
Month: June 2013
Ključevi u švajcarcu
Imate li švajcarski džepni nožić? Znate, ono sokoćalo sa bar šest do osam elemenata? E, pa gledajte kako se surfuje na toj ideji.
Sad, možete vi imati plemenitu ideju o tome kako će ključevi biti zamenjeni senzorima za otisak prsta ili skenerima rožnjače, ali to se neće desiti baš tako brzo. Ako teglite sa sobom veliki svežanj ključeva, ova andrmolja bi mogla da vam pomogne.
Igraj, Ciganko!
Od jutros je sve nešto pošlo naopako: bilo je hladno i padala je kiša kada sam krenuo na posao, sijalo je sunce kada sam se vraćao i bilo je nesnošljivo sparno. Kako to da je oktobar u junu, pitao sam se, i pustio prvi disk koji mi se našao pri ruci.
Odmah je sve lakše jer sa ovakvom muzikom nema nedoumica. Sve je na mestu i zvuči odlično.
I ovo je meteorit
Još jedna dramatična…
…mačka.
“O, ne!”, “Šta ti je ovo trebalo?”, “Mora da si poludeo!” i ostale izjave o još jednom ludaku koji je kapitulirao pred pretvaranjem Interneta u stari Egipat° spremno poklapam unapred pripremljenom replikom o istraživačkom pristupu u analizi ponašanja ljubitelja mačaka na Internetu.
________
° Pišu po zidovima i obožavaju mačke.
Samit pod Zidom
How can you have pudding if you don’t eat your meat!…
I da završim mini-seriju priloga o koncertima koje pohodimo ove sezone podsećanjem na aktuelno najveći rock spektakl na planeti, koji 1. septembra dolazi i u Beograd. Nažalost, iz razloga koji verovatno ima veze sa premalom brzinom prodaje karata, koncert The Wall Live Rogera Watersa nećemo videti na sceni širokoj 110 metara na Ušću, nego na sceni koja je puka trećina tog gabarita, u beogradskoj Areni. Pa dobro, makar ću da sedim. ![]()
Da se prisetimo nedostižno najbolje verzije koncerta The Wall, one održane u Berlinu 21. jula 1990. godine povodom rušenja berlinskog zida… Koje društvo!
Utovar nedeljom, 16. jun
Pravda će pobediti. Kad se poljubiš u lakat. Makar su neke stvari dobro organizovane i makar o njima ne moram da razmišljam.
Sve što bih mogao da ispričam o razlozima svog odsustvovanja sa Suštine pasijansa odveć je banalno spram onog što se ovom blogu dogodilo za to vreme. Za mene je to važno jer govori o valjanosti ideje. Sedam samuraja Skoja je ekipa na koju sam ponosan i koja me nije iznenadila porukom “putuj, igumane, i ne brini za manastir”. Čitati umornim očima, kasno uveče, šta je sve prethodnog dana objavljeno na blogu koji si sam smislio jedne nedelje uoči proleća pre par godina, retka je privilegija koja se meni desila. Priceless, što bi rekla današnja dečurlija.
I baš kao što će se vrlo uskoro pokazati da je odustajanje Islanda od ulaska u Evr Europsku uniju najbolja stvar koja se desila Evropskoj uniji (a tek Islandu), tako se već pokazalo da je moje odsustvo sa SP jedna od najboljih stvari koje su se blogu desile. A tek meni? Hm. ![]()
Писаћка са тридесет свећица
На оближњој дописној листи осване овакав дијалог:
| пошто је ове године јубилеј Спектрума
Da jebote, manje od dva meseca do tridesetogodišnjice nabavke prvog nam kućnog računara 🙂
А газда од блога (фр. l’blogue), притиснут приликама, нема куд него ме задужи, без камате, да опишем случај.
За куповину кућне рачунаљке (у потоњем децином речнику се то звало писаћка, не оно што сте мислили него деминутив од писаће машине) сам се загрејао годину унапред, кад је у Старту изашао чланак о зе иксу 81. Онда сам нешто причао са једним старијим колегом, и он ме одговорио од тога, рече изашао је нови, много бољи, Спектрум, има чак 48 кила меморије и ради у боји!

Набавка је потрајала неколико месеци. Као млад професор, са скоро две године стажа, тада сам могао да скуцкам тих 280 марака (што изађе не много више од званичних 125 фунти), али није био проблем у парама него у дотуру. Након неколико одлагања и грижења ноктију, Спектрум је коначно стигао, ваљда на данашњи дан (еј, меморијо, издаде!) те 1983. Наводно га је пазарио неки нашијенац у неком крају Лондона где само Ирци смеју да зађу, а прошверцовала га нека турбо фолк певаљка (удата у Бугарској па се као враћа кући и увози сву силу појачала и звучника и, хм, “друге опреме” сакривене у звучнику). СФРЈ је волела да разрезује сумануте царине на сву могућу техничку робу, али је још више волела да јој се гастарбајтери враћају. Резервна варијанта би ишла, да ово није упалило, преко жене неког источноевропског амбасадора, како ми рече колега који је посредовао.
Nastavite sa čitanjem… “Писаћка са тридесет свећица”
Kako rasturiti bazen džipom
Ovog puta se grupišu i prave velike gluposti: upoznajte idiote meseca.
Mada, mora im se odati priznanje na entuzijazmu. A imaju i opremu za alternativna rešenja: to je već planiranje gluposti, a to najčešće proizvodi veličanstvena dela.
Epski u Nju Orlinzu
Da nastavim seriju najava koncerata koje pohodim ovog leta.
Ako nas posluži junačko zdravlje, 7. avgusta ćemo se okupiti na malom Kalemegdanu da bismo čuli najvažniji americana band uživo. Dolazi Calexico! To je događaj! E, u to ime, danas imamo dupli tretman.
