Fotografija dana, 30. novembar 2011

Kad je napolju hladno, a unutra toplo i kad se javi onaj lepi osećaj porodičnog gnezda, tada čaša bermeta vredi blaga.

Imamo prijatelje u čijoj porodici se bermet proizvodi pre nego što su ovi razni vinari po Sremskim Karlovcima počeli da ga prave. Ponekad do nas dođe butelja ili ceo karton, kako kad – taman toliko nedostaje da često poželimo još, pa još i bude.

Taj čudni, prelepi napitak koji je na granici između desertnog vina i likera od trava ne predstavlja predmet pijenja: nema nikakvog smisla otvoriti i popiti butelju, kao što to činimo sa vinom. Mala čaša u večernjim satima, posle nekog ugodnog obroka, prava je mera.

Baš tako bi večeras: Jasna je napravila neku jednostavnu, ali neverovatno ukusnu đakoniju od pečuraka. Nisam odoleo, otvorio sam butelju bermeta i baš nam je bilo po volji. A posle, naravno da sam poželeo da aranžiram scenu za slikanje…

Slikanje boca i čaša je jako težak posao. Treba odrediti smer svetla, ugao senke, mesto odsjaja… Dok to sve namestite, prođe vas volja za slikanjem. Zato sam pokrenuo ambulantni metod – pozadina od crnog hamera, ručno manipulisanje svetlom i traženje uglova koji bi mogli da budu zgodni u sceni. I od dvanaestak ekspozicija, da ne poverujete, najbolje su bile prva i poslednja. Odlučio sam se za prvu, videćete zašto.

Fotografija dana za 30. novembar 2011.

Baterijsku lampu sam držao iznad čaše i uperio je u bermet, ne bih li izvukao tu rubinsku boju. Uspeo sam posredno, gledajte na dno stopice; boja sadržaja u čaši se tek naslućuje… Međutim, taj odsjaj na spoju stope i čaše je ispao neobično, bolje nego što sam i mogao da očekujem. To što je boca u mraku nije nužno loša stvar – teško bi bilo napraviti balans u kompoziciji da je bilo svetlo (eventualno neka velika čaša – ali velike čaše ne idu za aromatizovana vina). Tek, ispade meni po volji iz prve; čak su i boje apsolutno netaknute u obradi; samo sam malo pojačao kontrast da bih istakao konturu čaše.

Mišn akomplišd. Smile

Ko je on?

Došlo je vreme za mali sociološki eksperiment. Ništa teško, i ništa komplikovano. Nema svađanja sa grupom, niko neće biti priključivan u elektrodistributivnu mrežu. Samo pročitajte sledeći pasus (prepisan iz jedne čuvene knjige i odgovarajuće zamaskiran), i odgovorite na pitanje: Ko je on? Tačan odgovor i analiza eksperimenta slede kada se stišaju strasti…

Ko je on?

Postoje neki njegovi sledbenici, njemu nedostojni, koji daju povoda da ga cenimo manje, ili da se bolje izrazim, dali bi povoda za to kada bismo hteli da aplaudiramo njihovim tričarijama. A Vi, recite mi molim Vas, zar ste tako naivni pa ne vidite da kada bi on bio prisutan, i video nova otkrića, da bi bio za promenu mišljenja i za ispravku svojih knjiga kako bi se približio čulno zasnovanim učenjima, odagnavši sve one maloumne koji suviše bedno žele da podrže svaki njegov stav, a ne shvataju da kada bi on bio onakav kakvim ga oni zamišljaju, bio bi tek jedan nedokazni i zadrti um, duh ispunjen divljaštvom, tiranska volja koja bi smatrajući ostale za tupave ovce htela da njene naredbe budu pretpostavljene čulima, iskustvu, samoj prirodi? Njegovi su sledbenici stvorili njegov autoritet, a nije on taj koji ga je prigrabio ili prisvojio. I zato što je najlakše stati iza nekog drugog nego pojaviti se otvorenog lica, oni se plaše da se udalje od njega i za korak, i umesto da unesu neku promenu na njegovom nebu drsko žele da poreknu svaku promenu što je vide na nebu prirode.

3 PM

Sve je stalo…

Možeš sve...Možeš da ostaneš prekovremeno. Možeš samo da se nadaš da će ti biti plaćeno. Možeš ti i po radnu knjižicu. Možeš sve da oteraš dođavola. Možeš da se mrštiš. Možeš da ispravljaš i svoje greške. Možeš napokon i da odeš kući. Možeš i da budeš umoran. Možeš sve da oteraš dođavola. Možeš i da previdiš njegov radosni osmeh kada te ugleda na vratima. Možeš i da ignorišeš njegove pozive na igru. Možeš najzad nešto i da pojedeš. Možeš konačno da privedeš kraju onaj slabo plaćeni povremeni (privatni) posao. Možeš i da preskočiš svoje spavanje. Ne smeš da preskočiš njegovo spavanje, jer u suprotnom nećeš čuti kad ti kaže “Tata, ti si moj najbolji prijatelj!” i posle toga stvarno sve da oteraš dođavola.

