Fotografija dana, 10. maj 2011

Opet je tresnula kiša. Ovog puta kratka oluja sa pljuskom i gradom. Fotoaparat je bio pri ruci.

Pojurio sam u pokušaju da uhvatim kapi u vazduhu., Čak sam i uspeo u tome, ali par ekspozicija koje su tako izvedene nisu baš za prikazivanje – kukavički sam se krio da mi ne pokisne sprava, a baš je dobro nabijalo po balkonu.

Zato sam uspeo da uhvatim jednu scenu par sekundi pre nego što je kiša počela; njome sam posebno zadovoljan. Evo:

Fotografija dana za 10. maj 2011.

Ta oluja je protutnjala veoma brzo, a nije pokrivala ni pola neba (sivi oblaci su baš došli iz pravca gde se vidi vedro nebo). Nije prošlo ni petnaest minuta, a cela ulica se pretvorila u scenu iz sovjetskih dečijih filmova: sunce na sve strane, oblaci kao kad ih deca crtaju, ptičice pevaju… Razlika – zamalo pa nestvarna. Hteo sam da opet uslikam istu scenu, pa da ih uporedim u jednoj kompoziciji, ali to bi verovatno bilo previše.

Uglavnom, zadatak da uslikam kapi kiše u vazduhu ostaje otvoren u okviru projekta “jedna na dan”…

Teorija zabave

“I šta kažeš, kako je kod vas u Švedskoj? ‘Ladno, je li… Al’ standard, jebiga…”

Svakako ste čuli za reverznu psihologiju. To je ono što motiviše prosečnog Srbina da uradi nešto: ja ti kažem da nemaš hrabrosti da ubaciš taj papirić pravo u kantu za smeće, ti se uzjoguniš sa “Ko? Ja? Ko bre nema hrabrosti, @#%^@%?” i onda ubaciš papirić u kantu meni u inat, što sam zapravo i hteo.

Međutim, kako motivisati već kulturne i principijelno hladnokrvne ljude da više rade nešto što nije toliko popularno, a bilo bi korisno? Kako navesti ljude da više hodaju običnim stepenicama umesto da koriste električne? Kako da više vraćaju staklo na reciklažu? Kako da poštuju ograničenje brzine tamo gde je to zaista važno?

Jedan od načina je primena teorije zabave, načela koje veli da zabava može da promeni ponašanje ljudi na bolje.

Nastavite sa čitanjem… “Teorija zabave”

Fotografija dana, 9. maj 2011

Ovu fotku sam još juče kovertirao. Čak sam znao da mora biti monohromatska.

Dok sam se juče šetao po dvorištu za vreme kišice, uradio sam par probnih snimaka dečijih igračaka u bazenu za pesak. To mesto je bilo i ostalo omiljeno dečici kao kutak za igranje (blizu je i ljuljaška), što po definiciji znači da je plodno mesto za traženje kadrova za slikanje. U prevodu na srpski, biće toga jošte u ovoj seriji. A današnja scena se sama namestila; doslovno, pomerio sam samo jednu grančicu iz kadra. Ostalo nisam hteo da čistim i nameštam.

Fotografija dana za 9. maj 2011.

Komentarisao sam još davno: crno-bela fotografija je oblast u koju tek želim da ukoračim. Već današnja sesija postprodukcije mi je pokazala koliko je to zanimljiv prostor: bilo je barem desetak varijacija koje bi prošle kao fotka dana. Definitivno vredno daljeg bavljenja!

Najveći smajli od ljudi

Ovo mi je promaklo kad se desilo. A zapravo i ne znam kad se desilo. Možda beše na televiziji, ali ovih noći sam gledao samo Viasat History i National Geographic Channel, a tamo nema vesti. Simpatična stvar.

Smajli u Zagrebu, Ginisov rekord.   -- Fotka je maznuta sa jedno pet mesta na Vebu.

