Jedna na dan, pogled unazad (1)

Ove redove pišem u kasni noćni sat između nedelje i ponedeljka, 26. marta 2012. godine. I odmah da kažem, osećam se pomalo neobično jer ne radim ono na šta sam navikao.

Fotoaparat je na stolu, na pedalj od tastature. Na kartici se nalazi šest snimaka detalja ulice koje sam prethodnog popodneva načinio u toku zlatnog sata sa terase svog doma. Ne žurim se da pogledam kako fotke izgledaju, jer već nam kakav je rezultat: dve fotke su vrlo dobre i biće od njih nešto. A ne žurim se ni zato što noćas nema priloga sa naslovom na kakav ste navikli – “Fotografija dana, 25. mart 2012”; gotovo svake noći upravo to sam radio u to doba noći.

Priloga neće biti zato što je fotografijom objavljenom 24. marta završen krug od 366 fotografija koje sam svojom rukom i svojom fotoaparatom uhvatio tokom 366 dana od 25. marta 2011. do 24. marta 2012, bez ijednog dana pauze, slučajne ili namerne. To je bio projekat “jedna na dan” koji je objavljen na Suštini pasijansa i koji ste možda pratili.

Godinu dana, po jedna na dan: uspeo sam.

Ne, nisam se umorio, naprotiv. Ovo je samo mali time out tokom kojeg ću da preispitam šta sam uradio, šta nisam, šta treba da uradim i šta sam još mogao. A posebno: šta sam naučio, šta je značilo, kuda dalje odavde. Dakle, objavljujem pauzu tokom koje ću malčice da korigujem neka pitanja i potražim odgovore koji nedostaju. To je pit stop u kome neću samo da promenim gume, nego i ceo motor, da izvinete na izrazu. A onda: on the road again.

Večeras se okrećem i gledam u 366 fotografija koje su dokument tog projekta i odgovaram na prvo pitanje:

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan, pogled unazad (1)”

Rock’n’roll: dogodilo se na današnji dan

Auh, koliko zanimljivih podataka za današnji dan! Hajde da napravimo malu džuboks-pauzu da bismo se setili ljudi, pesama i momenata u istoriji popularne muzike.

U ovom krugu, pet prisećanja.

Danas je rođendan soul sestre #1. Aretha Louise Franklin je rođena 25. marta 1942. godine. Njene zasluge za razvoj soula i rhythm’n’blues muzike su nesagledivo velike. Njeno mesto među najuticajnijim muzičarima Amerike je veoma visoko. Za veoma sažeti pregled njenog opusa potrebno je čuti barem dvadeset pesama. Potražite sami svoju omiljenu, a ovde kačim onu pesmu koja mi prva pada na pamet kad pomislim na Kraljicu soula:

Nastavite sa čitanjem… “Rock’n’roll: dogodilo se na današnji dan”

Janis Tribute

A sad jedan tribute nastup koji je ocenjen kao najzanimljiviji u poslednje vreme: Joss Stone i Melissa Etheridge se klanjaju najvećoj beloj pevačici u istoriji bluesa.

I što reče Jasna, ne znaš koja je luđa: bosonoga ili bosoglava.

Istina, primećujem da se bosoglava zaduvala, što znači da je za nju to pevanje neprirodno. Janis je tako pevala bez napora. Ali, nema veze: ovo je sjajno, čak i pored blagog irskog naglaska Melisse Etheridge.

Pošto niste pustili dovoljno glasno prvi put, pustite ponovo. Ovog puta kako treba.

Utovar nedeljom, 25. mart

Jeste li okrenuli sat? Ako do sada niste, onda blago vama.

Ova besmislica sa okretanjem vremena dvaput godišnje se nastavlja i dalje iako nema nikakvo utemeljenje u zdravoj pameti. No, šta da se radi. Ostaje navika, ostaje budalasti pogled na svet, ostaje i potrebe da sinhronizujemo… Ni sami više ne znamo šta to.

Sad ću lepo da indukujem svoj glasački listić kao pobednički po definiciji: nacrtaću ..... i glasati za njega. I tako ću najzad dobiti ono za šta sam glasao.Nego, današnji utovar je malo manji. Ali molim vas da to nikako ne protumačite kao smanjeni broj gluposti oko nas. Naprotiv, više ih je, nego smo prosto postali imuni na njih.

Red je da se zahvalimo političarima na toj pojavi. Oni tako zdušno sprovode predizborne kampanje, sve misleći da ja neću uraditi ono što sam već naumio. Elem, do sada sam glasao za jednu političku opciju i od te političke opcije sam dobio ….. . Drugi su glasali za druge političke opcije i od njih za to su dobili ….. . E, pa lepo: sad ću lepo da indukujem svoj glasački listić kao pobednički po definiciji: nacrtaću ….. i glasati za njega. I tako ću najzad dobiti ono za šta sam glasao.

