Jedna na dan (44): 14. maj 2012.

Šta god ti ja sad rek’o, nećeš mi verovati. Zato bi bilo bolje da izmislim neku priču. K’o ovi političari što prvo nešto urade, a onda objašnjavaju šta su uradili. Kad im kažeš gde su pogrešili, nekako uvek ti ispadneš kriv zbog toga…

Ne bojte se. Još uvek nisam spao na to da se bavim politikom; valjda neću ni morati. Ali mogu da koristim metode dotičnih da vas ubedim da je sve ovo trebalo baš tako. Problem je jedino u tome što ja nemam nameru da lažem. Nego, hajde da iz jednog slučaja izvučemo neke valjane pouke. Zaista, mogu da vas naučim kako da unapred znate da ćete pogrešiti, iako vam đavo ne da mira nego vaš želite da slikate. Eto, to je prvi preduslov: želite da slikate, a nemate ni ideju ni stvarnu nameru da se potrudite. Tada je pošteno reći “sutra ću”. Ali, problem je u tome što idete i dalje, pa sve pokušavate da usput nađete neki alibi. To već završava slučajnim i polovičnim uspesima, poput ovog:

Jedna na dan, 14. maj 2012: mali svet na mom stolu

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (44): 14. maj 2012.”

Više od osećaja

Zapravo, ta igra reči ima drugo značenje, ali nema veze; nema mesta za pravi prevod. Kako god bilo, ova pesma je ostala u šre’ u kompletnoj muzičkoj literaturi, baš kao i njen kreator, Tom Sholz.

Priča o grupi Boston je tužna i ispričaćemo je nekom prilikom. Zasad ostaje veliki hit iz 1976. godine, pesma uz koju sam prvi put dotakao… Ups! Takve stvari se ne prepričavaju.

Budalaštine u 2500 sličica u sekundi

Visoka tehnologija je uposlena da se snime kretenski potezi. Toliko je glupo da zapravo uliva poštovanje. Štaviše, preporučujem da navijete na HD format (i 1080p je na raspolaganju) i pustite u režimu punog ekrana. Usput učinite sebi uslugu i utišajte zvuk do kraja.

Moji lični favoriti su presecanje kokakole motornom testerom i prva sledeća – vatromet u dnevnoj sobi. Kosilica za travu preko tepiha i pucanje prepunjenog vodenog kreveta se takođe kotiraju visoko.

Jedna na dan (43): 13. maj 2012.

Nije mi toliko stalo do cveća, nego sam poludeo igrajući se ovim objektivom…

Ima već više od nedelju dana da sa fotoaparata ne skidam onaj prime objektiv. I umesto da istražim sve što se može, a može se mnogo, ja se vezao velikog otvora blende k’o pijan plota. Te imam dosta svetla i u kućnim uslovima, te imam plitku zonu oštrine, pa pozadinu eliminišem k’o od šale. Dobra je to opcija i ništa ja tu nisam novo ni otkrio ni pokazao; nego kad se kao dete dočepam, pa ne puštam… Obećao sam sebi da ću da istutnjim još jednu sesiju, pa ću da se vratim “velikom” objektivu, jer tek njim još moram da se bavim da bih naučio da baratam dovoljno brzo. Kiša mi je pomela plan za šetnju, tako da je pala kućna potraga. Aha, evo nekih malenih karanfila koje je Jasna kupila na pijaci u nedelju prepodne:

Jedna na dan, 13. maj 2012: mali karanfili

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (43): 13. maj 2012.”

Pozdrav sa nove adrese

Dragi posetioci,

Suština pasijansa nastavlja svoj rad sa nove adrese www.sustinapasijansa.in.rs.

Ovo preseljenje – kao i usputno preimenovanje adrese – dugo je odlagano, a potaknuto je raznim razlozima o kojima sad više nije bitno da pričamo; tako je moralo biti.

Goodbye, cruel servers in Sweden!Sve je uredno preseljeno. Na staroj instanci bloga, stari prilozi će biti još neko vreme. Inače, redirekcija će preuzeti vaše zahteve počev od ponedeljka, 14. maja u prepodnevnim satima. U međuvremenu, savetujem da osvežite svoje obeleživače sajta tak od apokazuju na ovu instancu.

Na novoj adresi nastavljamo u uobičajenom ritmu, mada možda i uz neke novosti o kojima ćete saznati uskoro. U međuvremenu, molim za vaše strpljenje ukoliko u sledećih dan-dva dođe do nekih neželjenih situacija ili, nedajbože, zastoja. Reč je o podešavanjima dodataka za blog koja će pomoći da sve radi kako treba.

Idemo dalje!

Godina mačke

Nastavljamo plovidbu middle of the road muzikom sedamdesetih. U inat filozofima i šiljokuranima koji šalju drugačije poruke svetu. Ovo nije godina mačke, ali ko te pita: fenomenalna numera Ala Stewarta ostaje za sva vremena.

Kako vam se čini živa verzija?

Utovar nedeljom, 13. maj

Danas selidba sa starog na novi server. Švedski standard menjam mormonskom pouzdanošću. Za to vreme, svet se i dalje okreće.

Pa kako vam se čini nedelja iza izbora? Jeste li već napisali neku parolu na čelo?

Ja sam lud i tim se dičim
to ne može biti svak’!
Jer poludeh zarad vlasti
a nek’ raju jede mrak.

A onog malog što je izradio fond za talente još nisu uhvatili. Catch me if you can…

Mirko, pazi metak!

Ako je nešto nevažeće, ne znači da nije važno.

Pravo pitanje glasi: ko je ovde mimo sveta?

Beli listići su prešli cenzus, ali majmuni to odbijaju da razumeju kao poruku.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 13. maj”

Jedna na dan (42): 12. maj 2012.

“Zašto se petljaš sada ovde? Šta radiš sa tim fotoaparatom? Beži odavde! Slikaj kad bude gotovo!”

Samo Jasna zna kako to iuzgleda živeti sa ludakom. Odajte joj priznanje na taktu i strpljenju. Ama, pomogao bih joj kad bih znao kako – što je teško s obzirom na to da sam ja glavni negativac u priči… Hot smile

Uglavnom, subotnje veče je prošlo u druženju sa uskim krugom prijatelja, ovog puta u našem domu. A kad je Jasna dobro raspoložena za neku prigodu kao što je to bio slučaj tokom popodneva u pripremi za goste, onda tu ima raznih hedonističkih cirkusa. Njene sezonske sveže salate su legendarne. Ne verujete? Poverovaćete kad vidite ovo:

Jedna na dan, 12. maj 2012: sezonska salata

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (42): 12. maj 2012.”

Osećate li se kao mi?

Prva polovina sedamdesetih je bila čarobna za ljubitelje gitarskog zvuka. Svi oni koji su imali da kažu štogod pametno svirajući gitaru mogli su da prođu. A oni koji su stvarali poseban kvalitet aftamacki su išli na vrh. Jedan od takvih je bio Peter Frampton. Njegovi rani albumi, prosto rečeno, predstavljaju remek-dela. A živi album Frampton Comes Alive! (1976) jedna je od najboljih živih ploča rock muzike uopšte. Ključna numera sa tog albuma je “Do You Feel Like We Do“; izvedba koju ovde donosim nije ista (ova je za četiri minuta kraća), ali će vam biti dovoljna da ukapirate šta se tu dešavalo.

Nastavite sa čitanjem… “Osećate li se kao mi?”