(Mene) Laura neće

Hmmmm… Da li su Pol i Džon imali ovakve kreativne trenutke?

Troslovni je preko kursorskih tastera motao pesmu tamo-amo, a Gremlin je čitao tekst pesme sa ekrana.

T: Vidiš tu već imam problem. On kaže nešto mićedi perke i tu mi legne “te sad veš perem”, ali se ne rimuje sa “neće da mi da”…

G: Pa, zameni. Stavi prvo “te sad veš perem”, pa onda “te boli glava”.

T: Da, da, da. Odlično (cut&paste). ‘Ajmo dalje. Fiata… pasata… doooobro.

Nastavite sa čitanjem… “(Mene) Laura neće”

Google u slavu Marka Tvena

Na današnji dan pre 176 godina, rođen je veliki američki pisac koji se potpisivao imenom Mark Twain. Google je u to ime lansirao jednostavan, ali lep doodle.

Google obeležava 176 godina od rođenja Marka Tvena

Samuel Langhorne Clemens (alias Mark Twain) rođen je 30. novembra 1835. godine u američkoj saveznoj državi Misuri. Odrastao je u ruralnoj sredini pokraj reke Misisipi, što je ostavilo trajni trag u njemu i što je ovekovečio u svojim delima.

A dela? svi znamo za “Avanture Toma Sojera” i nastavak zasnovan na epizodnom liku iz prvog romana, “Avanture Haklberija Fina“. Ovi avanturistički romani za decu su remek-dela svetske literature: da je napisao samo te dve knjige, Mark Tven bi opet zaslužio sve počasti.

Mark Tven (1835 - 1910)Ipak, moj favorit među jedine tri Tvenove knjige koje sam pročitao je “Jenki iz Konektikata na dvoru kralja Artura” (ono “iz Konektikata” obično zaboravljamo zbog uobičajenog prevoda naslova igranog filma). Ovo blesavo delo iz današnje perspektive deluje malčice naivno – ali takav osećaj bude mnoga dela koja su preteča realne naučne fantastike. Kad kažem “realna naučna fantastika“, onda se trudim da ukažem na razliku u odnosu na “običnu” fantastiku. Naučno utemeljenje svih uobičajenih teza (osim nejasno izvedenog putovanja kroz vreme) predstavlja prioritetnu karakteristiku žanra. Taj pristup je poštovan u ovoj knjizi, čega nije bilo mnogo u literaturi tog vremena (Vels i Vern uglavnom pokrivaju naše znanje o žanru tog doba). A fabula, koja je u suštini jedna vrsna satirična kritika tadašnjeg modernog društva, jedna je od najveštijih priča ikada sazdanih nad klasičnim legendama.

Mark Tven je stekao veliku svetsku slavu za života. No, nije se baš proslavio kao preduzimač iako je pokušavao, pa je na lošim investicijama izgubio značajan deo novca koji je zaradio.

Ostade zabeleženo da su Mark Tven i Nikola Tesla bili bliski i dugogodišnji prijatelji.

Poznato je i to da je u vreme njegovog rođenja pored Zemlje prolazila Halejeva kometa. Sam je predvideo da će i otići za njom, kad ponovo dođe. Tako je i bilo: umro je 21. aprila 1910, samo jedan dan nakon što je Halejeva kometa bila najbliže Zemlji u tadašnjem prolazu.

Fotografija dana, 29. novembar 2011

Ovom fotoaparatu se izgleda dopalo to što ume da slika i sam. Može on to tako koliko hoće, ja i dalje polažem pravo na fotke.

Hajde da se još malo poigram “federom” za okidanje, pomislih, pa tako dođoh i do ideje za večerašnju fotku. A i da udovoljim jednom prijatelju koji nadgleda čitam li. A da se prisetim i drugog drugara, tog baš da ne imenujem, koji je nakon pregleda letošnjih fotki samo pitao “a gde si ti bio svih tih dana”… Thinking smile

Bio sam iza objektiva, a gde bih bio. Tak’a je sudbina nas što volimo da fotografišemo. Postoji samo jedna karma u životu – ili da slikaš ili da budeš slikan…

Uto se iskušenje čitanja pokazalo težim nego inače. Ne, nije mi teško da čitam, nego da odvojim onoliko vremena koliko bih voleo (to jest, mnogo). Dani mi kratki, mada nije mnogo tema kojima se bavim i nisam baš tako loše organizovan kao što se to u prvi mah čini. Prosto, osladilo mi se to što sam život uredio tako da mogu sve da radim polako. Čuvam se stresa i ne dozvoljavam da od mog vremena prave metež.

