Da se prisetimo legendarnog skeča.
Ne da mu se, pa to ti je…
Maestralni Rowan Atkinson.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Da se prisetimo legendarnog skeča.
Ne da mu se, pa to ti je…
Maestralni Rowan Atkinson.
Tradicija u familiji se poštuje.
I tako, Badnje veče smo proveli kod Jasninih roditelja. Uslikao sam jedan mali aranžman na jednom stolu.

Ako obeležavate, onda: mir božji, Hristos se rodi! Ako ne obeležavate, želim vam mir, svakako. Mišn akomplišd! ![]()
A da bi božićni mišn bio akomplišd, fotka dana za 7. januar će malčice da okasni, pa ću je objaviti retroaktivno. A onda, u nedelju polako ponovo hvatamo zalet na Suštini pasijansa.
Ako sam dobro shvatio, ovo je emitovano u toku intermenca intermeca na Novogodišnjem koncertu u Beču 1. januara 2012.
Maestralno.
Primereno za Badnji dan. Predlažem da ovo pustite da svira u pozadini nekoliko puta u toku dana.
A Beč?… Pa, tako je to bilo za vakta carevanja nad frtaljem Evrope…
(Tnx Nebojša)
Ako umeš da pratiš inventivne klince, možeš da naučiš mnogo od njih.
…I tako je Marinko pokušao da pravi bravure biciklom po vlažnom asfaltu, a negde usput je zaboravio da ima neku kilu viška, šta je bilo da bilo, uglavnom levi palac je u gipsu. I šta se tu može, ko će da ga zavitlava ako neću ja, odoh da ga posetim.
A tamo su Luka i njegov drug pravili čuda sa nekim opakim flomasterima. Poređao sam ih na fotofrafisanje fotografisanje, a posle sam isekao i obradio jedan detalj sebi za groš. Kako to izgleda kad se bavi klinac kome glava radi sto na sat:

I ja sam voleo da pravim slične zahvate kad sam bio nešto malo mlađi nego Luka sada, ali tada nije bilo razumevanja za moje kreativne izlive; to tada beše rešavano antievropskim metodama.
Tim pre mi je drago što sam ovo uhvatio. Ama, ovolicko je falilo da se pridružim ekipi večeras.
No, nema veze: mišn akomplišd. ![]()

Citat dana dolazi od onog ko je slavljen kao autor najkomplikovanije naučne teorije u prošlom veku, a usput je doživeo i tu čast da svi drugi sebe stavljaju u podređen položaj zbog nerazumevanja radije nego da tvrde kako je ta teorija sama po sebi nerazumljiva.
Elem:
Ako ne možeš da objasniš prosto,
to znači da ne razumeš dovoljno dobro.
Albert Ajnštajn
Možda je nedostajalo malo više stila? Ili smo teoriju relativiteta primili prerano da bismo sa njom uradili išta suvislo skoro devedeset godina?
Jedan video-eksperiment je doveo do zanimljivog rezultata: kako predstaviti sto godina kroz tačke u vremenu i predstaviti ih za kratko vreme.
Ono jeste – svaki pogled pati od neke distorzije, a proameričko viđenje šta je u svetu važno je jadno po definiciji. Ali svejedno: skidam kapu autoru na pokušaju izvođenja eksperimenta, a kukavno poznavanje istorije mu opraštamo, jer to je Amerima daleko od ono malo preostale pameti.
Ponekad ti prava slika upadne u kraj oka dok hodaš ulicom. Samo je pitanje da li je fotoaparat pri ruci. Moj je bio.
Trčkarao sam gradom tokom popodneva da završim neke posliće. bilo je kasno popodne, vreme neobično toplo a ovo doba godine, a svetlo na mahove veoma dobro za slikanje. Dakako, aparat je bo u džepu. Prođem pored jednog prolaza u kome sam uočio jedan zid: morao sam da ga usklikam, a objasniću vam i zašto; prvo da ga pokažem.

