Jedna od tih noći

Prodali su 150 miliona nosača zvuka, osvojili 6 Grammyja, 6 albuma je bilo prvoplasirano na top listama. Ma, sitnica.

Tradicionalna izdanja sa božićnim pesmama su, čini mi se, ove godine počela neuobičajeno rano. Viđam ih skoro svakodnevno, zaobilazim ih u širokom luku i samo evidentiram ko se još od muzičara upustio u tu avanturu. Nailazim i na veoma ozbiljna imena, čak na neke od mojih miljenika, ali sam tvrda srca. Neću da me muzu sa odavno prežvakanim temama i pesmama koje sam slušao ko zna koliko puta. Sa druge strane, diskografska industrija ne posustaje, pa smo sa istim ciljem zatrpani de luxe izdanjima, luksuznim boxsetovima i kompilacijama kojima je jedina svrha da se kupcima do kraja decembra isprazne džepovi.

Jedna od trenutno najboljih ponuda je boxset Eaglesa Legacy (2018).

Nastavite sa čitanjem… “Jedna od tih noći”

Leto ’68

Dobar trik da bolje upoznate Pink Floyd jeste da proanalizirate one “male” pesme.

Znajući koliku ljubav Šef gaji prema grupi Pink Floyd, morao sam da za virnem u našu čarobnu tabelu kako bih se sa njom konsultovao i izbegao ponavljanja. Statistika je neumoljiva i govori da smo objavili 17 tekstova u kojima su oni imali glavnu ulogu. Dobro, Šef u pisanju o ovoj grupi vodi sa 15:2, a moja dva jadna teksta su, u stvari, o onima koji su se usudili da dirnu u njihovo bogato nasleđe.

Red je da malo popravim pomenuti negativni skor.

Nastavite sa čitanjem… “Leto ’68”

Ko sam ja da ti skidam zvezde sa neba

Da li se to mančesterska muzička scena malčice umorila u novom milenijumu?

Mančester je jedan od onih gradova za koje su vezane različite asocijacije. Iz njega je u XIX veku krenula industrijska revolucija koja je promenila lice celog sveta. Ljubitelji fudbala će odmah pomenuti velike klubove Manchester United i Manchester City, a kada je reč o muzici, u ovom gradu još od šezdesetih postoji jaka scena koja je u svakoj narednoj deceniji iznedrila neke globalnim razmerama važne izvođače.

Gotovo neverovatan podatak, s obzirom na to da trenutno u Mančesteru živi jedva nešto više od pola miliona stanovnika.

Nastavite sa čitanjem… “Ko sam ja da ti skidam zvezde sa neba”

Poigravanje ružičastim šumom

Ovakvo sviranje ne pada s neba.

O gitaroškim bogovima napisali smo veliki broj tekstova. Svako od nas se trudio da detaljno obrazloži zašto neki muzičar zaslužuje taj epitet, pokušali smo da raskrinkamo lažne bogove i komisijski utvrdili da ne može da postoji samo jedan. U našem Panteonu sedi ih više, a svako od nas proglašava vrhovnog u zavisnosti od sopstvenog ukusa.

Boginje gitare do danas nismo razmatrali. Princess

Radi političke korektnosti i zbog opasnosti da nas neko od čitalaca ne proglasi mizoginima, nije loše da otpočnemo sa kanditaturom za boginje. Moj predlog je Kaki King.

Nastavite sa čitanjem… “Poigravanje ružičastim šumom”

Duh plesa

Ideja je u tome da ne primetite tog crnog pantera baš prvim pogledom.

U oktobru 1971. godine Jon Hiseman je raspustio grupu Colosseum. O tome smo već nadugačko i naširoko pisali u više navrata. Kako se radilo o spektakularnoj grupi u kojoj su svirali sve odredom muzički asovi, bilo je samo pitanje trenutka kada će se upustiti u neke nove poduhvate. Bas gitarista Tony Reeves i klavijaturista Dave Greenslade su došli na pomalo čudnu i originalnu ideju. Napraviće grupu koja će imati dvojicu klavijaturista uz ritam sekciju.

Znači, bez gitare kao tradicionalnog solo instrumenta.

Nazvali su je Greenslade. Valjda im je ime dobro zvučalo, a i kada ste čuli da se grupa zove po bas gitaristi. Hot smile

Nastavite sa čitanjem… “Duh plesa”

Ajde, curo, sa mnom do šumarka, pa da vidiš Kraljevića Marka

Nisu izmislili ništa novo, ali zato su sve uradili kako treba. A to čine i danas, pola stoleća otkako su počeli.

