Krećem u novi krug “jedna na dan”. Ovog puta u izmenjenom ruhu i sa malim izmenama u pravilu koje čini temelj projekta.
Fotografija koju biram kao prvu u novom ciklusu je autoportret koji sam načinio 30. marta.

Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Krećem u novi krug “jedna na dan”. Ovog puta u izmenjenom ruhu i sa malim izmenama u pravilu koje čini temelj projekta.
Fotografija koju biram kao prvu u novom ciklusu je autoportret koji sam načinio 30. marta.

Moram da priznam, naslov je banalan. Ali, pesma nije. Ova pesma je remek-delo.
Slušaj dobro.
Rickie Lee Jones je odavno u fokusu mojih interesovanja. Preporučujem da pročačkate njen fenomenalni opus. Koliko je duše, pameti i znanja uloženo u muziku koju ona stvara, to je teško reći u malo reči.
Već april! Kad pre! Ovo više nema smisla! Pa kao da je prošle nedelje bio doček Nove godine!…
Ah, da: Marinko, srećan rođendan! ![]()
Šta ćeš: ima među mojim prijateljima i onih koji nisu zagadili svoj život fejZbukom, pa moram da čestitam ovako… Not! Mogu da čestitam i uživo, a možda i na rakijicu odem predveče.

Nego, kad smo kod zagađenja života fejZbukom i inim andrmoljama, znate li šta se svakodnevno desi na Internetu i oko njega? Ovo:
(izvor)


Budite pristojni prema osobama koje srećete na putu ka vrhu,
jer to su isti ljudi koje ćete sresti na svom putu ka dnu.

Da li sedmoglava aždaja jede kao sedam jednoglavih?
Pitanje je strogo aktuelne i sasvim političke prirode. Plašim se šta će se desiti ako utvrdimo da je odgovor pozitivan.

Pročitah zanimljivu misao.
Svako govori o tome kako bi trebalo da ostavimo bolju planetu svojoj deci. A zašto niko ne govori o tome kako bi trebalo da ostavimo bolju decu svojoj planeti?


Test inteligencije.


Kako izdržavate predizbornu kampanju? Jeste li najzad isključili televizor? Niste? Koji izgovor ste pripremili?
Treba li vam uputstvo za docrtavanje kandidata? Objasnio bih vam kako da uradite to, nego ovde svraćaju i maloletnici, pa valja da imam obzira. Između redova, znam da ćete se snaći.
Uostalom, ako imate nameru da glasate mimo pameti, budite dobri i prikrijte izbor svog kandidata. Za koga god da glasate, a da to nije neki ekvivalent onog koga treba da docrtate i zaokružite, pogrešićete i posle ćete kriti da ste glasali baš za njega.
Uostalom, to vam se već desilo, ali vi to nikako ne želite da priznate. Meni ne morate da priznajete; ne morate ni onima oko sebe (osim svojoj deci). Upamtite da je laganje samog sebe najgori vid laganja.

Pre nego što se pobunite, da razjasnimo nešto: ovo nije animirani gif, nego obična jpg slika (proverite skidajući sliku u lokal). A to nije ništa drugo nego test da li ste danas popili previše kafe.


Zašto mi niko nije rekao da ne treba da diram opcije u fotoaparatu koje još uvek ne razumem? Preteklo juče posle ispitivanja nekih opcija, pa sam zaboravio da vratim. Kao posledica, ostade mi dvadesetak škart-fotografija koje su trebale da budu zanimljive, a neke od njih možda i trajno vredne.

Ne ova… Ova beše uspešan eksperiment: moj prvi pokušaj sa zumiranjem u toku spore ekspozicije.

Malo perverznih suvenira.


A, da…
Kada budete videli ovako nešto, a videćete kad-tad, znajte da sam to ja zadremao pakujući priloge za utovar nedeljom.
Malo je falilo ovog puta.

Ajd’ pa vidimo se sledeće nedelje. Prijatan ručak vam želim.
$#$
Prvi april, dan za zbijanje šala… U to ime, sledi simpatična kompilacija deset prevara na koje je naselo mnogo ljudi.
Je l’ sad treba ono “aprililili”?
Pomenuh danas film Moulin Rouge. U tom filmu ima raznih čuda. Jedna od scena je čista antologija. Tango kao borba, kao paroksizam strasti, kao lom u duši koji se pretvara u muziku, kao bol koji se pretače u strastvenu kretnju.
The love is for the highest bidder…
Neka sluša ko ima uši. Neka čuje ko ima dušu.
Opet gomila raznih rođendana i godišnjica na današnji dan. Zaista bi bio red da ih pomenem, kad sam već saznao za njih zahvaljujući nekim dobrim ljudima.
Da počnem time što juče nisam stigao da pomenem rođendan Erica Claptona: 30. marta je napunio 67. Nikad nije kasno da mu čestitamo, zar ne?
A današnji dan, pun kao oko.
– * –
Na današnji dan 1949. godine, kompanija RCA Victor je promovisala gramofonsku ploču od sedam inča koja se okreće 45 puta u minutu. Možda vam to danas liči na trivijalan podatak, ali revolucija koju je taj format izazvao je bila od presudne važnosti za ono što je uskoro došlo… Ne manje nego radiju, rock’n’roll za svoju popularnost duguje singl ploči i džuboksu, spravi koju je imao svaki lokal u Americi koji je držao do sebe.
Nastavite sa čitanjem… “31. mart: razne godišnjice u rock’n’rollu”
Ovo je psiho test. Ako izdržite do kraja sa nepromenjenim raspoloženjem, vaši živci su neoštećeni, jaki kao sajle i spremni na svako iskušenje.
Zapravo, fascinantan je entuzijazam tog lika. Čini mi se da on to ozbiljno misli.
Pazi: ne da je dovoljno dobro, nego je perfektno. Samo što se pesma tako zove. Tako se danas svira blues kada je izraz; sve ostalo je folklor.
Dragi moji, veliki majstor u pratnji sjajne ekipe: Tom Petty & The Heartbreakers. I to uživo. Ovaj snimak nije savršen, ali ko te pita za junačko zdravlje.
A ako vam je baš do dobrog zvuka, može i to, onako radijski.
Eto. A sad ponovo. I glasnije. Nemojte da vas opominjem kako se sluša muzika; ozbiljan čovek to mora da zna i sam.
(tnx Jasna
)
Tišina! Reč da nisam čuo!
Pazi sad! Tri, četr:
A?
(OK, sad voljno)
Redovni posetioci Suštine pasijansa znaju da rado pominjemo flash mob projekte. Da vas posetim: to su dobro izrežirani performansi upriličeni u nekim javnim prostorima tako da izgledaju kao da su se desili spontano.
Ovaj fantastični performans se dešava 2. maja 2011. godine, a vinovnici su članovi Filharmonije Kopenhagena (Sjællands Symfoniorkester) koji donose trenutak neizrecive lepote u hol centralne železničke stanice u Kopenhagenu, svirajući skraćenu izvedbu Ravelovog Bolera, teme na koju niko ne može da ostane imun i koja zavređuje da bude muzika dana.
Za mene, ovo je trenutak apsolutnog trijumfa muzike.
I trenutak bolne tuge. Zamisli život u kome je svet oko tebe toliko uređen da može da se nadgrađuje ovakvim pojavama. Lepota života na autobuskim i železničkim stanicama u većim gradovim Srbije se sastoji u tome da niko nije uspeo da te odžepari dok si žurio da pobegneš iz smrada u koji je to mesto zavijeno.