklon bizarnim aktovima, Å¡to nije svakom po volji. Ali te fotografije su vredne uvažavanja barem zato Å¡to su tehniÄki besprekorne.

(Via)

Art Project, powered by Google

Zamislite tehnologiju koja se koristi za Google Maps Street View u kombinaciji sa najkvalitetnijim mogućim fotografijama odabranih objekata. Sad tu zamisao smestite u neke od najÄuvenijih galerija na svetu. Rezultat je takav da zastaje dah.

Ne znam koliko bi Äovek trebalo da bude tvrd na srcu i pameti, pa da ostane imun na izvedbu inicijative Art Project. Za to sam saznao tek pre nekoliko dana, nakon Å¡to mi je prijatelj skrenuo pažnju. Već prvi “letimiÄni” pogled na sajt mi je oduzeo dva dragocena sata, i to sam se doslovno silom naterao da prekinem pregled, jer sam imao druge obaveze.

ReÄ je o inicijativi koju je Google sproveo sa (zasad) Å¡esnaest Äuvenih galerija. Kada izaberete galeriju iz prostog menija, naći ćete se u virtuelnom prostoru i moći ćete da Å¡etate njime. Prava pikanterija poÄinje ako vidite znak plus pored slike ili ako odaberete neku od slika sa posebnog menija pored odabrane galerije: prelazite u režim detaljnog pregleda slike u potpuno vernom prikazu boja. A koliko je detaljno, pokazaću vam na jednom primeru. Elem, znate li sa koje je slike uzet ovaj detalj?

Detalj preuzet sa slike na sajtu http://www.googleartproject.com

Ne, ne bih znao ni ja (usput, ovo nije najveći zum!)… Ali, oÄigledno je: vide se svi detalji koje je ostavila Äetkica na platnu. Obratite pažnju i na teksturu tkanine koja probija.

Nastavite sa čitanjem… “Art Project, powered by Google”

Moja domovina

A Å¡ta tu ima veliko da se priÄa, reÄe autor i odreknu se dijaloga… Fenomenalna kinematografska minijatura MiloÅ¡a Radovića iz 1997.

Auh, brate.

Postoji samo jedna loÅ¡a misao koju ovaj film izaziva, iako to zapravo nije krivica autora. Elem, viÅ¡e je reÄeno u ovih desetak minuta nego u deset proseÄnih srpskih filmova iz poslednjih godina. A ako vam nije stalo do toga, uživajte u perfektnim kadrovima i ugledajte se na protagoniste filma.

MiloÅ¡ Radović je važan Äovek. Da iskoristim priliku i sad pomenem ono Å¡to sam zaboravio prekjuÄe: on je, takoÄ‘e, autor one minijature “Iznenadna i prerana smrt pukovnika K. K.” u kojoj postoji… Jeste li prebrojali kadrove? Niste? Prebrojte ih sad!

(Via)