Green is the colour of her kind
Quickness of the eye deceives the mind
Many is the bond between the hopefull and the damned
(Green is the Colour, 1969)
Prethodni tekst sam završio hipijevskom slikom kineskog prodavca svinjetine obrazovanijeg od Galileja. To sam učinio podozrevajući da će biti nastavka. Usledilo je juseinboltovsko zatrčavanje kroz par širom otvorenih vrata – i tako je pred vama deo teksta mog oca Vukote Babovića (možete misliti, Grba hostuje mene koji hostujem tatu), originalno objavljenog u izdanju Matice Crnogorske za jesen 2010, dodatno obrađen za potrebe Weba, a posebno Suštine pasijansa.
– * –
Ima tome neko vreme kako je jedan poznati i aktuelni političar, svakako ne posebno odbojna ličnost, ruralno dobrodušno priznao, na javnoj sceni, da baš ne zna ko su Betoven i Mocart, i da posebno nije u stanju da njihove živote vremenski situira. Krenula je lavina ciničnog nipodaštavanja, od inserta tog intervjua napravljen je filmić koji je s nasladom izložen na kontakt sajtovima Interneta, zarazna sprdnja do danas nije zaboravljena.
Dakle, paradigma neukosti se može vezati za Betovena. Da li je isti slučaj i sa Njutnom ili Ajnštajnom?
Nastavite sa čitanjem… “Kako biti obrazovaniji od Galileja? (Uvod)”
Miloš je bio toliko vredan da je za svoj početni nastup pripremio ceo špil tekstova. Zapravo, u tom prvom ciklusu, Miloš je “samo” priređivač tog sadržaja, a autor je njegov otac Vukota Babović, čiji zanimljivi esej je već objavljen i na ozbiljnijem mestu nego što je to Suština pasijansa.
Francuskoj, gde je i provela ceo svoj radni vek, do smrti 1934. godine. dobitnica je Nobelove nagrade za fiziku 1903. (koju deli sa svojim mužem 