Bez proklizavanja

Unapred vam se izvinjavam, jer pouzdano znam da je mnogo onih kojima se ova muzika neće dopasti. No, takvima se ni ne obraćam. Obraćam se nekolicini koji su uložili svoj mentalni i intelektualni kapacitet da čitaju između redova u muzici koju slušaju.

Kao izvinjenje, ispod crte idu zanimljiva priča i još jedna numera.

Danas sa vama delim verovatno najbolju pesmu koju je stvorio David Crosby, čovek kojeg u domenu rock’n’roll stvaralaštva poštujem više od bilo koga drugog, osim možda Jimija Hendrixa.

Nastavite sa čitanjem… “Bez proklizavanja”

Zašto je noću nebo mračno

A sad da apsolviramo jednu čudnu, ali realnu temu: ako se svetlost sa svih zvezda pruža ka nama, zašto ona nije sabrana u potpuno svetlo nebeskog svoda u noćnim satima? A kako to da je nebo po Mesečevom danu tamno kao noću? Šta se bre to dešava?…

Izvinjotka svima koji malo teže, teško ili nikako ne razumeju engleski. Ako vam se nije aktivirao titl na srpskom, aktivirajte ga sami!

Jeste li razumeli? I svetlo putuje.

Jedna na dan (195): 12. oktobar 2012.

Dani ludaje, dani da poludim sa fotoaparatom u rukama. Tradicija…

Onaj pravi dan za slikanje me tek čeka – to je subota od Dana ludaje. A petak je dan za izviđanje. Tek toliko da vidim gde se šta nalazi, da isprobam svetlo (uh, loše je) i da uđem u zonu. Nije da nema materijala.

Jedna na dan, 12. oktobar 2012: Dani ludaje 2012, petak

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (195): 12. oktobar 2012.”

Jedna na dan (194): 11. oktobar 2012.

Da se vratim malo tabletop fotografiji. Ovog puta kroz prizmu nekih alatki koje mi zadržavaju interesovanje…

Dakle, dao sam sebi reč da se neću više zavitlavati sa HDR fotografijom dok god ne budem imao realnu potrebu da spasem situaciju. Sve želim da presečem stvar nekim “kućnim” radom – baš mi se nije dalo napolje, pa to ti je – i pogled mi pade na omiljeni rekvizit…

Aparat na tronožac, daljinski okidač, makro sočivo na objektiv, svetiljka iz ruke… A onda, daj da probam Silver Efex Pro… I tako u samo par koraka ispade šta ispade:

Jedna na dan (194), 11. oktobar 2012.

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (194): 11. oktobar 2012.”

Bura nad mirnom vodom

Mostly Autumn je jedna od meni najdražih rock grupa u poslednjih petnaestak godina. Stvorena da neguje zvuk u duhu sedamdesetih, kao da su mene pitali, ta grupa je uspela da stvori sopstveni amalgam na potezu između britanskog prog-folka kakav su nam ostavili Pentangle i Fairport Convention i progresivnog zvuka koji je na tragu kasnog Pink Floyda.

Teško je odabrati jednu pesmu. Ovu sam odabrao samo zato što je odavno nisam čuo – i to je sve.

Nastavite sa čitanjem… “Bura nad mirnom vodom”

Ekranoplan: juče, danas, sutra°

Jeste li čuli za ekranoplan? Reč je o vozilu koje je nešto između aviona i overkrafta. Ideja iza koje stoji ta kreacija eksploatiše efekat formiranja vazdušnog jastuka između vozila/letelice i podloge koja mora da bude ravna. Pogledajte priču o tom izumu, a potom i nešto o perspektivama.

Šta će biti od ovog, da mi je znati! Pretpostavljam – ništa.

 

________
° Već mesecima pokušavam da udenem ovu glupu i izlizanu frazu u neki naslov i tek sad sam uspeo u tome.

Jedna na dan (193): 10. oktobar 2012.

Današnji dan je za mene bitan sa stanovišta fotografije, doduše ne kao obeležje nekog velikog dostignuća ili barem načinjen e fotografije vredne pokazivanja, nego zato što sam najzad, posle više od dva meseca, došao na nultu tačku obrade svojih fotografija. Ponekad mi se učinilo da jurim svoj rep (kad se setim da nemam rep, ne bude mi lakše); no, nema više zaistalih kontigenata koji čekaju na obradu.

Ajde-de, dobro je, rešio sam svašta nešta usput i sad opet mogu da se posvetim istraživanju. U međuvremenu ću morati da pregledam barem par hiljada fotki ne bih li utvrdio da li mi je u nekoj hrpi možda ostalo nešto vredno pokazivanja. Poput ove.

Jedna na dan, 10. oktobar 2012: Malo geometrije u boji

(pogledaj veću fotografiju)
Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (193): 10. oktobar 2012.”

Duša čovekova

Danas slušamo nešto veoma, veoma posebno. Ovo je muzička poslastica.

Numera “Soul of a Man” je prastara, iz današnjeg ugla: prvi put u je snimio Blind Willie Johnson još 1930. godine, a obradio ju je ko je god držao do poštovanja korena rhythm and blues muzike. Najjača “klasična” verzija koju znam je ona koju peva Eric Burdon, na albumu iz 2006. godine koji je baš tako i nazvao.

No, ovo je veoma posebno zbog dvojice koji su na sceni. Prvo da poslušamo.

Nastavite sa čitanjem… “Duša čovekova”