I tako, reÄ po reÄ…

Ova slika me je podsetila na neÅ¡to…
BeÅ¡e jubilej Äasopisa u kome sam nekad saraÄ‘ivao: stoti broj; napravili fancy zabavu za hiljadu zvanica u tzv. Å ećerani, tamo ispod Banovog brda. Pre žurke, sekretarica me doslovno triput zvala da proveri hoću li doći, jer je, tobože, bitno. Ajde-de, klapnem iz Kikinde samo da bih saznao da je to “bitno” bilo da mi, u svojstvu jednog od najaktivnijih saradnika, uruÄe nekakvu papirnu diplomu – i privezak za kljuÄeve. Uzeo sam te vredne artefakte tokom sveÄanog uruÄenja, pa se lagano uputio iz Å ećerane kući k’o posran. Bio je to dan kad sam shvatio da je Å ećerana zaista paradigmatiÄna, po imenu, za taj Äasopis.
Privezak za kljuÄeve. BuÄ‘enje ranog proleća uz miris poljskog cveća.
E, zato ćemo na SuÅ¡tini pasijansa da se Äastimo na svakih sto – i to svako o svom troÅ¡ku – Äime god stignemo. Ja, evo, otvaram novu bocu mineralne vode; da se ne gadim, otvorio bih pepsi. U zdravlje svim infantilnim skotovima ovog sveta.
Grbiću i posetiocma: u zdravlju pisali, Äitali i mislili…
http://www.youtube.com/watch?v=eFzmN4MiHMw