Hobit, deveta i poslednja scena: Mi nismo lopovi i nismo neprijatelji

Dolaze ljudi, Torin ih otera. Bilbo iznosi Svetokamen. Torin ostaje sam. Tužni rastanak prijatelja.

Lica: Torin, Balin, Bard, Vilinkralj, Bilbo, Gandalf, Dain, ostali patuljci

(Patuljci se razmileli svuda po riznici. Torin stoji u sredini i naređuje.)

TORIN: Ostavite sada zlato! Pronađite mi Svetokamen, Srce planine, najlepši dragulj! Ni planina zlata ne vredi koliko ta svetinja mog doma!

Ostavite sada zlato! Pronađite mi Svetokamen, Srce planine, najlepši dragulj! Ni planina zlata ne vredi koliko ta svetinja mog doma!

BALIN (dotrčava sa straže): Stigli su! Ljudi sa jezera i vilenjaci zajedno! Mnogo ih je! Na hiljade! Izaslanici dolaze na naš prag!

(Pojavljuju se Bard i Vilinkralj. Na sceni, osim njih, ostaje samo Torin, koji stoji na suprotnoj strani.)

BARD: Zdravo, Torine Hrastoštite! Zašto si se zagradio kao lopov u svojoj jazbini? Mi još nismo neprijatelji.

Zdravo, Torine Hrastoštite! Zašto si se zagradio kao lopov u svojoj jazbini? Mi još nismo neprijatelji.

TORIN: Ko ste vi? Zašto dolazite naoružani za rat pred kapije Torina, sina Trainovog, kralja pod Planinom?

BARD: Ja sam Bard, zapovednik ljudi od Jezergrada! Moja strela je ubila zmaja! Prošle noći zmaj Šmaug je razorio Jezergrad, a mnogo ljudi je palo braneći porodice i domove. U vašoj riznici ima mnogo blaga ljudi i ja sam došao da ga tražim od tebe u njihovo ime. Dužni ste nam: pomislite na jad i nesreću koja nas je snašla zato što ste vi razljutili zmaja!

Nastavite sa čitanjem… “Hobit, deveta i poslednja scena: Mi nismo lopovi i nismo neprijatelji”

Fotografija dana, 7. februar 2012

Varijacija na staru temu. Duga sesija. Išlo je teško.

Uhvatio me neki zimski san, pa ne pušta. Nisam ti ja za ovo vreme debelog snega, priznajem. Nakon što smo očistili pistu ispred garaže, iskoristili smo priliku, pa isterali auto iz garaže i trk u nabavku. A onda sam se zaglavio na parkingu prodavnice najčuvenijeg belgijskog trgovačkog lanca u Srbiji, pa mi nije bilo do slikanja snežne situacije u gradu.

Dok sam predveče dremuckao ispred televizora, pade mi pogled na knjigu sa notnim zapisima svih autorskih pesama u opusu Bitlsa, prisetih se jednog postupka od ranije, pa se latih posla… Rezultat sesije mi je baš po volji:

Fotografija dana za 7. februar 2012.

Beše i varijacija sa cvikerima, ali manje zakrčena scena se na kraju pokazala boljom. A ko je tu stavio taj kliker, nemam pojma. Smile with tongue out Ama, ništa posebno: ovakve fotke sad dobijam rutinski. Mišn akomplišd. Just kidding

U čemu je to problem sa svetom?

Ovo boli kao prstom u oko.

Bertrand Arthur William Russell (1872 - 1970)

Citat dana dolazi od mislioca, matematičara, istoričara, kritičara društvenih pojava (sve to kroz vizuru nekog ko se gadi na idealizam), autora nad čijom knjigom “ABC teorije relativiteta” sam proveo celo jedno leto kad sam imao nepunih jedanaest (a da nisam ličio na onog malog iz crtaća o petlu Sofroniju), kritičara sa kičmom koji je imao hrabrosti da kaže i ono što njegovi sunarodnici nisu smeli.

