Srbija, labudova pesma

Steve Ballmer, odlazeći izvršni direktor Microsofta, juče je ovacijama dočekan u Vladi Srbije, u koju ga je doveo lično premijer, nakon što ga je, takođe lično, dočekao na aerodromu (a da li je to učinio zbog toga što je Microsoft bogatiji od Srbije,  što ima više zaposlenih, što ima više računara, što ima više aviona u vlasništvu ili iz nekog petog razloga, ne bih znao reći). Pogledajmo izveštaj našeg reportera:

Dobro, de… Nije bilo baš ovako, ali verujem da je umnogome ličilo na gornju scenu: Steva se majmunisao, a premijer i ministri su mu tapšali. Ogrnuo se srpskom zastavom, kao Jennifer Lopez svojevremeno, i izrazio žaljenje što nije ranije došao jer je morao tetki da odnese lek novi Windows.

Ko zna šta se zaista dešavalo iza zatvorenih vrata, pogotovo ako je Steve “Developers Developers Developers Developers Developers Developers Developers Developers Developers Developers Developers Developers Developers (Yes!)” Ballmer od nekog saznao šta beše razlog za jedini spontani aplauz na panelu o IT bezbednosti tokom Business dana na ovogodišnjoj, štogod kamerno upriličenoj Sinergiji…

Saznao, ne saznao: umesto pesme, dobićemo verovatno nešto drugo od tog labuda. No, ne brinite – biće zakićen kao da je pevao na uvce.

Фото синемаскрп за по кући (2)

Кад први покушај успе, ко ће ме зауставити. Али, пут неизоставно води кроз досадни део: с(по)тицање рутине.

Зато данас следи гњаважа, обичне и надасве незанимљиве фотке. Биле су мени занимљиве док сам их радио, али ми се нешто не чини да ће бити занимљиво и вама. Да смандрљамо ово укратко (а и линкове на велику слику ћу трпати у најаве, да не развлачимо текст).

Први значајнији рад на ту тему ми је био, наравно, центар родног ми града, што је и први пут да сам урадио пуних 360 степени… тачније, око 370, није бег циција. Како смо се надали, добро смо се удали… мало ми је пао дурбин на пар места, фали нешто горњих делова на згради електрограђ(еви)нске школе и општине, ал’за први пун круг, пуна капа. Још и ухватио плави сат фоткалицом која иначе воли (да вуче на) плаву. Мора да сам изгледао мало шашаво, стојим на ћошку и вртим се пун круг, не скидајући ока са екранчета.

А онда сам се сетио да видик постаје усправан кад се легне и обратно… и оно чудо од дрвета испред куће није могло да избегне судбини. Напросто сам морао да забележим те огромне цветове – претходне године, кад смо се уселили, већ је била прецветала.

Код Фотокрпа уопште није неки проблем да се ради и вертикално, као и комбинација – покушавао сам да урадим и решето три попреко и два увис, али сам то све покушавао у соби, и онај проблем са геометријом је испао претежак за јадног крпеж мајстора. Ломио ми је стубове од полица, удвајао шарке на вратима, чуда правио и није се прославио.

Nastavite sa čitanjem… “Фото синемаскрп за по кући (2)”

Čvrsta stena

Imam folder u računaru u koji pakujem sve neke opskurnosti koje mi se dopadaju pa, šatro, tešim sebe da ću napisati nešto o njima kada mi vreme dozvoli da to malo više istražim. Malo sutra! Vremena je sve manje, a lista je sve veća, pa se sve teže snalazim u njoj.

A i Valex je načeo temu Down Under, “where women glow and men plunder”, pa kud’ svi, tu i mali Mujica.

Dakle, vreme je za pospremanje foldera…

Nastavite sa čitanjem… “Čvrsta stena”

Ubica

Željno sam očekivao poštara, a on nikako da dođe. Svaki čas trčkarao sam do prozora nadajući se da ću ga ugledati. Ili osluškivao zvuke sa stepenica – poznavao sam njegov korak. Bio je, po mom računu, taj dan.

Onda se oglasilo zvono. Otvorio sam vrata i ugledao njegovo lice zajapureno od napora. Mašio se za svoju veliku, crnu torbu, i nasmejan, rekao:

– Stigla neka preporuka. Nisu ploče.

Moj entuzijazam je momentalno splasnuo ali to nije bio razlog da ga ne pozovem da uđe na standardni tretman: slatko, kafa i rakijica. 🙂

Poštar Mile je bio jedan od onih neupadljivih ljudi pored kojih svakodnevno prolazite, a da ih ne primetite. Uglavnom gleda i ćuti. Jezik mu se razveže tek kada te upozna ili posle druge rakijice. Tog dana bio je nekako čudan, ćutljiv, više nego obično. Vidim da ga nešto muči. Zamolio je da mu naspem treću.

– Neka muka, a? – pokušavao sam da ga navedem na razgovor.
– Drugu Titu je loše, jako loše… – promrmljao je i zagledao se u čašicu.

Ispratio sam Mileta, u silasku mi je mahnuo i rekao:

– Vidimo se za koji dan, ne brini, doneću ti ih.

Nastavite sa čitanjem… “Ubica”

Utovar nedeljom, 3. novembar

Nemam snage da se neprekidno nosim sa glupošću.

bullAli to svakako ne znači da ću popustiti. Jer popuštanje je trenutni poraz. Samo mi treba čas da udahnem vazduha, da malo gledam svoja posla, da se odmorim od praznog hoda i da nađem zadovoljstvo u privremenom odricanju od informacija. U međuvremenu, paziću, jer što reče Toda, istorija upravo jede pasulj… To je dobro, jer to je čas da pomislimo na one koji su se zavukli u šupak istorije i čekaju da prođe opasnost…

Zato, ovog puta bez teških tema u uvodu. Što reče Pikaso: “znate, ponekad je bik ipak samo bik.” E, pa to je to: ovaj utovar će biti samo utovar.

Izvolite.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 3. novembar”

Poreklo sujeverja

Zašto se petak 13. smatra nesrećnim danom? Zašto kuckamo u drvo “da zlo ne čuje” (babo, neko kuca)? Zašto smatramo srećom kada nas ptičica “počasti” po glavi? Poreklo ovih, i još 29 verovanja sada je konačno objašnjeno na jednom mestu.

Hm, nema onog zašto se prekrstimo kada vidimo račun za struju. Moguće je da ima neke veze sa ranim hrišćanima i JP “Elektroprivreda Judeje”.

Jedna na dan (3-125): 2. novembar 2013.

Fotka za poređenje: drugi način izvedbe.

Na jučerašnjoj fotki, naglasio sam da je suština fotke bila u lovu na “boju vazduha” (osim gomile žica koje predstavljaju temu za “urbanu” fotografiju, mada reč “urbano” u mojoj varoši, ne bez razloga, ima ukus posprdnog). Sledeća fotka je napravljena možda samo jedan minut posle one, ali na drugi način, sa namerom očuvanja dominantne pastelno-narandžaste boje u pozadini u koju je nebo brzo skliznulo, jer zlatni sat na početku novembra traje možda desetak minuta, ne duže. Ispade ovako:

Jedna na dan (3-125), 2. novembar 2013: Narandžasto

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-125): 2. novembar 2013.”