Ovaj zid ću da pokažem svakom ko me ubuduće pita “šta ima novo u Kikindi” – a ljudi koji ne dolaze u Kikindu često imaju manir da me baš to pitaju, čak i ako su svesni toga da me to pitanje nervira zato što se meni takvo pitanje ne postavlja.
Elem, reč je o tome da je ovaj zid paradigmatičan za moju varoš i opisuje njeno stanje bolje nego mnogo reči. Postoji lice, ali je musavo. Vide se zubi, ali i to da su polomljeni. Postoji prozor, ali je zatrpan toliko da je njegovo postojanje izlišno. Postoji neka instalacija, ali ona ničemu ne služi. Nešto je pisalo, ali je vreme učinilo da to više ne bude čitljivo. Zid je u centru, ali nikog nije briga za njegov izgled. A ako i postoji neki optimizam, on se krije.
Slika i prilika Kikinde.
Mišn akomplišd.
Na današnji dan pre 26 godina, 4. januara 1986, Phil Lynott je otišao na neko bolje mesto. Hajde da se prisetimo muzike velikog rockera.
Počinjemo od velikog irskog narodnjaka: Whiskey in the Jar. Lynott i Thin Lizzy su završili ono što The Dubliners nisu uspeli: da i poslednja tetkica na nekom levom ostrvu u Pacifiku sazna za ovu pesmu.
A tek prangijanje na tragu bluesa… Surovo i fantastično: koliko me sećanje služi, niko drugi tih godina nije uspevao da postigne takav blend atmosfere, energije, muzike i tuge; a bilo je bendova na svakom uglu. Pazi ovo:
Šta reći? Kakvu posluku porati?
Važno da se on dočepao mikrofona da se vidi i kamere da se čuje, da sluš… mikrofon da kaž…, kamera da čuje, ovaaaj… Sredićete vi ovaj pasus u montaži, dobro?… Eto. Baš to.
Još malo, samo malo do novog zaleta… Prilika za backup.
Kao što se iz očigledne (ne)aktivnosti na blogu primeti, novogodišnje dane koristim da se malo odmorim i presaberem. Za računarom sedim minimalno, koliko da proverim privatnu poštu i da okrznem pogledom neka zanimljiva mesta za čitanje. Fotka dana je uobičajeni dnevni dril, a ovih dana to biram tako što pratim ono malo aktivnosti kojima se bavim.
Pa, ako ne radim, to baš i ne znači da sam totalno lenj. Juče i danas sam izveo malo opsežniju akciju godišnjeg backupa – sjurim sve bitno na paket DVD-ova, pa njih pohranim negde malo dalje. Sad, moram priznati da sam bio suviše lenj da primetim kako mi se zaliha medija stanjila – fali mi petnaestak DVD-ova da završim posao; pa ništa, kupiću ih sutra…
DVD-ovi su uvek zanimljiva tema za slikanje. Posle one davne apstrakcije, sve sam se kanio da se vratim temi, ali nikako da se uluči prilika – do večeras… Nije bilo teško: stavio sam špulu sa medijima ispred žutog senila od svetla na mom stolu. Evo rezultata:

Obrada apsolutno minorna – pažljivije čišćenje boje promenom balansa belog i izrez na kvadrat, i to je to.
Tek kad sam obrađivao fotku, uočio sam kako su izkrzane ivice medija, Iz tog razloga, već duže vreme praktikujem da disk napunim tek 4.200-4.300 MB, namerno se odričući malo prostora u ime veće pouzdanosti (DVD-ovi se prže i čitaju od sredine ka ivici). Pritom, samim medijima ne predviđam predug rok trajanja, tako da ne dovodim sebe u nezgodnu situaciju. Realni backup je trostruki: ponekad DVD-ovi, svakodnevno eksterni diskovi, au poslednje vreme, relativno često i online skladišta za dokumente.
Samo još da završim prženje tokom sutrašnjeg dana, pa gotovo. A što se fotke tiče: mišn akomplišd. ![]()