Po vestima koje sam našao na dva jezika i na desetak mesta, neka ekipa u Zagrebu je navukla kabanice u dve boje u centru Zagreba i formirala najveći smajli do sada: prethodni rekord beše oboren u Rigi, gde ih je bilo 551. Na Jelačića placu ih je bilo 768 i predstavnik Ginisove Knjige svetskih rekorda je potvrdio svetski rekord. Nastavite sa čitanjem… “Najveći smajli od ljudi”

Parada na Dan pobede

Baš se prisetih: bilo je 40 godina od oslobođenja, pa je u Beogradu održana vojna parada. Nismo imali novca da je održavamo svake godine, kao Rusi.

Te 1985. godine sam bio u vojsci ne radeći ništa pametno i bio sam prisiljen da gledam paradu. Izigravali smo oduševljenje pred političkim oficirom, kapetanom Veletićem, čovekom koji je i svoje slobodno vreme provodio špijunirajući koga stigne, a kamoli vojsku po zadatku.

Ta parada je bila samo “super: dan pred televizorom” i recka na brojčaniku do odlaska kući, što je bilo jedino bitno. Kao i 98% ostatka JNA, održavao sam režim “spolja gladac, iznutra jadac” i poput ostalih naivnih stvorova sam mislio, što ono reče Svinja, da niko ne sme da nas bije, te da boravak u vojsci ne može da me slomi. Tešio sam se time da sam tu po sili zakona, dok oni jadnici koji su mi bili starešine tu ostaju još dugo – po svom izboru.

 

Nastavite sa čitanjem… “Parada na Dan pobede”

Fotografija dana, 8. maj 2011

Znao sam samo šta želim da slikam danas, ali nisam znao ni kako, ni gde, ni kako da obradim. To je na kraju ispao predmet eksperimenta.

Zapravo, nije nikakva dramatična stvar niti misterija. Ninja Ima već neko vreme, napravio sam listu objekata za koje iz iskustva posmatrača znam da mogu da budu dobri objekti za fotografisanje. Nekako od kasnog jutra, kad sam se digao, razmišljam o čvorovima u drvetu. Naš stan je u potkrovlju, ima mnogo lamperije, pa ima i čvorova, ali nekako mi se nije dalo da se bavim baš tim čvorovima.

Dan je bio kišan, siv i bezvezan, ali u neko vreme posle ručka nisam izdržao, izašao sam da prošetam dvorištem iako je kišica još uvek rominjala. I šetajući tako kroz baštu, padne mi najzad pogled na rešenje: postoji nekakva nadstrešnica za seno, trebalo u doba dok smo držali neku stoju u drugom dvorištu, pa je jedna strana zatvorena nekim starim daskama da ne bi vetar i kiša pravili čuda. To je bilo davno, vremenski elementi su učinili svoje i to je sad zanimljiv objekat za slikanje. Rezultujuća fotka je ova:

Fotografija dana za 8. maj 2011.

Scena je skoro monohromatska sama po sebi, samo sam dotakao malo sepije, tako mi se dopalo. Bilo je zanimljivo igrati se tim ekspozicijama; na kraju sam jedva nekako suzio izbor na tri slike, a konačno sam izabrao onu koja mi je trenutno bila po volji. Smile

Robert Johnson (1911-1938)

Prodao je dušu đavolu, kaže legenda.Danas je sto godina od rođenja gitariste Roberta Johnsona, izvesno najuticajnijeg autora u istoriji blues scene.

Robert Johnson je rođen 8. maja 1911. godine. Umro je, otrovan strihninom, nepunih 27 godina kasnije. Ostao je upamćen po nekoliko studijskih sesija načinjenih 1936. i 1937. godine na kojima je ostavio svoj neveliki, ali esencijalni legat. Sa tim nevelikim opusom, Robert Johnson je načinio najveći mogući uticaj na delta blues, a posredno i na žanrovsku muziku druge polovine dvadesetog veka, u prvoj meri na rock’n’roll.

Nastavite sa čitanjem… “Robert Johnson (1911-1938)”