Ona je žena

U mladosti entuzijazma nikada ne nedostaje, a neke od stvari koje tada uradimo graniče se sa ludošću. Dobo pamtim jednu od njih koju su moji prijatelji uradili – seli su u rasklimatani Spaček i uputili se ka Ujedinjenom Kraljevstvu. Želeli su da osete duh rock & rolla na licu mesta i donesu nešto muzike za degustaciju.

Bila je 1975. godina, stega Partije je već bila popustila, a zakasneli duh promena koje su se u svetu već desile nekoliko godina ranije prosto je pozivao na ovakvu avanturu.

Nastavite sa čitanjem… “Ona je žena”

Gorila

Ko može da porekne da u bivšoj nam državi nismo imali sopstveni Nešvil. Diskografska kuća Diskos iz Aleksandrovca bila je specijalizovana za izdavanje narodnjaka i, ruku na srce, mogla se zaista pohvaliti da u svojim redovima ima najveće izvođače tog vremena.

No, s vremena na vreme im se dešavalo da im se omakne izdanje koje ne pripada tom svetu.

Nastavite sa čitanjem… “Gorila”

Šta je bilo?

Čak i kad bih imao vremena za neko veliko pisanje, mislim da to u ovom slučaju ne bi predstavljalo izraz poštovanja. Jer nema ovde šta da se priča: ovo je muzika “šakom u čelo”, najiskrenija moguća. Šta biste drugo očekivali od muzike koja je nastala tamo gde su se sreli irski narodnjak i najcrnji blues, a koju je svirao čovek koji je bio otelotvorenje te muzike?

Pojačaj i prestani da pričaš. Jer ovo je čas kad ne treba pričati, već slušati.

Nastavite sa čitanjem… “Šta je bilo?”

Blisko

Verujem da se i vama, kao i meni, reč transparentnost “popela na vr’…” u poslednjih petnaestak godina. U političkom smislu trebala bi da se odnosi na sve ono što bi trebalo da je vidljivo i dostupno javnosti. Dakle, neskriveno. Kako kod nas, a i šire na Balkanu, ništa nije transparentno, ovaj ternin najčešće upotrebljavaju oni za koje svi znaju da javno lažu i varaju, a niko im ne može ništa.

U kulturnim zemljama, poput Danske koju nikada nećemo dostići, transparentnost ne mora samo da ima političku konotaciju, već može da se odnosi na građanina koji nema šta da krije.

Nastavite sa čitanjem… “Blisko”

Vreme i reč

Nedavno je jedan od najmlađih Samuraja, posle gledanja koncertnog zapisa jedne od postava grupe Yes, stidljivo prokomentarisao kako ih uopšte nije slušao. Ništa strašno, za nekoliko minuta bio je zatrpan predlozima odakle da krene i na šta da obrati pažnju, jer se u našim kućnim arhivama nalazi toliko materijala da barem ne mora da ga traži po selu.

Ne znam dokle je u međuvremenu stigao sa preslušavanjem – moj savet mu je bio da krene od samog početka i da prati razvoj grupe.

Nastavite sa čitanjem… “Vreme i reč”

Zidovi se ruše

Lako je iz današnje perspektive komentarisati stvari koje su se dešavale onih burnih godina… Kad se samo setim: ko je uopšte mogao da pretpostavi da će iz onakvog meteža izaći onakav majstor…

Štaviše, i kad se pojavio, ko je mogao da nasluti da će taj momak tako brzo steći reputaciju jednog od najkompetentnijih u svojoj generaciji…

Nastavite sa čitanjem… “Zidovi se ruše”

12,87 kilometara° visoko, šakom u čelo

Grafit u Los Anđelesu pre oko pola veka:
Don’t drink and drive! Take a dope and fly!

Ponekad nema potrebe da se prave neke značajne najave. Ko se nije vezao pre poletanja, šta ću mu ja.

Ah, da: izvinite što sam zaboravio da vas upozorim da vam treba i kaciga, a možda i štitnici za kolena i laktove. Jedino pouzdano znam je da vam padobran neće trebati.

Nastavite sa čitanjem… “12,87 kilometara° visoko, šakom u čelo”

Sve što želim je da te ponovo vidim

Debitantski album Speak & Spell (1981) grupe Depeche Mode je bio iznenađenje godine među engleskim elektropoperima. Uprkos jakoj konkurenciji koja nije bila za potcenjivanje (Human League, Orchestral Manoeuvres in the Dark, Soft Cell), njihov uspeh je bio potpuno zaslužen. Bilo je to pre svega zahvaljujući odličnim pesmama čiji je autor, većim delom, bio Vince Clarke. Bio je to gotovo idilični početak kakav svaka novonastala grupa priželjkuje.

Odmah posle snimanja albuma, iz ko zna kojih razloga, Clarke se predomislio i napustio grupu.

Nastavite sa čitanjem… “Sve što želim je da te ponovo vidim”