Privremeni gubitak koordinacije mišića

Trajalo bi predugo da vam sad objašnjavam zašto sam se setio ove scene; oprostićete, nadam se, što tog objašnjenja neće biti. Premija je već i to što sam tu scenu uopšte i našao u celini, bez okolnih komada, dostupnu na Cevki.

Pazi sad šta znači gluma. Uhvatite priču koju pričaju dva lica.

White man’s burden, Lloyd, my man, white man’s burden.

Kraj glume. Nema dalje.

Nije Kubricku bilo lako…

Pademinaum da overim šta uradiše Simpsoni, po tradiciji, za omiljeni trgovački praznik Amerike (osim Božića, naravno – nego, Noć veštica, iliti po novosrpskom Halloween, danas postoji još samo zahvaljujući trgovcima). U poslednji čas, kad sam overio da su se uhvatili Kubrickovih filmova, ta tema je prestala da me zanima i uhvatio sam se nečeg drugog.

Epski. Pogotovo Jack Nicholson i njegovo “What scene?” – epski na kvadrat! Vampire bat

Žurka u kući nadomak Meseca

Grešna mi duša.

Sve vreme pričam o čoveku iz vizure rock’n’rolla, a pritom i vrapci znaju da rock’n’roll, ni kao muzički žanr ni kao ideološki pokret, a pogotovo ono najvažnije – kao način života – nije bio mentalni, životni niti radni prostor Jacka Brucea. Taj čovek je bio neiskvareni džezer u duši, a štogod nepokoran u svom delu.

Šta ovaj lupeta, sad ćete vi pitati. A Cream? A ono juče sa Westom i Laingom? A sve ono što je ostavljao neprekidno tokom svoje neverovatne autorske i izvođačke karijere?

Zalomio mu se takav jelovnik, to je sve. Drugovao je sa rockerima, svirao sa njima. Ama, on se mrzeo sa Gingerom otkad su se sreli 1961. godine, pa su ipak uspešno svirali u nebrojeno mnogo navrata u rasponu od preko 40 godina. Beše mnogo apsurdnih situacija u životu tog čoveka, a to što je svirao zamalo-pa-pogrešnu muziku više od pola tog života, nakon što je još kao junoša napustio studije violončela i kompozicije, nije najveća od njih.

Naprotiv: kao slušaoci i kao poštovaoci te muzike, imamo sreće što je ispalo tako.

Što rekoše u sižeu jedne biografije o Jacku Bruceu: On je bio jedinstven talenat koji je hteo da bude pionir, a ne samo pop zvezda, i nikad nije imao nameru da uživa u svojoj reputaciji.

E, baš tako. I zato, okanimo se pokušaja da kategorišemo muziku tog čoveka.

Nastavite sa čitanjem… “Žurka u kući nadomak Meseca”

Ulaznica za vodopad

I bought you tickets for the waterfalls
And you poured away all the change
Trained your bicycle to dance
Told it tales of window boxes and people with locks
While you filed away the time and lost the place in the river

Rekoh vam već pre dva dana: osim u vrlo malom broju slučajeva, od kojih je jedan baš juče Zoća obradio u priči o jednoj od najlepših pesama rock’n’rolla, male su šanse da ćete uspeti da proanalizirate značenja stihova u pesmama Jacka Brucea bez ključeva u obliku raznih hemijskih preparata šarene suštine. Zato ćemo danas pokušati nešto malo prostije.

Eksperiment je veoma jednostavan: samo se prepustite muzici ove pesme dva ili tri puta uzastopce. Ništa više.

Nastavite sa čitanjem… “Ulaznica za vodopad”

Kako slepca naučiti da puca

Istražujući ko je Kurt Quinn, vizionar-izumitelj iz jučerašnjeg jutarnjeg priloga, baš sam se iznenadio kad sam spoznao da je reč o talentovanoj, višedisciplinarnoj, multitemporalnoj, kvazimultiplikovanoj i nadasve harizmatičnoj osobi čudnih kvaliteta koji se ispoljavaju isključivo u kombinaciji sa faktorom iznenađenja na potezu između genija majke mi i jao-jao k-kako m-mm-montira, što nikako ne treba pobrkati sa permanentnim socijalnim nausaglašenostima koje vladaju na tlu između Atlantskog i Tihog okeana i koje su prepoznate kao potencijalni uzrok ovog rada°.

Uglavnom, evo rezultata istraživanja. I kao što rekoh: ovo je očekivani, ali ipak nesvakidašnji slučaj hroničnog poremećaja psihičkog obrasca kojem su pravi vizionari, izgleda, često skloni (v. Julije Cezar, Karlo Veliki, Džingis-Kan, Napoleon Bonaparta, Aleksandar Vučić).

 

_________
° Rečenica od samo šest i po redova? Pih! Loše! Pa nekad sam tako iz cuga govorio po pet minuta. A sad ni dva minuta pisanja. Strašno. Moraću da kupim taj bendžoboš i bacim se na vežbanje.