Vladan je dobar drug. Jadan, ne zna više šta da pokuša da me navede da pročitam dobru knjigu. Razne metode prijateljskog ubeđivanja do sada nisu urodile plodom. Najteže mi pada to što će on pomisliti da ja možda ‘vatam krivine. A opet, zna on da sam ja u škripcu, pa je onda pokušao metod “klin se klinom jače zabija izbija”: pala je teška ucena i ja sad moram da odgovorim na nju iz prostog razloga što mi je stalo do predmeta ucene.

Evo, da priložim i korpus delikates:

Fotografija dana za 29. novembar 2011.

Malo difuznog mraka, malo filtriranja boja, malo uvođenja plana i, opet, ja na slici. A ako se nađe neko da odgovori na pitanje koliko puta sam se pojavio na fotki dana u okviru projekta “jedna na dan”, častiću ga nešto. Just kidding Mišn akomplišd.

Šes’ metara somota

Godinama je važilo pravilo da se između svaka dva pojedinca na planeti može uspostaviti veza preko svega pet posrednika. Facebook sada tvrdi da je skratio tu putanju.

Mali korak do Đastina, još manji za čovečanstvoZačetak ove teorije leži u obraćanju povodom prijema Nobelove nagrade za fiziku 1909. godine, koje je održao Guilermo Marconi. Otac radija je tom prilikom objasnio da se, shodno udaljenosti i zakrivljenosti Zemlje, komunikacija između bilo koja dva čoveka na svetu može uspostaviti pomoću samo šest “skokova” između radio predajnika. To je verovatno inspirisalo madjarskog pisca po imenu Frigyes Karinthy da 1929. godine u svojoj kratkoj priči Lanci (Láncszemek), načne koncept “šest stepeni razdvajanja“. Razni matematički radovi tokom pedesetih su se bavili ovom fenomenom, ali samo u teoretskom smislu. Trebalo je sačekati da se jedan profesor socijalne filozofije, Stanley Milgram, konkretno pozabavi time. Kao deo svoje disertacije šezdesetih na Harvardu, Milgram je sproveo eksperiment “malog sveta“.

Nastavite sa čitanjem… “Šes’ metara somota”

Pohvala jeziku

Roditelji su nas naučili da započete poslove završavamo. Ali, život nam stalno pokazuje da to pravilo ima izuzetaka. Možemo li da naučimo da ih (na vreme) prepoznamo?

Katastrofa našeg obrazovnog sistema uokvirena je činjenicom da će ocena iz bilo kog predmeta uvek biti direktno izobličena ocenom iz matematike (u moju stručnost da na ovu temu govorim nemajte sumnji, jer sam jedan od retkih zverova koji je bio u zoni pozitivnih mutacija). Sve druge predmete, na ovaj ili onaj način, pokušava naše školstvo matematizirati. Utehe nema u činjenici da nismo jedini: scena iz filma Društvo mrtvih pesnika, u kojoj profesor Kiting viltmanovski cepa matematizirani Uvod u Poeziju, govori o tuđim stranputicama. Hemija Varijetet Homo Sapiensa u potrazi za zdravim razumom u osećajnosti: profesor Kitingima jednačine koje valja izjednačiti; istorija ima datume, količine armija i vrsta naoružanja; geografija statističke podatke o natalitetu i mortalitetu, količinama uranijuma (Kongo!) ili molibdena (Mačkatica kod Surdulice!); a da li veronaučnici još uvek prebrojavaju anđele na vrhu igle ne bih znao.

A suština katastrofe potiče iz suštine matematike, jer matematika nije nauka, ona je potpuno veštački artifakt, alat nauke zasnovan na nekoliko dogovorenih premisa, iz kojih slede konsekvence koje se ne mogu ni tačnim ni netačnim pokazati (za detaljnije upoznavanje sa situacijom, ako baš morate, pogledajte ovde). Dobar matematičar je, dakle, prividno vešt mađioničar, sa tom razlikom što matematičar, pored toga što možda vara druge, možda vara i sebe. Zato nikada neće doći trenutak da profesor matematike kaže koju neafirmativnu reč o predmetu, da ukaže na loše, da govori o pogrešnom, jer to nije moguće, niko o istinitosti matematike ništa ne zna, niti može znati. Matematika je čardak ni na nebu ni na zemlji, što je strašna tajna koju esnaf krije komprimovanu u simboličke oznake parajezika. Dugoročno usporenje rasta fizike, koje nastupa posle eksplozivne Ajnštajnove faze, upravo potiče iz činjenice da su se fizičari uhvatili u koštac sa tajnama koje se moraju matematički opisivati (to jest nagađati), jer je tek ovih dana tehnološki razvoj omogućio eksperimentalne provere.

Ako nikada niste ostali bez teksta, sada je šansa!

Nastavite sa čitanjem… “Pohvala jeziku”