Slobodan od mržnje. Slobodan od zavisti. Slobodan od pohlepe. Pa onda: slobodan od televizije. Slobodan od politike. Slobodan od NVO. Slobodan od metiljavih politiÄara. Slobodan od potrebe da se pije mleko. Uglavnom, postoje razne slobode.
Danas sluÅ¡amo možda najzarazniju temu koju je sroÄio Stevie Wonder: reÄ je o pesmi “Free” sa albuma Characters (1987). Pesma nije bila gurana kao hit, ali do danas je ostala jedina koje se sećam sa tog albuma…
Mislim da je fer da prenesem navod iz recenzije albuma na portalu Allmusic.com (u vrlo slobodnom prevodu):
Stevie Wonder je Å¡okirao obožavaoce time Å¡to je objavio svoj sledeći album Characters, mimo filmske muzike, posle samo dve godine. Nažalost, odavno je postalo jasno da je Wonder spreman da se zadovolji dobrom pop muzikom, bez suoÄavanja sa izazovom da stvara vrhunsku pop muziku…
Ovaj navod je i glavni razlog Å¡to sam birao ovu pesmu. Da li se to Stevie konaÄno ratosiljao samonametnutog tereta slave i ostao slobodan od imperativa uspeha? Pitanje je na mestu, jer njega je, po sopstvenom priznanju, od malena progonio demon visokog standarda (samo da podsetim: njegov treći album se zove “DvanaestogodiÅ¡nji genije“). Sve je iÅ¡lo dobro za njega tih Å¡ezdesetih i u punu zrelost je uÅ¡ao kao već slavan, potpuno formiran autor i izvoÄ‘aÄ, sa idejama koje su redefinisale ceo jedan žanr muzike. Ali iako je Stevie Wonder uhvatio korak bolje nego bilo ko pre njega (a poÅ¡teno, ni posle njega nije bilo takvog autora u fahu Motown zvuka), bez obzira na visoka oÄekivanja, ko je mogao da oÄekuje onakvih pet albuma za samo Äetiri i po godine (1972-1976)? Niko i nikad u popularnoj muzici nije napravio takav niz (bar ne u svojstvu homogenog autora i de facto producenta), a da su svi albumi izdržali ne samo test publike, nego i test vremena.
Ali svako ima pravo da se potroÅ¡i: tih pet albuma je dovoljno za solidan autorski vek; sve Å¡to je doÅ¡lo posle toga predstavlja Äist bonus. Ali, usledilo duže od deset godina lutanja i ne baÅ¡ vrhunskih rezultata i, konaÄno, osvanuo je jedan eksplicitno loÅ¡ album. I to, gle groteske, “posle samo dve godine“. Industrija muzike je pojela muziku kao umetnost. Sa komponovanjem, aranžiranjem i produkcijom kao kreativnim procesom je bilo gotovo u popularnoj muzici, jer nije viÅ¡e kvalitet proizvodio popularnost, nego je nametnuta, kupljena popularnost indukovala ilusiju kvaliteta. Jebeni MTV i njegovo nasleÄ‘e…
Bilo je zamalo gotovo Äak i za osvedoÄenog genija kakav je Stevie Wonder. I u takvim uslovima, otpevao je ovo:
Me having nothin’ but possessing riches more than all
And I’m free to be nowhere but in every place I need to be
Nalazim da je to bio prelomni trenutak u karijeri velikog muziÄara. Morao je da padne na dno da bi ispoÄetka pronaÅ¡ao svoje mesto. Srećom, uspeo je u tome. A to je već neka druga priÄa.