Ništa me ne pitaj

Da li zbog svoje lenjosti ili zbog nezainteresovanosti velikih medija, Graham Parker je tokom proteklih decenija nekako uvek ostajao u zapećku.

Sviranje po klubovima je oduvek bilo neka vrsta osnovne škole za sve muzičare. Mahom se izvodio već poznati repertoar sa kojim je određeni profil gostiju mogao da se poistoveti, a oni malo kreativniji su bili srećni kada su mogli da uguraju i poneku sopstvenu pesmu. Zanimljivih anegdota o tim prvim muzičkim koracima ima bezbroj, mnogi od muzičara koji su se okušali na tim malim scenama su ubrzo odustali, a oni koji su uspešno položili ispit na svojim prvim nastupima imali su šanse da budu zapaženi i pokušaju da uspostave sopstvenu karijeru.

Početkom sedamdesetih u Britaniji se formirala i relativno velika scena koju su mediji prozvali “pub rock“.

Nastavite sa čitanjem… “Ništa me ne pitaj”

Једна од пре: пенџер

Будућност која се није десила је била пуна нових зграда, стакло бетон челик и теписи, светла…

Али то је била будућност педесетих и шездесетих. Већ седамдесетих је и ту дошло до масовније побуне, да би та велелепна и штогод стерилна слика била замењена замазаном и полураспаднутом кишурином и страћарама у којима се догађа Истребљивач, и то игром случаја, баш прошлог месеца.

Будућност се, у ствари, већ десила, ама је нисмо познали. Дошла је тихо и у неочекиваним облицима.

Нисмо је овако замишљали, ни близу.

Nastavite sa čitanjem… “Једна од пре: пенџер”