Prizivaj, prizivaj... Posle će nam đavo biti kriv ako zaista dođu.Gledate li kad emisiju “Dobra zemlja” na B92? Ja je gledam iz kreveta, onako pre ustajanja… Još dok je to bio Zaharijev termin, i kad se zvalo “Znanje na poklon”, stalno neke provale. I Uroš je sad nastavio da sa ispaljivanjem gluposti barem jednom u pet minuta… Provala prošle nedelje:

Elem, pričalo se o kvalitetu zaštite semena kukuruza. A pošto je semenska roba strateški važna za jednu državu, to postoje regulative kako se semenska roba priprema, pakuje i distribuira. I Uroš spremio seriju priloga o tome, kao što je red. U goste došao neki ugledni stručnjak za semensku robu, a doneo uzorke obrađenog semena kukuruza u nekoj tegli, pa se vidi i kroz staklo. Seme ima neku crvenu zaštitnu opnu, što je važno da zrno ne bi bilo oštećeno tokom mašinski vođene setve. I veli Uroš:

Šaka žutih zvezdica– Pogledajte, dragi gledaoci, kako su lepo crvena ova zrna. Još samo fali šaka žutih zvezdica, pa da bude kompletno.

Jezik pregrizao dabogda.

O cirkusu sa semenskom robom u zemlji Srbiji – drugi put. Tek, znajte da u proizvodnji hrane u Srbiji vlada haos. Samo nam još žute zvezdice fale pa da nastane totalna tarapana.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 25. mart”

Fotografija dana, 24. mart 2012 – POSLEDNJA U CIKLUSU!

I tako suzbismo liticu!…

Tibi je bio u pravu: to je dobar osećaj. Istina, leđa su mi slomljena od rada na mešalici, ali ne mari. Elem,

mišn akomplišd!

(A to važi čak i za poslednju fotku dana.)

U garaži, u metežu, u danu koji je minuo za nama, našao sam jednu staru i ofucanu pisaću mašinu. Na njoj je bilo pritisnuto nekoliko slova, čekići su se zamrsili. Momentalno sam znao da je ta scena paradigmatična za ovaj projekat: udarao sam na jedno mesto, ali iz različitih uglova, kao što to biva na pisaćim mašinama. Ideja je bila jedna, poput pisanja nekog teksta, ali izvedba traljava, kao što to često biva sa idejama kojima se pristupa metodom grube sile. Fotka je morala da prikaže tako nešto; zamislio sam monohromatsku izvedbu, obavezno sa krupnim i grubim zrnom (što je namerni efekat ubijanja oštrine i pride davanje arhaičnog tona). Imao sam dve ideje o kadru – ali desila se treća, još bolja od zamišljenih. I najzad, evo poslednje u nizu:

Fotografija dana  za 24. mart 2012. - POSLEDNJA U PRVOM CIKLUSU

Da li je projekat “jedna na dan” bio metoda grube sile ili nije, analiziraćemo sledećih dana. Naučio sam svašta i, čak, došao do neke granice. Vredelo je, još kako je vredelo. Možda nije sve išlo uvek lako, ali tako je to. Toliko je pouka da ću o njima pisati nekoliko sledećih dana.

Mišn akomplišd, braćo mila! Winking smile Surprised smile Open-mouthed smile Confused smile Smile with tongue out Disappointed smile Just kidding Be right back Hot smile

Prazni prostori

A sad nešto prikladno za današnji dan, jer ideologija je samo maska daleko trivijalnijih razloga za ubijanje i rušenje.

Svašta se steklo u jednu tačku u projektu “The Wall”. Siroti Roger Waters, zaglavio se tamo. Ali, šta da se radi. Makar je uspešno naplatio sa 32 godine zakašnjenja.

Nešto mislim: ova numera bi bila perfektna himna globalnog konzumerizma.

Predizborna kampanja: idilični pristup

Može i ovako.

da se pase, da bude trave jedino je, jedino je o čem'misle ovčje glaveOvce

Drago Mllinarec

sitne ovce poljem pasu
žive u stadu ovčje sudbine
da se pase, da bude trave
jedina briga koju ovca brine

sad se pase sočna trava
zadovoljno bleje ovčje sudbine
vuci su daleko, nezgodni kad krenu
kad snijeg zamete, kad ljeto mine

da se pase, da bude trave
jedino je, jedino je
o čem’ misle ovčje glave

sad je ljeto, trava visoka
briga nema, nema briga
livada je široka

Nastavite sa čitanjem… “Predizborna kampanja: idilični pristup”