Problem sa svetom je u tome
što su budale i fanatici uvek sigurni u sebe,
dok su mudri ljudi tako puni sumnje.
Bertrand Russell

Možda bismo sad mogli da lamentiramo nad sudbinom sveta, jer suma inteligencije na planeti je konstantana, a broj stanovnika rapidno raste. Možda bi se neko setio da zli nisu glupi, a s obzirom na to da zlo dominira, to znači da ipak pametni vladaju. Problem je, pak, u tome što nam budale kroje atmosferu svakodnevice, što dvojica takvih mogu da nadglasaju stotinu drugih i što od njihovog terora naš životni prostor vremenom postaje sve uži.

Primere ćete naći svakodnevno. Mnogo ih je i izazivaju tugu. Imam puno primera i rekao bih da je bolje da vas ne podsećam na njih; ali onda će ispasti da ne znam o čemu to pričam. Pa dobro. Evo tri primera samouverenih budala: prvi, drugi, treći (treći je blokiran, prim. Grba 28.2.2012.). Predlažem da ih ne proverite, ali referenca je slobodna.

Dovoljno, zar ne? Ma, i previše.

Google u slavu Čarlsa Dikensa

Pre tačno dva veka rođen je najveći engleski romanopisac i Google je priredio prikladni doodle. Suština pasijansa se pridružuje obeležavanju značajnog jubileja.

Google doodle u slavu Čarlsa Dikensa

Charles John Huffam Dickens je rođen 7. februara 1812. godine u Landportu u Engleskoj. Nije dočekao ni šezdesetu – umro je 1870. godine, pa njegovi hroničari jako vole da kažu da je on sa sobom odneo mnogo dela u grob.

Nastavite sa čitanjem… “Google u slavu Čarlsa Dikensa”

A sad malo svirke… Kolima…

Za ovu ujdurmu krivi su isti oni koji su bacili auto iz aviona i okačili ga na bandži. Elem, viralna reklama za tamo neki Čavrlot (ili beše Šerpolet).

Tri, četr:

Vesela neka družina. Kad bi umeli tako da odsviraju šta god požele, e to bi bio posao. Ovako, postoji osnovana sumnja da su ta četiri meseca pripreme i četiri dana snimanja bili frizirani za rezultat…

U laži su kratke štikle

Zašto institucije države dozvoljavaju javašluk na tržištu? Hoće li neko najzad sprečiti lažno oglašavanje? Pa nije valjda da treba da prodamo dupe Evropskoj uniji da bi to bilo uređeno?

Ne mogu da odolim, moram da prenesem jednu prepisku sa fejZbuka koju sam video silom prilika. Reč je o firmi koja prodaje nekakve cipele na koje se današnja omladina loži. Beli kvadrat je predstavnik prodavca na fejZbuku.

Loženje dečurlije

Deco, deco! Navlači vas banda lopovska. Neistinito reklamiranje treba da prijavite Udruženju za zaštitu potrošača i tržišnoj inspekciji. Na stranu laganje na koje je PR sirotica naterana za platu koja je mnogo manja od cene laganja (nema veze za nju, shvatiće vremenom, daće otkaz, doći će druga). Sad je poskupelo zbog rasta kursa dolara. Posle će da poskupi zbog rasta kursa jena, a nešto kasnije zbog rasta cene nafte, kukuruza, kafe i praziluka na svetskim berzama.

Dobro pomenuh kukuruz. Znam kako bih osmislio kaznu u vidu društveno korisnog rada za takve lažove i lopove.

Šta bi rekao Mondrijan

Ne potcenjuj značaj umetnosti u svakodnevnom životu. Umetnost ne postoji zato da bi bila lepa i da bi učinila trenutak zabavnim: to je posao kiča. Umetnost je tu da motiviše, da pokreće sa mrtve tačke, da budi, pa i da provocira – zašto da ne. Ali ne ovako.

Ima već neko vreme kako sam negde, biće da je ovde, natrčao na ovu sliku:

Šta bi rekao Mondrijan? Mislim da bi se grohotom smejao i rekao kreatoru sendviča "Koji ste vi idiot!".

Ukoliko poznajete rad Pieta Mondrijana, prepoznaćete parafrazu na ovom sendviču. Reagovao sam momentalno, ali misao se menjala ko zna koliko puta. Uglavnom, u stanju sam da rekonstruišem tok sopstvenih misli o ovoj fotki, i to na onim tačkama na kojima se misao zadržavala neko vreme…

Nastavite sa čitanjem… “Šta bi rekao Mondrijan”