Омот

Тих осамдесетих смо се, ко јавно ко кришом, палили на њу. Трајало је док је трајало, а онда су дошле деведесете.

Да се подсетимо, изгледало је то овако.

А било је тога још, и деловало је још сексије од овога. Марина Перазић, из тадашњег дуета Денис и Денис (мада је требало да буде Денис и Дениз, али се канда нису договорили око тога како да се то пише – Denis & Denise би пола земље читало фонетски, а Denis & Deniz би друга половина опљувала као погрешно написано). Давор Тоља је био тачно она фаца туњавог и мрзовољног лика, који само ћути, гледа у страну и никад се не смеје, каква се тада носила (што је, срећом, нестало али, како већ Марфи заповеда, било убрзо замењено горим).

Nastavite sa čitanjem… “Омот”

Muzika jeste, nemuzika nije

Ma idi, očekujemo od muzičara kao da su vanbračna deca Zevsa, Izide i Bude

Stara Marfijeva podgovorka kaže da je bolje da rezultati nekog posla liče na nešto nego da ne liče ni na šta. Nije se baš proslavio, taj Marfi, ovom dosetkom jer ima poslova koje je mnogo bolje ne počinjati ako im je cilj da na kraju tek liče na nešto. Recimo, ona glupa staklena piramida u Parizu. Razumem, doduše, da se spektakularnost zgrade pravljene u obliku knjige da bi se u nju stavila biblioteka upravo pojačava poređenjem sa nečim tako seljački (na način kojim Crni Guja izgovara reč peasent) kičastim, pa mi se opet čini da to nije bio razlog njenog nesrećnog piramidalnog postojanja.

Nastavak priče, svakako, neće imati nikakve veze sa zgradama, pa bi stoga valjalo pustiti neku muziku, zavaravanja čitaoca radi. Valjalo bi, ali ne danas.

Evropska komisija za govnjave standarde i merenja

Nastavite sa čitanjem… “Muzika jeste, nemuzika nije”

Dve vrste vrednosti

Danas je vreme za sejanje pesimizma

U svojoj knjizi “Ovaj svet može da bude bolji” neugodni Janis Varufakis piše:

Predvečerje na ostrvu Egini. Leto je. Sediš na našoj terasi zagledana u crveno Sunce, koje tone u more. Da sam tada došao i počeo da ti pričam o nekoj svojoj besmislici, naljutila bi se što ti kvarim trenutak.

Iste večeri, nešto kasnije, večerali smo sa prijateljima u okolini Maratona. Tvoj drug Paris je bio inspirisan – svi se smejemo njegovim vicevima. Čak i ti, koja si tako stroga.

A onda te kapetan Kostas, koji pristaje svojim ribarskim čamcem tik do taverne, moli za uslugu. Sidro mu se zaglavilo negde na dnu, a lanac je pukao dok je pokušao da ga izvuče. “Ne bilo ti zapoveđeno”, kaže ti, “pošto znam koliko voliš da roniš, da li bi mogla da zaroniš i zakačiš sidro za ovo uže? Sam bih to uradio, ali me ova reuma danas ubija.” “Naravno”, odgovaraš mu ne gubeći priliku da postaneš “junakinja dana” i, sva ponosna, skačeš u more.

Dok se još nismo ohladili od ovih reči, brzo jedna muzika:

Nastavite sa čitanjem… “Dve vrste vrednosti”

Како сад ово превести

Кад ми неко каже џез рок, прво замислим неку гломазну поставу, као што су били “Чејс” или “Крв, зној и сузе” – дакле комплет дувачка линија у којој фале само дувачи стакла, а жицари и ударачи и оргуљаши су више као салата.

Данас су ми натрчали Ештон, Гарднер и Дајк, и то не са својим највећим хитом, који баш и не умем да преведем другачије но као “воскресни метеж” (resurrection  му дође и ускрснуће и обнова порушеног, shuffle је и мешање карата и брз рад ногу и још којешта), него са овим.

Не личи баш на оно како смо замишљали џез рок, а? Није (ми) битно, напросто волим кад неко уме да мелодији да овакав штимунг. “Maiden voyage” би било водено крштење, тј прво путовање новог брода, ако се не варам.

Nastavite sa čitanjem… “Како сад ово превести”

2000 svetlosnih godina od kuće

Kao SF fanatik i poštovalac lika & dela Ridleya Scotta, nisam mogao da odolim njegovom novom filmu “The Martian“. Iliti Marsovac, po naški. Rezultat nije loš, mada mi se čini da je literarni predložak po kome je pisan scenario mnogo bolji. Film drastično pada u drugom satu zbog preterane melodramatičnosti i nepotrebnog busanja u američke grudi.

Izbor muzike je definitivno loš – sve neki buđavi disko iz sedamdesetih koji dobro posluži za par verbalnih fora, ali ništa više.

Nastavite sa čitanjem… “2000 svetlosnih godina od kuće”