Vidiš, to je taj problem sa kojim se suočavamo: niko nas ne zarezuje ni za suvu šljivu dok ne saopštimo svoju konstataciju onako kako treba. A mi čak i parole izgovaramo na pogrešan način.
…iz daljine želim gledat’ kako sklapaš utovar.
I što onomad reče Hogar (ali ne onaj, a ni onaj, nego onaj što je Šefu doneo kašasu na poklon), umno se smešeći i držeći kažiprst podignut u znak prohteva za maličak pažnje:
Nije ŠBB KBB, to je prevaziđeno; sad je ŠBB DJB.
A jes’ vala. Pravo veli čovek. Kad bi bilo je već bilo, nego ako nije bilo, daj da vidimo šta bi bilo da je bilo.

Vidiš, to je taj problem sa kojim se suočavamo: niko nas ne zarezuje ni za suvu šljivu dok ne saopštimo svoju konstataciju onako kako treba. A mi čak i parole izgovaramo na pogrešan način. Nije zato ni čudo što ne uspevamo da napredujemo.
Ove nedelje, dakako, nema utovara. Dežurni su zadremali: nerad obuzeo, braćo draga.
Nastavite sa čitanjem… “O, ne seri, šuti…”