Nekako ispade da se kod Džigija srećemo najređe, mada i mi ostali smo postali prilično lenji… Govorim o lokalnom kružoku drugara koji dolaze iz različitih pozicija razmišljanja o muzici, sa različitim ukusima i prilično raznorodnim pogledima o vrednosti. Ideja okupljanja je prosta i jebitačno efikasna: prostim ukazivanjem na poneki muzički audio i video materijal, eventualno i razmenom onoga za šta smo zainteresovani. pomažemo jedni drugima da proširimo vidike i, ko će ga znati, naučimo nešto.
Velim, baš kod Džigija smo najređe, ali kod njega stalno neki ekskluzivni materijali. Najgrđe je kad krene da vadi neke prašnjave VHS video kasete (on je jedini entuzijasta te vrste u našem društvu) i da sa njih emituje ko zna kad ulovljene snimke sa televizije. Baš kod njega se desio jedan poseban momenat otkrovenja… Izvukao je neku VHS kasetu i rekao meni:
– Ti ćeš voleti ovo: John Wetton sa prijateljima. Tu je i onaj gitarista, kako se zove, ti ga voliš, svirao je u Genesis…
[EDIT: to nije verzija koja je bila okačena na prvoj verziji ovog priloga. Ostaje aranžman, ali ne i glavni vinovnici. Šta da se radi.]
Prvo mi je trebala cela strofa da ukapiram šta to slušam. A posle… Skupljao sam sline koje su se tokom gledanja razlile po otvorenoj čeljusti…
Ne znam šta te čizme rade u kupatilu, verovatno ih Jasna impregnira za sneg. Zamislio sam koja geometrija je moguća spram kvadrata na podu. Nisam hteo da čekam…
Ovaj naslov može da se čita na više načina i to ga čini veoma privlačnim.
Danas obraćamo pažnju na onaj derivat bluesa koji dolazi sa Ostrva, koji je spakovan onako kako takva muzika danas treba da se pakuje (pod uslovom da se bavite tim žanrom). Jedino je muka u tome što nema više mnogo velikih majstora koji tu muziku izvode tako da ona ne ispadne dosadna.
Dan na ivici Dana mrmota, ali šta da se radi, mora se ponekad i to. Da me đavo nosi ako sam primetio ono na ogledalu, a stoji tamo već danima… U dve sekunde pomislim, odlučim i izvedem.