Jedna na dan (192): 9. oktobar 2012.

Desilo se više nego jednom: nakon što bih fotografisao neki zanimljiv grafit, on bi bio prekrečen – ili bi čak zid na kome se nalazi bio srušen. S jedne strane zadovoljan što sam makar napravio foto-belešku tih svakidašnjih urbanih elemenata, bivao sam i nezadovoljan što ih više nema. Pošto nisam sujeveran, to ne mogu da nađem vezu između moje akcije slikanja i nestanka grafita, pa ću ovog puta da ispitam stvar empirijski: slikao sam grafit u Blandašu (velikom parku u Kikindi) i pratiću njegovo stanje sledeće dve-tri godine.

Jedna na dan, 9. oktobar 2012: Grafit u velikom parku

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (192): 9. oktobar 2012.”

Zbogom, komandante

Danas sam se setio filma “Dnevnik motocikliste“. Elem, danas je tačno 45 godina od likvidacije Ernesta Če Gevare, Argentinca koji je napustio karijeru budućeg lekara da bi delio socijalnu pravdu po Latinskoj Americi. O njemu je ispevano više pesama nego o Savi Kovačeviću i Simi Šolaji zajedno, pa je zato valjda i tretiran kao veliki heroj, naročito popularan u okviru bunta ogranka dece cveća u Evropi.

Danas slušamo najpoznatiju pesmu o Čeu, u jednoj od milion verzija.

Legenda je bila dovoljno snažna da niko ne primeti kako je upravo Če bio gvozdena čeljust revolucije koja jede svoju decu.

Hasta siempre, mi mente…

Jedna na dan (191): 8. oktobar 2012.

Već se večerima patim sa popriličnim zaostatkom u obradi fotografija, pa dok radim, nalazim zanimljive načine obrade i štekujem fotke za projekat “jedna na dan”. Već kad sam mislio da neću naći ništa zanimljivo i da ću morati silom da nalazim ideje, zadesi se jedna fotka za koju sam sumnjao da ću išta uspeti u obradi. E, pa uspeo sam. Hot smile

Jedna na dan, 8. oktobar 2012: stara kuća je škola...

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (191): 8. oktobar 2012.”

Čini dobro, ako treba i glasno

Uz nedovoljno publiciteta i uz saznanje da Oni Koji Vladaju Medijima mogu da učine da nešto ne postoji iako je globalnog karaktera, 29. septembra je održan besplatni rock festival u Central parku u Njujorku. Cilj tog okupljanja je bio da se svetu još jednom skrene pažnja na rastuće siromaštvo u svetu, ono koje nije posledica katastrofe i razaranja, nego je uzrokovano metodama globalizacije i ukrupnjavanja već prevelikog kapitala. Na kraju je održan zajednički nastup koji je poveo najveći dasa među izvođačima.

Snimak je tehnički loš, ali to nema nikakve veze sa porukom i zato nemojte da njavrčete.

Nastavite sa čitanjem… “Čini dobro, ako treba i glasno”

Jedna na dan (190): 7. oktobar 2012.

Jeste da je bio nedeljni dan, ali je ceo bio ispunjen k’o oko društvenim aktivnostima, pa se nisam nešto bavio fotkama mimo porodičnih zapisa i nekih privatnih beleški – ništa za projekat “jedna na dan”. To je uobičajeno vreme da vidim šta je preteklo u arhivi, a toga uvek ima. Čak, već neko vreme obeležavam kandidate kojima ću da se pozabavim kad mi se ukaže prilika, kao sad.

Prisetio sam se fotke oko koje sam se potrudio još na licu mesta, a povoljni vid obrade pomogao da izađem na kraj sa detaljima. Pogledajte:

Jedna na dan, 7. oktobar 2012: prolaz pod stubovima

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (190): 7. oktobar 2012.”

Hajde, Jano, da već jednom naučimo tekst te pesme

[EDIT] Važno: Molim vas da odmah po čitanju ovog priloga pročitate i komentare ispod. Pojavile su se činjenice koje ukazuju na to da stavovi izrečeni ovde nisu tačni. Poseban problem čini to što referenca koja je bila izvor ovog pisanja više nije dostupna na netu, a pojavila se drugačija – de facto iz istog izvora, što konfuziju podiže na još viši stepen. Zbog toga, nije zgoreg sve primiti sa zrnom soli. Upozoreni ste.

Boris će mi oprostiti što ću parafrazirati njegovu najavu jučerašnje muzike za popodne: insistiram da pre bilo kakve rasprave najpre čujete ovu pesmu. Posebno vas molim da obratite pažnju na tekst.

Šta je sad ovo, pitaju se mnogi. I ko je sad pa ova?

Ovo je originalni tekst pesme, a “pa ova” zna šta radi, jer je dobro školovana baš za to.

Nastavite sa čitanjem… “Hajde, Jano, da već jednom naučimo tekst te pesme”

Utovar nedeljom, 7. oktobar

Dok dlanom o dlan, četvrti frtalj godine. Može li to malo lakše, braćo draga?…

Ne plašim se godina. Nije me uplašilo ni to nekoliko sedih što mi iznikoše u poslednje vreme. Plašim se da neću postići sve što sam hteo. A onda, u retkim časovima napada lucidnosti, setim se da svakako neću postići sve što bih hteo. Na meni je, pak, da postignem sve ono što budem mogao. Iz tog razloga, dosta je bilo priče “kako bi moglo da bude” (ili “kako će biti”, u slučaju da radite u Microsoftu). Preduzeo sam neke korake, pričaću vam o njima kad postignem neki rezultat. Ako uopšte uspem da se udomim na mestu o kojem pričam već deset godina, jer izgleda u zemlji Srbiji čak i nudioce usluga moraš vući za rukav da ti uzmu pare. Green with envy

Ja sam sebi makar našao kreativnu zanimaciju...

A vi? Šta ste 2012. godine učinili da unapredite sebe?

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 7. oktobar”

Postmodernistička akrobatika

Za ekstremni sport parkur° ste svakako čuli, a možda i videli snimak poneke egzibicije.

Za Rube Goldberg mašinu ste svakako čuli, a bilo je i reči i primera na Suštini pasijansa.

E, a sad pokušajte da sastavite ta dva koncepta u jednu sliku.

Ide? Ne ide? OK, evo malo pomoći:

Predlažem da uključite verziju HD1080, a onda da pustite klip u režimu punog ekrana i da se zavalite dok gledate…

Nastavite sa čitanjem… “Postmodernistička akrobatika”