U nekoliko vojvođanskih gradova porušeno je nekoliko građevinskih objekata u vlasništvu građana republike Srbije albanske nacionalnosti. Svesno, planirano, organizovano, sinhronizovano
Još nije svanulo dok ovo pišem. Moji pilići spavaju. Srećom, nisu jedini.
ÄŒovek se ujutru probudi. Opere zube ili ne; doruÄkuje ili ne; popije kafu ili ne; zapali cigaretu ili ne. ObuÄe se. Krene na posao: seda u kola ili Äeka gradski prevoz; poÄne da uÄi ili pozove roditelje ili prijatelje; pomuze kravu; spremi detetu doruÄak. I tako se dan odmotava: nekakav posao; ruÄak; dremka; Å¡etnja; veÄera; televizija; spavanje.
A za sve to vreme, negde u tami, u senkama života, u mestima skrivenim upravo naÅ¡im interesovanjima, zlo se odvija. Tama naÅ¡ih zauzetosti sakriva sauronske planove Äinjenja gadosti. NaÅ¡e male liÄne sreće neko želi da poniÅ¡ti zlom zapakovanim u velike reÄi i viÅ¡e ciljeve.
Kako sebe vide u ogledalu sve te tamne protuve? Å ta o sebi misle ti nosioci opÅ¡tih potreba? Jesu li ljuti na nas, obiÄne ljude željne pravde i ljubavi, kada ispoljimo ÄuÄ‘enje nad realizacijama njihovih mrakova? Da li su zadovoljni kada nas tama zaslepi dovoljno da hvalimo njihova Äinjenja? Razumeju li da Äine zlo ili ih je zlo nepovratno okupiralo?
Ne radi se viÅ¡e o tome Å¡ta možemo da uÄinimo da bismo osvetlili tamu; zaludna je to rabota. Jer, kada bismo to i uÄinili, u njoj ne bismo videli nikakve velike zloÄinaÄke umove već diletante koji tamuju zato nemaju suÄim da izaÄ‘u na svetlost dana. Nesposobnjakoviće, neuspehe, male gmizavce ispod kamena, investitore u nerad. Iste one koje srećemo svakog dana na poslu; u prevozu; u Å¡etnji. Iste one zbog kojih sve reÄ‘e pazimo Å¡ta priÄamo a sve Äešće ćutimo. Iste one zbog kojih svakog dana živimo u nadi. Nadi da neće krenuti na nas.
Oprosti, brate Mumine. Neka oprosti tvoje svetlo lice, tvoj glas pun želje za životom. Oprosti Å¡to ti kvarim pesmu. I ne samo sada: ovo nije prvi put da se protiv tame borim tvojim reÄima. Ti si Äovek iz ove priÄe, ti si jedan od nas.
And I’ll be with you
somewhere in the night
In love which has no touch
Glory, wait for us!
Upravo sviće. Moji pilići se meškolje po krevetima, vreme je za ustajanje. Vreme je za sreću.