Toni je rođak mog dobrog prijatelja. I posle četrdesetak godina ga još uvek pamtim kao zgodnog i šarmantnog momka. Živeo je u nekom od manjih gradova u Srbiji čijeg se imena više ne sećam i bio je željan priče o muzici. Coffee cup

Usledila je dugaaaaaaaaaaaaačka sedeljka. Slušala se, normalno, aktuelna muzika sa kraja sedamdesetih, a kako smo prijatelj i ja u gradu važili za ozbiljne diskofile i poznavaoce, imali smo čime i da se pohvalimo. Toni nas je strpljivo slušao, a onda nam je postavio neočekivano pitanje:

– Jeste li slušali Flamin’ Groovies?

Nastavite sa čitanjem… “Ajde, curo, sa mnom do šumarka, pa da vidiš Kraljevića Marka”

Sladak jezik

Čudna kombinacija: izvođački se savršeno slažu, a autorski su izrazito različite. Teza o privlačenju suprotnosti na delu.

Iako nije bila u centru pažnje još od zlatnog doba šezdesetih (Woody Guthrie, Bob Dylan, Joan Baez i mnogi drugi), folk scena je narednih dvadesetak godina preživljavala uglavnom daleko od očiju javnosti. Stvari su se promenile u drugoj polovini osamdesetih, kada su dve žene koje dolaze iz tog miljea postigle neočekivan komercijalni uspeh. Suzanne Vega i Tracy Chapman su najzaslužnije što je “new folk” dospeo u medije i što su mu diskografske kuće otvorile vrata.

Iako nemam ništa posebno da prigovorim njihovim radovima, obe su mi pomalo išle na živce.

Nastavite sa čitanjem… “Sladak jezik”

Zelena dolina

To je neka vrsta transcendetalnog putovanja koje treba da se završi u zelenoj dolini kao personifikaciji doma.

U vreme dok mi je naslednik bio na heavy metalu, svašta se moglo čuti iz njegove sobe. Teško da bih takvu buku mogao da nazovem muzikom. No, nisam se predavao. Psiholozi preporučuju da u ranim tinejdžerskim godinama roditelji treba da pokažu razumevanje za potrebe deteta, pa sam u nekoliko navrata pokušao da se uživim u taj repertoar. Nije mi išlo, pa sam posle desetak minuta slušanja toga odustajao i bežao u sigurnost moga.

Srećom, trajalo je kratko, a Junior se brzo opametio i batalio HM. I to bez moje intervencije. 

Nastavite sa čitanjem… “Zelena dolina”

Jako nezgodan tip

Taj lik, po svemu sudeći, ima vrlo nezgodnu narav i sklonost da pravi pičvajz gde god da se pojavi, pa je pametnije skloniti mu se s puta.

Kakvu god muziku danas da slušam ne mogu poreći da sam prošao i kroz onu fazu kada su se nosile duže kose, zvoncare, košulje sa velikim kragnama i još koješta. Mladalački entuzijazam se nije zaustavljao samo na stylingu već se ogledao i u onome šta imaš u mršavoj diskoteci, pa su se početkom sedamdesetih slušale grupe koje su prve napravile odmak od bluz korena ka čvršćim varijantama roka.

Neću pogrešiti ako ustvrdim da su Deep Purple tada definisali čitav jedan žanr, kao i to da je njihova popularnost u Jugoslaviji bila bez premca.

Nastavite sa čitanjem… “Jako nezgodan tip”

Bela izmaglica

Ti ljudi kao da imaju više udova no što nam je majka priroda podarila i ponekad ne možete da verujete sopstvenim očima.

O značaju dobre ritam sekcije za bilo koju grupu nije potrebno posebno mudrovati. Iskusno slušalačko uvo odmah primeti da nešto nije u redu ako se ispadne iz ritma – u tom trenutku kreće raspad kompletne svirke sa nesagledivim posledicama. U žanrovima koje ovde retko potežemo (HR/HM), zadatak bubnjara je, pre svega, da održi konstantan ritam. On je, ionako, uvek u drugom planu, obično sedi daleko od publike, a fokus je na pevaču/solo instrumentu. No, posle nekoliko pesama, odmah se primeti da jednoličan ritam postane dosadan i oseti se potreba za malo “filovanja”.

Srećom, ima bubnjara koji su i “svirači”, a koje ćete lako prepoznati .

Nastavite sa čitanjem… “Bela izmaglica”